РЕЉИЋ: „Кад окупирана Немачка ради на окупацији Западног Балкана“

RELJIĆ: „Kad okupirana Nemačka radi na okupaciji Zapadnog Balkana“

26 avgusta 2022

Piše: Slobodan RELJIĆ

SAMO mu je falila jedna od onih uniformi koje je Hugo Bos kreirao tridesetih prošlog veka za vojsku svoje zemlje pa da za nastup Kristijana Šmita, pre neki dan u Goraždu, pomislimo da je scena iz onih naših partizanskih filmova.

Govorio je engleski, ali su iskrena ljutnja i pravedni bes bili tako nemački! Mislim na nemački kad je Nemačka bila baš prava Nemačka, sila pred kojom je drhtala cela Evropa.



Rubbish! vikao je Šmit. Kao pravi okupacioni upravnik, on bosanske političare nije nazivao đubretarima, nego đubradima. I njemu je to prosto normalno.

Jer, da je zaista Visoki predstavnik Ujedinjenih nacija, kao što se predstavlja, to ne bi moglo ni da mu padne na um. Izaslanik UN je posrednička uloga, pomoć u uspostavljanju autonomne državne vlasti, a ne ustrojavanje poslušnika, trajnih bolesnih zavisnika. U šta se nemački političar upustio.

Vrhunac cinizma je bio kad je ovaj Nemac, čiji je dolazak deo najprljavijih zapadnih političkih igara, dotle da je preskočen Savet bezbednosti UN nadležan za donošenje te odluke, optužio lokalne političare za „političke igre“. Šta je ovom čoveku?

Ali, malo je sto vojnika Bundesvera da bi njegov autoritet postao respektibilan. Nemci koji izvikuju takve poništavajuće reči u našim filmovima su takođe upali na ove teritorije suprotno pravilima međunarodnog prava, ali su imali istorijski legitimitet – bili su okupatori.

Okupatori sposobni da izvedu okupaciju, što je znana istorijska uloga koja se legitimiše u realnosti kroz otvoreno demonstriranje moći. Nije potrebno sumnjati da bi se Šmit prihvatio sredstava tipa „sto za jednog“, uspostavljanja sabirnih centara gde bi se koncentrisali nedisciplinovani, uvođenja policijskog časa i privođenja sumnjivih… Ali za to morate imati snage.

Kristijan Šmit nalikuje onim junacima iz serije „Alo, alo“. Ponaša se kao da drži sve dizgine u rukama, a dolazi iz Nemačke koja nije suverena zemlja. Odnosno okupator o kojem govorimo, od 1945. je okupiran. I to na način koji dosad nije viđen. Te bi Šmit ovde pre mogao prenositi iskustvo kako se živi u „mekoj okupaciji“ nego da uspostavlja državu.

Prema podacima američke vojske, javlja Dojče vele, u Nemačkoj je stacionirano 29.000 vojnika u pet garnizona. Tu je i Američki mornarički korpus za Evropu i Afriku sa sedištem u Beblingenu. I 9.600 pripadnika avijacije raspoređenih po raznim bazama, pre svega u Ramštajnu i Špangdalemu.

Dakle, „prema podacima američke vojske“, jer nemačka vojska i nemačka država ne mogu biti izvor za tu vrstu podataka. „Između 2006. i 2018. u Nemačkoj je bilo 72.400 vojnika, a broj se sada prepolovio… Razlozi su promenjena bezbednosna situacija na globalnom planu na koju su Amerikanci reagovali premeštanjem jedinica“.

Pošto se sad opet menja, još očiglednije, „bezbednosna situacija“ broj okupacionih američkih vojnika će biti kako Amerikanci odluče.

E, sad takva Nemačka nema gde da se junači i demonstrira silu nego u Bosni. Možda spremi i „anšlus“.

Posbeno, kako im sad Poljaci u Evropskoj uniji, koja „nikad nije bila jedinstvenija“, prete – da vide da je nemačko naoružavanje pre protiv Poljske nego protiv Rusije. Jer, primetiće i Poljaci i Estonci da su bavarski filharmoničari ovogodišnji tradicionalni koncert na otvorenom na Odeonsplacu u Minhenu – otvorili koncertom za violinu i orkestar Pjotra Iljiča Čajkovskog! Istog onog Čajkovskog koga su u februaru, kad je počeo rat u Ukrajini, izbacili kroz prozor zajedno sa čuvenim ruskim dirigentom.

Tako je to u Evropskoj uniji. Ne zna levica šta sprema desnica!

Ali je i drugačije.

Oficijelni sajt EU prošle nedelje je u nečemu što se zove Learning corner objavio mapu Evrope u kojoj se daje Learning materials za mlađariju od 9 do 12 godina. Ta mapa „sa malim slikama ilustruje nacionalne karakteristike i tradiciju svake zemlje“. I svakom su ucrtali šta se veže za datu zemlju, a na Zapadnom Balkanu – jedan dobri meda i zelena trava.

Komentar jednog prijatelja: “Pazi, kako se radi propaganda. Od malih nogu mi po karakteru medvedi. Katedrala i hrvatska zastava nasred Bosne, ker laje iz Dubrovnika na medveda… A Rusiju kreče. Ovo je zvanični nastavni materijal za decu u EU.“

Dirljivo je naše dobroumno nastojanje da se čudimo što „unijatski Evropljani“ – nas nesklone svakoj vrsti unije iz Evrope – ne drže za svoje. Vera prema tolerisanju drugačijeg od strane Evropljana – čime se Evropa neiskreno hvališe kad nastoji da ubedi i posrami one koji su neskloni dobrovoljnom ropstvu – toliko je nerazumna kad se sravni sa istorijom, pa i svakodnevicom.

Ako je i u čemu Evropa (kako god da se sklopi taj skup) dosledna, onda je to – potcenjivanje svakog i svih, od Indijanaca u obe Amerike preko crnih Afrikanaca, svih vrsta žutih iz Azije do svih Slovena na evroazijskom prostoru, pravoslavnih naroda gde god da su.

Ako je to neupitno prihvatanje evropskih vrednosti i imalo smisla u dominantnoj fazi Zapada u XIX i XX veku ono je danas u potpunom neskladu sa stanjem u svetu.

Ne biti Evropa, a poseno evropski sluga, postaje trend.

Kad su krenuli da uvode sankcije Rusiji posle zaoštravanja Ukrajinske krize, Evropljani (čak i uz pomoć dojuče svemoćne Amerike) sudarili su se sa zidom. Niko u ofucanoj Evropi nije video ni silu, ni uzor! Nisu uspeli da nagovore ili nateraju ni jednu zemlju na svetu da posluša njih i uvede snakcije Rusiji.

Nekadašnje moćne kolonijalne, pa neokolinijalne, siledžije koje su opljačkale kontinente sada su samo oronuli samozvanci. A onda migrantski talasi razaraju to društveno tkivo istrajno, nezaustavljivo. Došljaci se ponašaju kao neko ko je došao po svoje.

Kaže mi jedan naš gastarbajter, ovi migranti neće da se uklope u nemačko, dansko, holandsko društvo. Neće! A zašto bi kad već ne moraju.

S drugu stranu je masa ostarelih deomorodaca bez vere, morala, principa… Zato varvari nastupaju bez strepnje. Njih samo može, za tren, zaseniti sjaj reklama i izloga, a svakako ne evropska kultura jer je ona – mrtva; to su artefakti u muzeju; sjajni su, ima tu nešto, ali oni koji su to kreirali istorijski i biološki su izbrisani.



Tako je uz našu nekritičku želju da Evropu i dalje vidimo kao horiznot naših nadanja – uprkos tome što stižu vesti da je to iluzija – još dirljivije nastojanje Evrope da šalje svetu poruke o svojoj moći. Kao kad pijanac nastoji da pokaže kako može da ide po liniji. Kad uspeva, aplaudira sam sebi, a kad to ne ide – nastoji da to predstavi kao „nije ni važno“.

Kako se razlivao talas Ukrajinske krize tako se širio vonj evropske truleži. Odjednom su se vlade, koje su autosuvereno podučavale sve po svetu, ukazale kao predsednici i higijeničari razredne zajednice do čijeg nastojanja da naređuju niko ne drži. A na kraju ni oni sami.

Što su pretnje bivale bučnije to su bukači postajali smešniji… Sad već je to sumnjivo i njihovim narodima zamorno.

Početi od toga da je Putin kriv i da ćemo ga „mi“ zveknuti sankcijama a on će zacvileti i moliti da ga Evropljani pomiluju po glavi kao malog blesavka – a za mesec-dva se suočiti sa činjenicom da to u stvari šteti uvođačima snakcija i onda… Šta? Umesto da nesposobni premijeri i ministri podnose ostavke, oni optužuju Putina da je on kriv što će se Evropljani smrzavati sledeće zime.

Sva ta evropska sila i vekovno iskustvo u terorisanju naroda i vlada po Africi, Aziji, Južnoj Americi, Evropi samo su se raspali. Prah i pepeo.

Gde se dede sva ta sila i sav taj „evropski ugled“?

Ta metiljava sila se preselila na Balkan da podbunjuje Kosovare i Bošnjake, lažno teši Severomakedonce, ne ometa Montenegrine…

Od svega je zasad uspeo nemački desant na Bosnu – prvo stiže Kristijan Šmit, namračen i latentno besan na sve, a onda i sto vojnika Bundesvera.

Šta će biti posledice?

U opštoj buci, da sve treba preduzeti protiv „malignog prisustva Rusa“ i „ekonmskog širenja Kineza“, zasad nema reakcija. Sem Poljaka. Pored Kačinjskog oglasio se i guverner Narodne banke Poljske Adam Glapinski: „Ako se ranije radilo o spajanju nemačkih država ili apsorpciji DDR, odnosno bivše sovjetske okupacione zone, onda se od trenutka kada je ovaj zadatak završio, radilo o povratku u ovom ili onom obliku njihovih bivših zemalja a koje su sada unutar poljskih granica.“ Posle izlaska Velike Britanije iz EU otvara se „put za realizaciju ovog scenarija“, a što Nemačka smatra „ravnotežom u Evropi budućnosti“. To, naravno, nije samo Poljska, već i Češka i druge zemlje, a i Balkan kao nezaobilazan u nemačkom Drang nach Osten.

U Bosni su se posle igrarija Kristijana Šmita svi počeli da se hlade. Niko ne voli da bude „đubre“, čak i kad Nemci nemaju sumnje u to. Jeste teško je ispravljati američke radove na Balkanu a i rizično za okupirane okuptore. Nikad se ne zna šta Bjadenu može pasti na um. A čak i kad mu ništa ne padne na um posledice su moguće.

Čitav američki projekat Balkana je zasnovan na sistematskom proizvođenju neprijateljstava. Divide et impera! Boljeg sredstva nije bilo. Slovenci sumnjaju u Hrvate, Hrvati mrze Srbe i preziru Bošnjake, Bošnjaci zaziru od Hrvata a prete Srbima, Montenegrini arlauču u horu protiv Srba i udvaraju se Zagrebu, (Severni) Makedonci trpe pod obećanjima koja nemaju nikave veze sa stvarnošću a i nikad se neće ispunjavati i strahuju od Albanaca sa kojima nemaju nikave bliske veze ni u samom glavnom gradu, Albanci veruju da se od njih očekuje da prete svima…

S vremena na vreme se pojavi neki bezveznjak kao što ovih dana bi ambasador Češke u Skoplju koji obećava „prijem u EU do 2030“. Ozbiljnije bi bilo da se tako s Makedoncima (koji ne smeju da se tako zovu) zezao Homer Simpson… Ali, to su vam evropski radovi na Zapadnom Balkanu.

Kao glasanje žaba kreketuša u vreme suše.

Timoti Les, Englez koji se smestio na Kembridžu, a proveo je neko vreme u ovim našim krajevima, skreće pažnju na sebe dok računa da dolazi vreme da Zapad gura svoje karte ka – Velikoj Albaniji. Les misli da će se tako rešavati problem sa Kosovom kao „veštačkom tvorevinom, državom kojoj nedostaje nacija“.

To što sila u opadanju namerava da učini ne znači i da će se desiti. Toliko su se mogli naučiti i ovi naši vladaoci koji su u kabinete došli s ulice. Ali, da će se oko nas nešto od toga dešavati – izvesno je. Mi pred tim strahujemo i nadamo se će se desiti nešto dobro…

Tako to ide dok se deci u EU se javlja da na ovom prostoru ne žive evro-ljudi nego pre medvedi. To možda i nije samo loše. Jasno nam se pokazuje da je najbolje da se okrenemo sami sebi. I najveći problem Zapadnog Balkana je što ne pokazuje sposobnost da to prihvati.

Iako nije teško da se to shvati.

(Fakti)

KOMENTARI



6 komentara

  1. rade n says:

    Bravo gospodine Reljicu.Voleo bi da ovi nasi evrofanatici,koji su izasli iz sinjela predhodnih vlasti a nisu lustrirani za kriminal i stetu koju su ucinili zemlji,napisu nesto smisleno koje ima bar promil logike za njihovu doktrinu"evropa nema alternativu",pa da i mi u to poverujemo.Ali oni svoje uloge poklisara Eu opredeljenja opravdavaju blacenjem ostalog dela sveta!

  2. RASPUCHIN says:

    Uporni ste "druže" Reljiću. Neko je ubacio mantru o okupiranoj Njemačkoj i svi je ponavljaju do besvjesti. Njemačka , tačnije pola Njemačke , su Ameri spasili 1945.g. da je ne pregazi tadašnji SSSR. Odmah nakon rata su krenuli vraćati sav novac koji su nacisti opljačkali i to proglasili za tzv. Maršalov plan. Kada su obnovili sve fabrike vratili su ih prijeratnim vlasnicima a isti su , u glavnom , bili nacisti ili su podržavali naciste. I da ne dužim priču koju bi Vi "druže" , kao novinar , morali znati. Najbitnija priča u toj udruženoj akciji "okupatora" i "okupiranih" je uvođenje "dojč marke" a nekoliko dana poslije toga se u akciju uključio i drugi njihov igrač Vama a i ostalima poznatiji Jozef Broz koji je prekinuo odnose sa SSSR-om. Ta Brozova "rezolucija" je proglašena , gle čudnoga čuda , tačno na VIDOVDAN 1948.g.! To bi se mogao smatrati pravim datumom početka "hladnog rata". Sve ostalo što je slijedilo i slijedi je samo dio te akcije koju zajedno provode "okupirani" i "okupator". Pa nismo djeca , "druže" Reljiću. Naravno , ovo je malo pojednostavljeno i veoma , veoma sažeto objašnjenje a svako koga to zanima može istražiti.

  3. Gagi says:

    Dobro je Reljicu, sve to znamo i osecamo, nemoj nam to objasnjavati i ponovo edukovati. Nego, kako je moguc udoban gradjanski zivot bez svog poseda i teskog rada na istom. Da nisu mozda katolicke-kaubojske stamparije od Vas napravili zasluzne i ozbiljne intelektualce koji razaraju drzave u ime nekog "boljeg" i "naprednijeg" zivota. Danas su vodoinstalateri i keramicari placeniji od Vas, nekako ta Vasa demagogija lepog stamparskog zivota i sluzenje univerzalnom dobrom zivotu dozivljava krah, to izrece ovih dana Makron. Umesto, da se nasa zemlja organizuje u preradjivackoj industriji i turizmu,da imamo vrhunske prehrambene proizvode i da razvijamo turizam, ova drzava ulaze grdna sredstva u demagoge raznih provincijencija. Bice nam bolje, kako da-ne. Nas narod i drzava su raspusteni, radi ko sta stigne i kako moze, ko kakvu kombinaciju moze da napravi. Ako bi bili zlonamerni, mogli bi reci da je to sve rezirano i ciljano stvoreno da se SRBI uniste. E, sada, u cije ime Reljicu decenijama unazad iznozis svoje intelektualne komentare. Od koga i cijih para zivis decenijama unazad. Tito Vam je nekada bio zivotni Bog, tada ste stasali i postali ugledni u tom drustvu, nesto se danas malo promenilo, opet ste tu gde jeste. POKAJANJA za idaju svog naroda NEMA, nesto se kao identifikujete jer ste osetili da dolaze druga vremena i da je zivotna izvesnost nesigurna, opet bi da birate pobednicku stranu. Moje javno pitanje je: Jeste li za bivsu komunisticku Rusiju ili zemlju Romanovih, znam da to mora da saceka "pogodan" trenutak besplatnog zivota.

  4. Milutin says:

    Jeste, ovde žive medvedi ali i vukovi. I dok ta EU govna medved bude držao, vukovi će ih kidati.

  5. Pingback: RELJIĆ: „Kad okupirana Nemačka radi na okupaciji Zapadnog Balkana“ – Novinarstvo odgovorno za stvarnost

  6. Zoran says:

    Okupiran i Japan, pa Nemacka i Japan najjace ekonomije. A ovi slovenski slobodnjaci ....:)

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *