Руси ће освету сервирати хладну!

Rusi će osvetu servirati hladnu!

25 novembra 2015

aleksandar-pavic 689Piše: Aleksandar Pavić

Čega je Turska imala toliko da se plaši da bi, po automatizmu, obarala bilo koji borbeni, a pogotovo ruski avion blizu svoje granice sa Sirijom? Čak i da su turski lovci F-16 uistinu uočili „nepoznate avione“, a zatim otvorili vatru na jednog od njih kada je, navodno, na kratko ušao u turski vazdušni prostor, kao što se tvrdi u pismu Savetu bezbednosti UN[i] koje je turska diplomatija uputila nedugo posle turskog obaranja ruskog frontovskog bombardera Su-24 u ponedeljak, 24.11.2015. – mora da se postavi pitanje: zašto?

ISIS/ISIL/Daeš nema avijaciju. Al Kaida, Al-Nusra front i druge srodne organizacije, koje najnovija rezolucija Saveta bezbednosti UN (R. 2249, 20.11.2015.)[ii] specifično apostrofira kao „pretnje bez presedana“ protiv svetskog mira i bezbednosti, pozivajući sve države članice UN koje to mogu da preduzmu „sve raspoložive mere“ protiv njih – takođe nemaju avijaciju. Kurdi nemaju avijaciju. To je opšte poznato.

Avioni su, dakle, mogli da budu ili sirijski ili ruski (sa američkim bi postojala prethodna koordinacija). U oba slučaja, to su avioni koji se bore protiv jedne od terorističkih organizacija imenovanih u Rezoluciji SB UN 2249. Ako su čak i, na nekoliko sekundi, ušli u turski vazdušni prostor – a ruski zvaničnici pružaju dokaze da se to nije desilo[iii] – sigurno im nije namera bila da dejstvuju na turskoj teritoriji, protiv Turske. Uostalom, kada su Sirijci u junu 2012. oborili jedan turski avion, za koji su tvrdili da je ušao u sirijski vazdušni prostor, tadašnji turski predsednik, Abdulah Gul je izjavio da je „normalno“ za ratne avione koji lete velikom brzinom da na kratko uđu u tuđi vazdušni prostor.[iv] Zašto isti kriterijum, inače sasvim normalan, nije korišćen i sad, u slučaju ruskog aviona? Retoričko pitanje…

Turci će, poput Anglo-Amerikanaca i njihovih vazala, i dalje širiti bajke o „umerenoj opoziciji“ protiv Asada, kojoj navodno pomažu, a koju su Rusi, navodno, ugrožavali. Turski ministar spoljnih poslova Davutoglu čak tvrdi da u sirijskoj oblasti u kojoj je srušen ruski avion, u kojoj žive Turkmeni (lingvistički i etnički Turci), „nema ISIS-a“,[v] što bi navodno trebalo da podupre već poslovične lažne zapadne optužbe da se Rusija ne bori protiv terorista u Siriji već protiv nekakvih „umerenjaka“. Međutim, londonski Telegraf ga demantuje:

„Formirano je oko tuce turkmenskih paravojnih snaga, neke od kojih direktno podržava turska vlada. Upravo se za pripadnike jedne od njih, Alvija al-Ašar, tvrdi da su zarobili jednog od ruskih pilota. Oni su se dosad borili zajedno sa drugim pobunjeničkim grupama, uključujući i filijalu Al Kaide, Džabat al-Nusru i neke umerenije brigade… Alvija al-Ašar je povezana sa programom logističkog snabdevanja organizovanog od strane Turske i CIA, preko kojeg teče stalni dotok malokalibarskog naoružanja, municije i gotovine za plate za pobunjeničke grupe širom severa Sirije“.[vi]

Drugim rečima, čak i da tu gde je dejstvovao oboreni Su-24 nije bilo ISIS-a, bilo je Al Kaide, što opet potpada pod mandat pomenute rezolucije 2249. Odnosno, nije šija nego vrat. Turci to vrlo dobro znaju. A, uzgred, zanimljivo je primetiti kako pomenuti članak u Telegrafu engleski elegantno i nonšalantno raskrinkava jedan od načina i kanala preko kog Turska i SAD naoružavaju teroriste u Siriji, posredstvom „umerenih“ Turkmena koji se, eto, bore protiv „zlog“ Asada rame uz rame sa teroristima. Englezi nikad ne propuštaju priliku da skupljaju adute za neke buduće trgovine, makar i sa „saveznicima“…

Dakle, turski avioni su oborili avion koji je dejstovao protiv terorista na severu Sirije. Ako se Turska navodno bori protiv terorista, zašto onda dejstvuje protiv drugih koji to isto rade? Kazuje nam se samo… Zato što se i ne bori protiv terorista, osim kad baš nema kud, zbog javnosti, i to tek relativno simbolično. Ali, to je već javna tajna, da Turska podržava, sarađuje, trguje i lukrativno privređuje sa teroristima, i da ISIS bez nje ne bi mogao da posluje kao svojevrsna korporacija.[vii]

No, to nije glavna poenta. Da li bi Turska, čak i da joj poverujemo u „dobre namere“ i „neobaveštenost“ u vezi pripadnosti oborenog aviona, pa čak i u tvrdnje da je, na kratko, taj avion povredio turski vazdušni prostor, svesno rizikovala mogućnost da je „nepoznati“ avion ruski i, ne hajući za posledice, otvorila vatru na njega? Zašto bi to uradila? Suštinski postoje dve mogućnosti:

  1. Da je, kako pretpostavljaju neki stručnjaci, Turska reagovala da ne bi do kraja bila raskrinkana njena dvostruka igra, odnosno da bi sprečila potpuno presecanje linija snabdevanja, šverca, trgovine i infiltracije između zona koje kontrolišu teroristi u severnoj Siriji i teritorije Turske (neki stručnjaci govore i o mogućoj „osveti“ za rusko uništavanje naftnih postrojenja u okolini Rake koja su bila pod kontrolom ISIS-a),
  2. Da je imala „zeleno svetlo“ od neke vodeće zemlje NATO – a nema mnogo kandidata za tu kvalifikaciju – za obaranje ruskog aviona, npr. radi sabotiranja potencijalnog zbližavanja Rusije i zapadnih država u borbi protiv islamista, ili radi namerne eskalacije krize s ciljem daljeg uvlačenja NATO u sirijski konflikt i produbljivanje podele u novom „hladnom ratu“.

U oba slučaja – reč je o svesnom, namernom aktu. Cinizam reakcija glavnih turskih NATO saveznika dodatno upućuje na ovaj zaključak. Vrlo uzdržane, blage reakcije, uz podvlačenje turskog „prava na odbranu svog suverenog vazdušnog prostora“. Glasnogovornik Stejt departmenta, Mark Toner, je otišao i korak dalje, tvrdeći da Turska i Turkmeni koje ona podržava u severnoj Siriji imaju pravo na „samoodbranu“ od ruskih napada, iz čega proizilazi da je obaranje ruskog aviona, prema SAD, bilo legitimno, kao i eventualno ubistvo jednog od ruskih pilota od strane lokalnih Turkmena. S druge strane, Toner je ustvrdio da snage legalne sirijske vlade nemaju pravo da se brane – jer one „već četiri godine“ koriste „teror“ kao odgovor na „mirne demonstracije“.[viii] Komentar je suvišan. Poruka Moskvi jasna i bezobrazna.

Rusija vrlo dobro shvata značenje ovog postupka. Ali se čini da će učiniti sve da je to ne omete u postizanju svog najvažnijeg cilja – nanošenja vojnog poraza ISIS-u, Al Kaidi i srodnim organizacijama u Siriji (a kasnije verovatno i u Iraku), i uvođenja političkog procesa u Siriji u institucionalne, mirnije vode (nećemo ulaziti ovde u to koliko će to uopšte biti moguće sa političkim Zapadom kao „partnerom“). Isto tako, pokušaće na sve načine da izbegne otvaranje još jednog fronta, prema Turskoj (i, posredno, prema NATO).

Stoga je ruski Generalštab, najavljujući nastavak protivterorističke kampanje u Siriji, izdao upozorenja da će od sada biti „uništena svaka meta koja predstavlja potencijalnu opasnost“ za njene vazdušne snage.[ix] Vojni kontakti sa Turskom su suspendovani, a verovatno je odzvonilo i ruskom turizmu u toj zemlji. A osveta? To će, po svoj prilici, biti jelo koje će se u ovom slučaju servirati hladno. Kada je i najbolje.

[i] http://live.aljazeera.com/Event/Turkey_downs_Russian_jet/207503335

[ii] http://www.un.org/press/en/2015/sc12132.doc.htm

[iii] http://www.nspm.rs/hronika/ministarstvo-odbrane-rusije-ruski-avion-nije-uleteo-u-vazdusni-prostor-turske-vec-je-turski-avion-presao-granicu.html

[iv] http://www.bbc.com/news/world-middle-east-18562210

[v] http://www.thedailybeast.com/articles/2015/11/24/turks-shoot-down-a-russian-fighter.html

[vi] http://www.telegraph.co.uk/news/worldnews/europe/turkey/12013935/Who-are-the-Turkmen.html

[vii] http://www.telegraph.co.uk/news/worldnews/middleeast/iraq/10911412/Isis-operating-like-a-multinational-company.html

[viii] https://www.rt.com/usa/323339-state-syria-russia-turkey/

[ix] https://www.rt.com/news/323329-russia-suspend-military-turkey/

(Fond strateške kulture)

KOMENTARI



7 komentara

  1. mija says:

    Pored političkih, ekonomskih i diplomatskih kazni koje će Rusija sigurno uvesti prema turskoj, čini mi se da bi sad, što se fronta tiče, bilo pametno još jače, najjače bombardovati ID da se to završi što pre i što temeljnije. A onda se okrenuti prema turcima i priupitati ih čiji su oni ono avion oborili. Izgleda mi da je ovo bilo smišljeno za to da Rusi pobesne i otvore još jedno, tursko žarište ili da počnu da prave greške druge vrste. Ne verujem da su mislili da se obaranjem jednog aviona može spasti ID i njen biznis sa naftom, kao ni da bi ono moglo da omete približavanje evropskih zemalja i Rusije, ako je tako nešto uopšte i postojalo.

  2. El Capitano says:

    Dobro zboris.

  3. Za Srbiju says:

    Rusi sporo sedlaju, ali brzo jašu.

  4. mija says:

    U ovom incidentu postoji jedna prljavština posebne vrste koju smo mi Srbi često doživljavali u toku ju-krize i danas doživljavamo. To je jedna otrovna manipulacija osećanjima nacije, političara i vojnika u čiju je realizaciju zapad ulagao ogromne napore i sredstva. Sastojala se u tome da nam se stalno dokazuje da smo sami, izdani od onih kojim smo najviše verovali. Čim bi se u svetu pojavio neki pojedinačni glas podrške Srbima (najčešće smo ga mi sami denuncirali dokazujući kako ima i onih koji drugačije misle), njegov vlasnik bi ili nestao ili povukao sve što je do juče govorio u prilog nama. Države u koje smo se najviše uzdali ponekad su bile prinudjene da se prema nama ophode najsurovije, a oni koje smo u istoriji najviše zadužili oduživali su nam se nevidjenom javno iskazivanom srbomržnjom. Pritom su gospodari igre uživali u svojoj satanskoj majstoriji i dokazivali nam verbalno i na druge načine da na svetu ne postoji ni pravda, ni istina, ni prijateljstvo, ni odanosti, ni zahvalnost, ni jedna jedina stvar za koju vredi živeti. Ne usudjujem se da kažem da je ova manipulacija bila glavni cilj obaranja ruskog aviona, ali bi se reklo da je i ona bila u igri, pa me ne bi iznenadilo da još neke zemlje podju turskim putem.

  5. Miraš says:

    Hteli su otanooci da se vrate u sirijsko ratište, da dalje provociraju ca ciljem da oteraju Ruse i Asada.

  6. teletabis says:

    Od samog početka sukoba u Siriji se podmeću, kao kukavičija jaja, razni nazivi za teroriste: umerena opozicija, Islamska država, Al Nusra,.... Jednom rečju umetnički nazivi za najcrnji terorizam. Činjenica je da su ovoga puta ovi teroristi imali neverovatno naprednu elektronsku i filmsku propagandu koje su radile na skretanje pažnje javnosti od osnovnih činjenica. Isto tako svi smo smetnuli sa uma da za sve to trebaju ogromna finansijska sredstva, jer trebalo je plaćati tkz. "velike demokratske medije" da u javnosti od Sirije naprave sobu iskrivljenih ogledala. Sve je počelo od zauzimanja prostora Sirije gde su se nalazila njena naftna polja i rafinerije. Inteziviranje borbi je umanjilo i pažnju na Libiju, o kojoj više bilo ko šta piše. Otimanjem nafte i prodajom na crnom tržištu "demokratski uređenim i na zakonima zasnovanim državama zapada" obarala se njena cena i tako oslabila pozicija mnogih zemalja proizvođača nafte. Na taj način se polako uspostavljao veliki uticaj određenih zemalja na dešavanja u regionu. Pomoć, finansiranje, stručna vojna pomoć, logistika i planiranje vojnih akcija od strane profesionalaca najrazvijenijih zemalja zapada dale su rezultate. Kada teroristi nisu mogli da postignu zadate ciljeve sledilo je njihovo bombardovanje koje je uvek rezultovalo greškom i nanošenjem avio udara po onima koji su se na terenu borili protiv tih terorista. Sve je lepo štimalo dok Rusija nije krenula, na poziv vlade Sirije i njenog Predsednika, da avio udarima razara tu terorističku tvorevinu. Umerena opozicija, termin zapada, je najdragoceniji saveznik svih crnoberzijanaca naftom, i njenim uništavanjem Rusija je zadobila mnogo neprijatelja, normalno da je <Turska jedan od najvećih jer je imala od svega toga najveću korist. Ako se doda i to da su najbliži članovi porodice Erdogana najviše i umešani u ove poslove oko sirijske nafte, ako se uzme samo u obzir cena preko hiljadu kamiona i cisterni, koje su ruske snage uništile za dva dana, jasan je revolt Turske i obaranje ovog aviona je samo posledica nakupljenog besa zbog poraza. Mada treba istaći da su Turska i Rusija postigle Sporazum o neobaranju aviona u zoni granice Sirije i Turske, ako zbog borbenih dejstava ili izbegavanja vazdušne odbrane, avioni i uđu u tuđ vazdušni prostor. E sada će da se vidi ko će od svega imati više štete. Istog dana, po obaranju aviona, sve turističke agencije iz Rusije otkazale su aranžmane za Tursku, brodovi sa robom iz Turske su nisu primljeni u luke Kalinjingrada, na graničnim prelazima ka Rusiji se stvaraju kolone kamiona sa turskom robom, ..., suspendovani su svi ugovori između ove dve zemlje o privrednoj saradnji,... Nekima će stvarno biti hladno.

  7. Milutin says:

    Mada treba istaći da su Turska i Rusija postigle Sporazum o neobaranju aviona u zoni granice Sirije i Turske, ako zbog borbenih dejstava ili izbegavanja vazdušne odbrane, avioni i uđu u tuđ vazdušni prostor. E sada će da se vidi ko će od svega imati više štete. /////////// teletabis, verovatno ste u svom komentaru i dali odgovor. rekoste da je Turska imala vise stete nego korsti. Dakle, da li smo sasvim sigurni da ga je oborila bas Turska. Ili je to i pokusaj da se Rusija i Turska zavade, uravo kad je Turska povecala priblizaanje Rusiji

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *