Режим који је на власт дошао у народном бунту треба суочити са истином

Režim koji je na vlast došao u narodnom buntu treba suočiti sa istinom

20 oktobra 2015

CEDOMIR Antic 7876Piše: Čedomir Antić

Bravo, Đukanoviću! Svaka čast! Posle samo dvadeset dana mirnih protesta, koji zahtijevaju samo ono što Vaša vlast navodno već poštuje, poslali ste batinaše da prebijaju mirne građane, narodne poslanike. Ćukanoviću, junačino!

Pa Vaš politički roditelj, etički mentor i neprevaziđeni uzor Slobodan Milošević je 1992. duže trpio narodno nezadovoljstvo. Srbija je tada bila u ratu, pod najtežim sankcijama koje su nametnute jednoj evropskoj državi u 20. vijeku, primila je već bila nekoliko stotina hiljada prognanika, Milošević se u vrijeme Vidovdanskog sabora borio ne samo za vlast već i za život. Opozicioni aktivisti već su dijelili crnom bojom uokvirenu objavu o njegovoj ličnoj biološkoj smrti. I nije poslao policiju na narod. Četiri godine kasnije je poslao, ali tek pošto smo protestovali punih mjesec dana.

Đukanoviću, Vi ste fenomen: veći ste evropejac od Gadafija i manji demokrata Miloševića. Vama je mjesto u muzeju, a ne u Podgorici, gdje bi Vas mogli oštetiti, držati izvan formalina i bilo kakvih izgleda da će Vas neke buduće generacije vidjeti u punom sjaju.

SADA JE VREME
Čak ni 1996. Milošević ne bi poslao policiju na narod da nije imao jednu prednost na koju danas samo i jedino računa prestravljeni Đukanović. Podržavali su ga, naime oni američki i evropski političari koji su zaduženi za sitne tirane i manijakalne diktatore. Međutim, ni tada Miloševićevi panduri nisu tukli potpredsjednike skupštine, poslanike, vladike.

Kakav je to strah koji mori Ćukanovića, njegove saučesnike i kriminalne izvršioce? Nisu životno ugroženi. Ni materijalno. Amerikanci ne izdaju svoje prijatelje. Mada, da li je to uvijek tako? Poglavice koje su često mijenjale stranu nisu baš sigurne. Samo treba pomisliti na sve američke prijatelje Đukanovićevog kalibra od Pinočea, do Huseina i Rabanija. Srećni su oni koji su živi, presrećni koji su na slobodi. Zadovoljan nije niko od njih.

Zašto bi tako bilo sa Đukanovićem? Zato što dobija sve izbore? Ne bi se reklo, pošto u poslednje vrijeme izbori u Crnoj Gori nisu regularni. Da je sve u redu i da je spokojan u svojoj satelitskoj, po dostojanstvu bezmalo kvislinškoj perspektivi, ne bi sijao mržnju i razdor, manuo bi se povike na novinare, obespravljivanja crkve, progona opozicije, batinanja narodnih poslanika.

Sada je vrijeme da se građani Crne Gore opredijele hoće li dozvoliti da ih jedan nasilnički bezakoni režim ponižava, hoće li trpjeti da jedna sebična i iskvarena vlast i dalje ruši državu? Tirani i nasilnici uvijek završe onako kako su počeli. Čak i Đukanovićev politički djed Josip Broz na kraju je životno marginalizovan, sveden na starca, koga mnogo poštuju i ništa ne pitaju, a čuvaju ga čak i od nasilja rođene žene.

Ali Đukanović je premlad došao na dužnost lokalnog tiranina. Da sam na njegovom mjestu, tražio bih međunarodni sud sa pritvorom u kome je komfor na visini od bar tri zvjezdice. Crna Gora koju ostavlja ne pruža nadu u ravnopravnost kada ste običan građanin. I hotel Sheveningen B kategorije bolji je od kuće u nekoj nedođiji odakle nema ekstradicije ili, još gore, nekog ranča u srednjim državama SAD koji posjećuju samo uragani.

„PODGORICA JE SVIJET“
Sada, kad je Đukanović pokazao najveću slabost u četvrt vijeka dugoj karijeri, trenutak je da svi oni kojima je stalo do slobode ne odustanu. Jasno je da neće biti podrške velikih demokratskih država, ali što narod bude uporniji sve će je manje imati i Đukanović.

Neće doći plaćenici iz Beograda da glume nenasilni otpor, ali samo bi vas brukali. Vrijeme je da izdržite do kraja. Jasni i precizni zahtjevi. Svakodnevni protesti svaki put drugačiji. Mi smo, ukupno uzevši, zaokružili čitavu jednu godinu svakodnevnog protestovanja tokom 13 godina vlasti Ćukanovićevog bivšeg patrona.

Vrijeme je za proteste automobila, koji će voziti polako ispred vladinih zgrada i dovoditi do kolapsa saobraćaja. Za objavljivanje svih telefonskih brojeva (službenih i mobilnih) državnih funkcionera i njihovo blokiranje tokom čitavog dana. Za šetnje hiljada građana ka palatama i rezidencijama crnogorskih političkih oligarha. Sada je čas za plansku blokadu saobraćaja. Studentski protest, koji će dovesti crnogorske univerzitete u istu ravan sa lučama slobode i bastionima evropske demokratije kakvi su Sorbona, Univerzitet u Berlinu, Beogradski univerzitet… Režim koji je na vlast došao u narodnom buntu treba suočiti sa istinom. On nije „narod“. Narod je na ulici.

Samo budite uporni i smjeli. Veliki južnoamerički pisac odavno je primijetio kako je sila poslednje utočište slabog. Samo naprijed: „Podgorica je svijet“. Crna Gora će biti slobodna i demokratska.

(Dan, Podgorica)

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. Meri says:

    U Crnoj Gori će biti šta gradjani te zemlje smatraju za shodno, ali kad ste već pomenuli.. Moamer Gadafi,libijski predsednik, ubijen je tačno na današnji dan pre 4 godine. Lepo je i setiti ga se... Ubili su ga islamistički ratnici koji su imali podršku SAD i drugih NATO saveznika. Libija je od tada u vrlo lošem stanju i još uvek je u stanju rata, a islamisti su se preselili u Siriju...

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *