РЕПУБЛИЦИ СРПСКОЈ ПРИПРЕМАЈУ ЗАМКУ! Сви звецкају оружјем

REPUBLICI SRPSKOJ PRIPREMAJU ZAMKU! Svi zveckaju oružjem

10 maja 2018

Umesto da uoči problem neusvajanja izmena izbornog zakona u Federaciji BiH, visoki predstavnik Valentin Incko iznosi niz paušalnih optužbi na račun Republike Srpske. Secesija RS je potencijalni odgovor na kršenje Dejtonskog sporazuma, dok Bakir Izetbegović gomila oružje koje je stvarno.



Najnoviji izveštaj visokog predstavnika za BiH Valentina Incka gomila je laži, reakcija je predsednika Republike Srpske (RS) Milorada Dodika na ono što je Incko rekao u Njujorku pred Savetom bezbednosti UN u svom redovnom polugodišnjem obraćanju tom telu.

Srpska, prema Dodikovim rečima, nije donela nijednu odluku koja se bavi pitanjem secesije, premda secesija kao politička tema postoji i postojaće i to niko ne može da zaustavi.

„Incko je pred UN bezočno slagao čitav svet i Savet bezbednosti, na taj način kaljajući Republiku Srpsku“, zaključio je Dodik.

Izveštaji visokog predstavnika već godinama su neizbalansirani na štetu RS, ocenjuje banjalučki politikolog Miloš Šolaja.

„I ovaj put je Incko, umesto da uoči mnogo veći problem za BiH, a to je neusvajanje izbornog zakona, koji treba da definiše odnose između Bošnjaka i Hrvata u Federaciji BiH (FBiH), dakle, u drugom entitetu, što predstavlja stvarnu opasnost za budućnost BiH, doneo čitav niz paušalnih optužbi koje jesu politička retorika, ali nisu realan politički proces“, objašnjava Šolaja.

Ta retorika odnosi se na moguću nezavisnost ili zahteve za nezavisnost, što je, prema Šolajinim rečima, jedna od političkih ideja o kojima je moguće diskutovati, ali čija realizacija zavisi upravo od toga koliko će Incko doprineti da BiH bude stabilna onako kako je zamišljeno Dejtonskim sporazumom.

Incko je ponovo zloupotrebio svoju funkciju da u izveštaju istakne RS kao osnovni remetilački faktor u BiH, smatra politikolog Aleksandar Vranješ.

Secesija nije zvanična politika niti Vlade, niti Narodne Skupštine RS, nema nijednog zvaničnog dokumenta institucija RS koji propisuju takvu politiku, objašnjava Vranješ.

„S druge strane, u javnosti je moguće čuti da je secesija moguća opcija, ali samo u slučaju daljih narušavanja i nastavka negiranja ustavnih pozicija RS koje su propisane međunarodnim ugovorom kakav je Dejtonski sporazum. Dakle, to se u javnosti može čuti kao potencijalni i defanzivni plan, a nikako kao zvanična i ofanzivna politika po državnost BiH. A to Incko upravo tako prikazuje — da vlast RS uporno odbacuje državnost BiH zagovarajući secesiju“, kaže on.

Nije prvi put da Incko proziva RS kao remetilački faktor, niti je to nešto neočekivano, dodaje Vranješ, ali ovaj put visoki predstavnik nije mogao da ignoriše sarajevsku ratnohuškačku politiku, ali tome nije posvetio dovoljno pažnje.

„Ako Bakir Izetbegović kaže da šest fabrika namenske industrije na teritoriji FBiH proizvodi višak naoružanja za potrebe skladištenja na teritoriji same Federacije, kako on kaže: ’Za ne daj Bože‘, to nije potencijalna i hipotetička stvar, nego konkretno oružje koje se danas proizvodi i skladišti. On, dakle, u istu ravan stavlja potencijalni odgovor na narušavanje ustavne pozicije RS i nastavak negiranja ustavnih nadležnosti RS, sa konkretnim oružjem koje se proizvodi i skladišti“, kaže Vranješ.

U izveštaju Incko pretnje bošnjačkih političkih lidera čak spušta ispod onog nivoa kako je takve izjave sam Bakir Izetbegović intonirao, a Izetbegović je, podseća Vranješ, u poslednjih pola godine na tri različita medija spomenuo rat kao opciju koju on, kao jedan od vodećih bošnjačkih političara, ne isključuje iz svoje politike.

Incko povećava „opasnost“ iz Srpske po BiH, a bošnjačke političare ne navodi čak ni po imenu, nego kaže da oni navodno sugerišu o određenom hipotetičkom ratnom scenariju.

„Opet se vidi da je on u potpunosti pristrasan i da su njegovi izveštaju u SB prevashodno politički izveštaji koji idu u korist jednog konstitutivnog naroda, u ovom slučaju bošnjačkog. I naravno da RS u svemu tome ne može da bude zadovoljna“, kaže Vranješ.

Iako u jednom delu izveštaja Incko kaže da SAD i EU rade na tome da omoguće postizanje sporazuma po pitanju izbornog zakona, nigde ne navodi da su srpske stranke iz tih razgovora isključene, dodaje Vranješ, niti naglašava da se problem nalazi u FBiH.

„Kada postoji neki problem koji generiše Federacija, onda se on u izveštajima gospodina Incka pokazuje kao generalni problem čitave BiH, tako što posredno optužuje i RS, kao da je sastavni deo tog problema. On pokušava da prikaže da je pitanje izbornog zakona pitanje ne samo Federacije, već čitave BiH, samim tim i RS, a nigde ne navodi da su srpske partije u potpunosti isključene iz tih razgovora“, navodi Vranješ.

Prema Šolajinom mišljenju, Inckov izveštaj neće imati uticaja na odnose unutar BiH, kao što više ništa nema uticaja na odnose u toj državi. Ključni su odnosi, kaže, među unutrašnjim akterima. Više nema oružane sile od 62.000 stranih vojnika, niti u BiH postoje veliki međunarodni interesi.

Jedini interes međunarodne zajednice je da u Bosni vlada mir, a politički procesi najviše zavise od unutrašnjih aktera, smatra Šolaja. Inckov izveštaj stoga predstavlja informaciju za velike sile, članice Saveta bezbednosti, a mnoge od njih već znaju šta je suština procesa.

U političkom smislu, ocenjuje Šolaja, RS je stabilniji deo BiH i može samostalno da funkcioniše, bez obzira kako će biti razrešeni problemi izbornog zakona.

U RS se izveštaj posmatra kao apriorno negativan prema tom entitetu, kao i da RS ima potrebu da na svoj način i svojim kanalima predstavi odgovor na Inckov izveštaj u SB, kaže Vranješ.

Inckov izveštaj ne pomaže smirivanju političkih tenzija u BiH, smatra Vranješ.

„Naprotiv, on ih dalje produbljuje time što uvek prikazuje crno-belu sliku. Dakle, Incko svojim izveštajima dalje produbljuje podele. To je ta paradoksalna situacija, gde njegovo prisustvo, koje on pravda potrebom za implementacijom Dejtonskog sporazuma, u suštini umanjuje političko poverenje između tri konstitutivna naroda“, objašnjava Vranješ.

KOMENTARI



6 komentara

  1. Trifun says:

    Pozivam odgovorne u RS da organizuju proizvodnju oruzja u RS STO PRIJE! U pitanju je psiholoski rat protiv RS ton proizvodnjom, realno bi bili svedeni u jos goru poziciju ako se usude napasti RS jer bi ovaj put imali DIREKTNU VOJNU pomoc Rusije koja bi konacno dosla na Balkan. Medutim moramo im odgovoriti psiholoskim putem preko zapocinjanja proizvodnje oruzja takoder, i skladistenja u RS za 'nedaj Boze'. Pozivam odgovorne da razmisle o tome. Nema nazad.

    • Edmond Dantes says:

      Mi smo garanti Dejtonskog sporazuma,dok dodju Rusi moze biti kasno.Valjda je prirodno da mi svojoj braci u Republici Srpskoj prvi pomognemo.I gotovo sam siguran da nece biti ugrozeni od muslimana,koji su po meni dobar narod poput nasih Srba.Jednostavno zavadili su nas drugi i na zalost to se nikad nece normalizovati.Strani faktor u dogovoru sa Hrvatima mogli bi da ugroze Republiku Srpsku.

    • Ciros says:

      Nema nazad za one koji su daleko od RS, negdje "istočno" ili negdje na zapadu, ali za nas koji smo se ubijali ovdje u proteklom ratu, i koji bi sada trebali slati svoju djecu u rat, i čekati da se vrate u sanduku, sve opcije koje uključuju rat nisu prihvatljive. Dok bi mi dočekali da nam pomogne Srbija i Rusija, prošli bi isto kao Srpska krajina. Griješim??? Pa pokazalo se 1995-e. Rat? Ne, hvala. Ja svojoj djeci ne dam da idu ratovati, a ko hoće, neka svoju djecu šalje u rat. Ovdje je sve ispolitizovano. Ovdje je sve interes. Oni koji zagovaraju rat izašli bi iz rata kao bogataši, nebi tratovali nego trgovali, a narod bi krepavao od gladi kao i prije. Na kraju, niti jedan rat nije riješio problem, nego postavio pozicije za pregovore. Bolje je godinu dana pregovarati nego sat ratovati. I, molim vas, na kraju, ko želio rat, imao ga u svojoj kući.

      • Edmond Dantes says:

        Ciros u pravu si ko voli rat neka ga ima u kuci.Ali pita li nas neko .Ako napadnu nas narod on se mora braniti i moramo ga braniti svi.Ti vidim neces ,tako je bilo i u Kninu ,pricali ste Knin se brani u Srbiji.Ode Knin a rat nam dodje na Kosovo.Sad kad izdajnici predaju Kosovo krece Raska i Vojvodina.Sta ces raditi kada dodje rat pred tvoju kucu?Hoce biti ono..pomozi komsija?

  2. Miraš says:

    Valentin Incko i ostali baš se dvolično ponašaju prema očuvanju cele dejtonske BIH, a izgleda da zapravo žele njen dalji raspad samo ne znamo kada to planiraju. Treba biti oprezan kome bi ispostavili težak račun za novi raspad, a izgleda da su već odabrali Srpsku. Zato i podržavaju takve političke procese koji imaju za cilj sumnje, tenzije, nepoverenje, itd. Od 1995.godine izgleda da velike sile kao žele celovitu BIH, a ustvari pravi cilj je nešto što direktno i nema veze sa BIH, a to je da ni slučajno na prostoru bivše Jugoslavije ne stvori se ponovo neka veća država od postojećih državica. U tom smislu ni BIH ne sme postati nekako veća, nego samo manja. Takvi su im standardi o dozvoljenoj veličini državica-neokolonija na Balkanu. Zato na Balkanu i dalje prećutno visoko cene sve države-aktere dobrovoljnog ubistva bivše nam države SFRJ, a koja je bila puno veća država. Kad upravljačima sveta a time i EU službenicima nešto više ne treba kao bivša Jugoslavija koju po imenu više ni ne pominju to mora da se shvati prećutno i izmedju redova te da se zahtevu sile ne suprotstavlja. Prva Jugoslavija (kraljevina SHS) je i nastala posle prvog svetskog rata na mirovnoj komferenciji u Parizu odlukom velikih sila i to baš zapadnih sila jer Rusija zbog izlaska iz rata 1917 godine nije ni mogla da učestvuje na toj mirovnoj konferenciji. Napravili su oni tada i Društvo naroda (Ligu naroda) koja je daleko brže nestala, a bila je zaprepašćujuće neuspešna u pogledu izvršavanja osnovnog zadatka - sprečavanje budućih sukoba. Već 1941 godine Jugoslavija je likvidirana od strane evropskih sila - Sila osovine prilikom okupatorske podele Jugoslavije. To što nisu uspeli da ostvare u periodu od 1941-1945 godine čvrsto nastoje da ostvare od 1991 do danas i još da državice nastale novim komadanjem budu još sitnije nego u vreme Hitlera. Kad velikima nešto ne treba nauče to male narode ovako ili onako - uz šargarepu ili uz krvavu batinu.

    • Miraš says:

      Sloveniju i Hrvatsku neće dirati u pogledu veličine i one su već članice i EU i NATO-a. Ali preostale i na čekanju a to su BIH, Srbija, Makedonija i Crna Gora, e kod njih je još uvek moguće dalje komadanje. Po njihovim standardima Srbija u sadašnjoj veličini je prevelika te izgleda da baš zato BIH drže u neprijatnoj unutrašnjoj igri, a i u tenzijama prema Srbiji, uglavnom zbog daljeg komadanja Srbije. Zatim Makedonija i Crna Gora bez obzira što su manje te zadovoljavaju njihove standarde o veličini mogu imati novih odsecanja zbog pravljenja Velike Albanije. Crnjak je što ni jednu preostalu državicu ne moraju ni primiti u EU, ali će u vremenu uzaludnog čekanja raditi na daljem prekrajanju i komadanju i naravno na uvodjenju u NATO. Crnoj Gori ne verujem da će pomoći ni ostvareno članstvo u NATO alijansi, a ozbiljna opomena za to je sada već veoma iskompromitovani NATO plan o komadanju njihove stare članice Turske.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *