Ruski raketni sistemi na vozovima

Ruski raketni sistemi na vozovima

2 juna 2013

Russian_Missile_Train_mapability_com_01Adut u atomskoj igri sa Sjedinjenim državama. Rusija obezbedila 81 milijardu rubalja za izgradnju postrojenja za proizvodnju superbrzih raketa.

Vrlo brzo, već do kraja 2014. godine, Rusija će napraviti dve najmodernije fabrike za proizvodnju superbrzih raketa i za te projekte je već obezbeđena suma od 81 milijardu rubalja. Postrojenja će biti izgrađena u Kirovu i Nižnjem Novgorodu, a tamo će se proizvoditi superbrze rakete 77N6-N kao i 77N6-N1 za najnovije komplekse S-400 „trijumf“ kao i S-500 „prometej“.

Vojni analitičari tvrde da se sa takvim raketama (S-400 i S-500) mogu rušiti svi leteći objekti čija je brzina do sedam kilometara u sekundi, uključujući i balističke rakete. Do sada su sistemi S-400 koristili stare rakete koje su se vodile kao 48N6, kao i 9M96. Radi se o raketama koje su upotrebljavali sistemi S-300.

Najnovije ruske rakete će biti prve sa „inertnom bojevom glavom“. One će uništavati protivničke atomske bojeve glave „kinetički“, ili civilnim rečnikom rečeno, protivničke rakete rušiće se tačnim pogotkom u telo pri velikoj brzini a pritom neće morati da se koristi eksploziv. Po istom principu rade i američke rakete presretači SM-3. Let protivničke rakete izračunavaju kompjuteri sistema koji lansiraju i vode raketu. U sovjetsko vreme protivraketni sistem A-135, kojim je trebalo da se u slučaju eventualnog napada štiti Moskva, predviđao je da se protivnička raketa sruši „mini-atomskim udarom“. Što je moglo da ima loše posledice za one nad čijim bi se glavama to dogodilo.

Obe nove fabrike će biti vlasništvo poznatog koncerna „Almaz-Antej“. Projekt će finansirati ministarstvo odbrane sa 35 milijardi rubalja i Vnješekonombanka sa 25 milijardi rubalja.

Superbrze rakete će imati veći domet. Sistemi S-400 mogu da sruše leteći cilj koji je udaljen i do 400 kilometara. Do sada su „trijumfi“ gađali sa raketama sistema S-300, pa im je i domet bio znatno manji.

SISTEMI S-500

Što se tiče sistema S-500, zasad zvanično ništa nije saopšteno, čak ni to da li je on u fazi eksperimentalne upotrebe, mada odavno kolaju glasine da je „viđen na poligonima za gađanje“. Kada će početi serijska proizvodnja sistema S-500 niko nije spreman da prognozira. Ali ako Amerikanci budu brže razvijali svoj sistem PRO, i Rusi će intenzivirati svoj raketni odgovor.

Gradnja dve fabrike superbrzih raketa je bila neminovnost jer će one imati sasvim novu elektroniku i sistem navođenja. Jasno je da se najsavremenije rakete ne mogu praviti u starim fabrikama. Velika modernizacija je bila planirana još za 2008. godinu, ali je finansijska kriza sve to odložila. A zbog toga što kasni proizvodnja novih raketa od 2007. do sada, armija je dobila samo sedam diviziona S-400, iako je bilo planirano da se do sada napravi čak 56 diviziona.

Američka upornost da napravi svoj PRO motivisala je Ruse da traže nove „adute za protivigru“. Jedan od njih je i obnavljanje proizvodnje železničkih kompozicija koje će prevoziti najubitačnije ruske rakete „jars“ i „topolj“. Najmoćnije ruske rakete sa atomskim glavama moći će da „izrastu“ iz železničkih vagona. Prema planovima ministarstva odbrane, takvi vozovi će ponovo krenuti u „saobraćaj“ do 2020. godine.

Ruski konstruktori su počeli da rade na pravljenju novih raketnih vozova, izjavio je ovih dana zamenik ministra odbrane Jurij Borisov i zasada je sve u planovima i crtežima…

Konstruktori ne počinju od nule, već razmišljaju kako da unaprede vozove koji su postojali u vreme SSSR i bili su Amerikancima noćna mora jer nisu mogli da ih razlikuju od običnih teretnih vozova. Oni su bili demontirani 2005, prema dogovoru o smanjenju strateškog ofanzivnog naoružanja, koji su potpisali 1993. predsednici SAD i Rusije, Džordž Buš stariji i Boris Jeljcin. Novi dogovor o smanjenju strateškog naoružanja ne zabranjuje pravljenje takvih raketnih vozova.

Bivši komandant raketne divizije u Kostromi, general-major Viktor Šmonov, kaže da će vozovi naoružani raketama „jars“, koje mogu da nose četiri atomske glave, biti u funkciji stvaranja atomske ravnoteže među velesilama.

Prvi raketni vozovi bili su napravljeni početkom osamdesetih godina u SSSR. Verovalo se da Amerikanci neće moći da pogode raketni voz, a da će on sa neke železničke pruge moći da lansira rakete sa atomskim bojevim glavama. SSSR je imao tri takva diviziona.

Raketni vozovi su mogli da u toku jednog dana pređu hiljadu kilometara. Da bi mogli da se kreću određenom brzinom, pruge i mostovi koje su koristili takvi vozovi bili su ojačani. Rakete su se pravile u Ukrajini i bile su teške, pa je ojačanje bilo neophodno, pogotovo na mestima odakle se vršilo lansiranje. Sada konstruktori kažu da pruge neće morati da budu ojačane.

Planiranje oko projekta „raketnog voza“ ne prolazi bez glasova protivljenja. Jer, ovo je vrlo skup proces, pa nije malo onih koji postavljaju pitanje mogu li se korisnije potrošiti stotine milijardi dolara.

(Novosti)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *