РЕПУБЛИКА СРПСКА мора бити спремна да се обрати РУСИЈИ и КИНИ

REPUBLIKA SRPSKA mora biti spremna da se obrati RUSIJI i KINI

18 septembra 2023

Piše: Nenad Kecmanović

DA LI će njemački građanin Kristijan Šmit u ponedjeljak stisnuti petlju da kroči na tlo Republike Srpske i rizikovati da bude uhapšen i vraćen na drugu stranu entitetske granice, odakle je i došao?

Rečeno biće i učinjeno, uvjerava javnost Milorad Dodik.



Jedan od brojnih predstavnika Berlina u Bosni, po imenu Manuel Saracin, promptno je regovao već u srijedu (06. 09) „Njemačka to neće dozvoliti …“

I, sada je na nama da dokučimo kako to „neće dozvoliti“ ili kako će spriječiti. Čisto tehnički.

Mogao bi da zaobiđe policijske patrole na magistralnim putevima, pa da se ušunja na nekom šumovitom dijelu međuentitetske granice, ali bi tek onda ispao ne samo ponižen nego i smiješan.

Da uđe pod borbenom pratnjom specijalaca Bundesvera, koji bi ušli u oružani sukob sa lokalnom policijom, to bi tek bio skandal u korist vlastite štete.

Najmudrije bi mu bilo da i ne pokušava da izlaže poniženju i sebe i svoju zemlju i kolekivni Zapad, te da se drži teritorije FBiH, iako ga i tamo sve teže podnose.

A i da se, recimo, uz pomoć opozicionih jataka probije u dubinu teritorije Srpske – postavlja se pitanje šta bi tamo radio. Mogao bi da se helikopterom bezbjedno spusti u neku bazu EUFR-a i održi sastanak sa nekim „drugosrbima“ (pandan drugosrbijancima) na temu kako dohakati Dodiku, koju jalovo razglabaju već gotovo dvadeset godina. A onda se raziđu svak na svoju stranu: uporni Švabo, zadovaljan što će u sarajevskim medijima biti trijumfalno objavljeno da je umakao Dodikovoj potjeri, a oni trljajući dlanove što će opet biti nafake iz zapadnih fondova za razvoj demokratije i ljudskih prava.

Šmit i Dodik takoreći dnevno donose dramatične odluke i jedan ih drugom poništavaju, te tako udruženim snagama sve brže i sve dalje guraju BiH u ćorsokak.

Postoje bar tri bitne razlike među njima.

Dodik je demokratski izabrani predsjednik Republike, a Šmit se lažno predstavlja kao v. p. UN u BiH. Zatim, dok Šmit neovlašćeno radi na tome da duboko podijeljeno društvo strpa u unitarnu državu, dotle je za Dodika BiH neželjeni državni okvir Republike Srpske i nužno zlo.

Najzad, Dodik se striktno drži „slova Dejtona“, a Šmit fluidnog „duha Dejtona“ pa i nema potrebu ni da čita odredbe međunarodnog sporazuma, konkretno Aneksa 4, ili Ustava BiH.

Odluke tog bivšeg njemačkog mininstra i nesuđenog v.p. u aktuelnom svojstvu inostranog turiste na privremenom boravku u Sarajevu, u Banjaluci naprosto ignorišu. Ali, ne lezi vraže, i aktivno uzvraćaju i svaku njegovu odluku pojedinačno poništavaju.

Ne čini to više samo predsjednik nego i Vlada i Skupština i Službeni Glasnik.

A Šmit, opet, da im ne ostane dužan, stalno proširuje spisak Srba na crnoj listi kolektivnog Zapada (Dodik, Cvijanovićeva, Višković. Stevandić, Miloš Lukić) i propisuje sve nove i nove mjere protiv Srpske (oduzimanje entitetskih nadležnosti, otimanje prirodnih resursa, neformalne finansijske sankcije), te kao svaki spoljni neprijatelj zbija unutrašnje redove Republike.

Kakvo bi tek oduševljenje kod naroda izazvala živa slika Šmita sa lisicama na rukama pod optužbom za lažno predstavljanje!

Vladajuća SNSD bi na lokalnim zborima 2024. bukvalno počistila opoziciju.

Načelno gledajući, pritisci, ucjene, sankcije i slična „zavrtanja ruku“, ukoliko ne daju rezultat, kao na primjer u Srpskoj, bivaju potrošeni, gube snagu i autoritet, postaju banalni i više ih niko ne uzima ozbiljno.

Da se to ne bi desilo, valja ih neprestano pojačavati, a onda se stiže do kraja slijepe ulice, i valja se ili zaustaviti i povući iz ćorsokaka, ili pokušati proboj kroz taj zid.

Reklo bi se da je lažni v.p, iza koga stoji takođe lažna „međunarodna zajednica“, dogurao do zida, jer je već potrošio sve raspoložive metode pritiska na Republiku Srpsku. Preostaje još nasilno rušenje zida na kraju ćorsokaka invazijom snaga NATO-a. No, i to bi bio apsurdan potez, jer je BiH pod protektoratom i te snage se već nalaze na terenu. Istina, u nevelikom broju, ali komandi nije problem da ga uveća.

Šta bi to značilo? Hapšenje predsjednika, premijera, spikera parlamenta, ministara, narodnih poslanika, direktora Službenog glasnika, uvođenje vanrednog stanja i inostrane vojne uprave koju bi naslijedili lokalni kolaboracionisti i odmah priznali Šmita za legalnog i legitimnog v.p.?

Prepreka su demokratske instutucije i narod, koji i nakon izbora manifestacijama širom Republike daje plebicitarnu podršku predsjedniku i koaliciji okupljenoj oko SNSD.

Alternativna strategija kolektivnog Zapada za nasilo probijanje zida na kraju slijepe ulice, u koju je zabasao, predstavlja tretiranje BiH po uzoru na Ukrajinu.

Proksi rat protiv rusofilnih Srba preko leđa muslimana Bošnjaka, što je na neki način već viđeno ’92 – ’95.

Bošnjaci i Nijemci, osvetoljubivi zbog nezaboravnih poraza, možda se i ne bi mnogo dvoumili, ali Amerikanci, koji kolo vode i računaju da bi se uključili i Rusija i Kina, vjerovatno nisu spremni za treći svjetski rat, barem do predsjedničkih izbora u SAD.

No, koliko je mudro uzdati se u njihovu pamet?

Cirkus sa 40 optužnica protiv Trampa svjedoči kako se ponašaju kod kuće prema domaćim bundžijama, pa makar bio i milijarder, bivši predsednik i vjerovatni kandidat Republikanaca za novi mandat.

Dodik, u kolonijalnoj BiH, i to u remetilačkom manjem entitetu pod protektortom, još je i dobro prošao u odnosu na Trampa. Pravosuđe, zasebna grana vlasti koja je u predstavničkim sistemima simbol nezavisnosti, iznad prljavih političkih igara, pretvoreno je u batinu za rastjerivanje nepoželjnih.

No, kako god da bude, Repubika Srpska mora biti spremna i na najgore scenarije i pripremiti kontramjere, kao što su povlačenje svih predstanika iz zajedničkih organa, izlazak puka RS iz Oružanih snga BiH, preuzimanje nadležnosti za pravosuđe, izlazak policije na entitetske granice, opšta mobilizacija, obraćanje Rusiji i Kini za zaštitu, itd., itd.

Dodik je u više navrata izjavio da su sve navedene i nenavedene mjere spremne da budu usvojene po hitnoj proceduri.

Za ne daj bože, jer kolektivni Zapad je, srećom, sklon da, u nedostatku novih kreativnijih rješenja, ponavlja poteze na koje Srpska već ima uhodane odgovore, da korača u mjestu duboko u ćorsokaku.

(Sve o Srpskoj)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *