Rezultati referenduma su OK

Rezultati referenduma su OK

4 децембра 2013

SanjaModrićPiše: Sanja Modrić

Vidim u medijima i na društvenim mrežama da su ishodom referenduma, pa time i stanjem slobodarskog duha u Hrvatskoj, razočarani mnogi koji su u nedjelju glasali protiv zabrane gay brakova.

Toj ekipi i sama pripadam, ali smatram da griješe jer na ovaj »poraz« reagiraju emotivno umjesto racionalno. Polako. U datim okolnostima, ja sam čak dosta zadovoljna i mislim da za to ima puno razloga. Pa da vidimo koji su to.

Prvo, izlaznost od 38 posto je stvarno niska, najniža ikad. Za to ne postoji baš nikakvo drugo objašnjenje – čak je i vrijeme bilo lijepo – nego da je skoro pa dvije trećine Hrvatske ovakav referendum prekrižilo kao nebitan, nepotreban i pritom pakleno skup. A to što se čak 62 posto biračkog tijela povuklo u apsitinenciju, pokazuje da desničarsko društvo iz stranke Hrast te Crkva i HDZ nisu uspjeli uvjeriti čak ni svoje političke i ideološke pristalice da je izaći na ovaj referendum nešto zbilja potrebno i važno.

Tako rekordno slab odaziv opovrgava dojam koji su, svatko iz drugih razloga, sugerirali i tabor »za« i tabor »protiv«: da je Hrvatska zemlja klerikalnog naroda koji u velikoj mjeri inklinira katoličkom fanatizmu.

Ali ne, ni govora. Da jest izašlo bi barem 75 posto, a ne 38 posto.

Drugo, ako primijenimo jednostavnu matematiku, vidjet ćemo da je heteroseksualni brak u nedjelju uguralo u Ustav samo 25 posto iliti jedna četvrtina od ukupnog broja birača. Tih 942.665 ljudi koji su zaokružili »za« u velikoj je diskrepanci prema 3.697.143 građana Hrvatske (86,38 posto) koji su se na popisu stanovništva izjasnili kao katolici. Podrška Željki Markić i biskupima morala bi, u takvom okviru, biti bar triput veća. No ovaj nam je referendum pokazao da naša zemlja nije ni većinski talibanska, niti zagrižena, ni zautcana kao i to da se »pobjednici« nemaju nikakvoga prava hvalisati kako iza njih stoji »volja naroda«.

Jer, evidentno je da čak 75 posto hrvatskog naroda nije zaokružilo »za«.

Treće, u polutranzicijskoj zemlji kakva je naša, uopće nije malo kad trećina sudionika referenduma ustane u zaštitu prava gay manjine. To je sada skoro pola milijuna odraslih ljudi, a taj broj će samo rasti kako se ovo društvo bude normaliziralo, a mlade bolje odgajalo za ljudska prava. Uostalom, donedavno bi na gay paradama kod nas sudjelovala samo šačica najhrabrijih, na koje bi onda iz publike letjela kiša kamenja. Svjetonazorske promjene nikad se i nigdje ne postižu preko noći i niti bez velikoga truda aktivista, demokratskih institucija i javnosti.

Kolega Nino Bantić koji živi u Londonu podsjeća da si u danas liberalnoj Velikoj Britaniji, ako si bio gay, sve do 1966. mogao završiti u zatvoru ili u umobolnici.

I utoliko je stvarno malo komično što baš Željki Markić treba zahvaliti što su teme koje se tiču seksualnih manjina, prvi put u povijesti, okupirale sam centar javne pozornice i što su objektivne informacije o tome ipak doprle do mnogih koji o tom setu pitanja prije nisu znali ništa.

I četvrto, zar za ovu zemlju nije fantastičan dobitak što su Markićka i njeno društvo, opet po prvi puta u povijesti, isprovocirali sve relevantne medije da se ujedine protiv pokušaja pristiska na novinarstvo i slobodnu uređivačku politiku.

Dakle, ne treba seliti iz Hrvatske. Sve je u redu. Nego ostati i boriti se za promjene.

(Novi list – Rijeka)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u