Руси су једина сметња

Rusi su jedina smetnja

25 decembra 2018

Piše: Filip Rodić

RUSIJA je, govore nam, jedina prepreka za konačno rešenje kosovskog problema. I to jer je, za razliku od dobroćudnog Zapada, opterećena sopstvenim interesima, kao što je sprečavanje širenja NATO-a. A ko se normalan može protiviti Alijansi?

„JA sam negde pročitala intervju ne znam ko je sad preneo, nije ni važno, u kojem (šef ruske diplomatije) gospodin (Sergej) Lavrov kaže ovako, a meni je to, naravno, zasmetalo, ‘došao je trenutak kada Srbija mora da bira između Moskve, Vašingtona i Brisela’. Lavrov, ministar spoljnih poslova Rusije, ne bi smeo sebi to da dozvoli. I zašto je došao trenutak da se bira?“, objašnjava nam britko pero i blistavi um srpskog novinarstva Nadežda Gaće aktuelnu situaciju u rešavanju kosovskog čvora, i dodaje da, za razliku od Rusije koja, eto, postavlja uslove i ultimatume, Evropska unija u koju, kako kaže, „veruje, stvari rešava isključivo dijalogom“, a ne kaznenim merama. Biće da je pobrkala Gaće. Biće da je upravo suprotno. Uzmimo da je Lavrov zaista izgovorio ono što mu gospođa Gaće stavlja u usta (u poslednjem intervjuu Lavrova koji smo našli, od 17. novembra ove godine, on govori – da je svestan da je Srbija „pod stravičnim pritiskom da raskine bliske veze s Rusijom“), kako je moguće da iskusnoj i principijelnoj novinarki zasmeta kada to kaže Lavrov, a ne smeta joj kada isto to govore iz Brisela i Vašingtona. A svi znamo koliki su pritisci vršeni na Beograd da se oslobodi „malignog ruskog uticaja“ i da se priključi zapadnim sankcijama protiv Moskve. Možda je stvar u veri. Kada ljudi veruju u nešto, onda imaju tendenciju da to idealizuju. Onima koji veruju u Boga, Bog je savršen i ne može da pogreši. Tako je za one koji veruju u EU, briselska administracija bezgrešna, čak i kada nije u stanju da obuje dve iste cipele (što je bio slučaj 11. novembra s predsednikom Evropske komisije Žan-Klodom Junkerom).

AKO nije istina ono što gospođa Gaće kaže za ruske pritiske, da li je istina to što govori za „evropski dijalog“? Zanemarimo sada „dijalog“ koji su s visine ne manje od 5.000 metara zemlje EU vodile sa nama pre skoro 20 godina. Zanemarimo i dijalog sankcijama iz devedesetih godina u kojem je, nažalost, učestvovala i Rusija. Važno je da EU nije u stanju da probleme rešava dijalogom ni u sopstvenoj zajednici i da u okviru same „demokratske evropske porodice“ postoje pritisci i sankcije. Tako je bilo i 2000. godine, kada su Austriji uvedene sankcije jer je na osnovu demokratskih izbora formirana vlada u kojoj se nalazio tadašnji lider ekstremno desne Slobodarske partije Jerg Hajder, tako je i danas, kada se uvode sankcije demokratski izabranom mađarskom „diktatoru“ Viktoru Orbanu. Tako je i u mnogim drugim slučajevima – uslovljavanja, pritisci i sankcije su osnovna alatka u svakom „dijalogu“ koji vodi Brisel, bilo da se radi o „demokratiji“, ili gasovodu.

NIJE gospođa Gaće jedina koja to govori. Čitav mehanizam apologeta zapadnjaštva upregnut je u ubeđivanje i nas, i svetske javnosti kako je Istok problem, a Zapad rešenje. Kako je rusko učešće u dijalogu o Kosovu „smetnja“, a vraćanje Vašingtona na scenu „super“, jer, kako kaže i gospođa Gaće, „vlasti na Kosovu ako nekoga slušaju (…) najviše slušaju glas Amerike“. Znači, za pravedan dijalog i prihvatljivo rešenje potrebno nam je da se u dijalog uključe oni koji sve vreme bez ikakve zadrške podržavaju jednostrano proglašenu nezavisnost Kosova i idu toliko daleko da nekoliko dana pre zvaničnog formiranja „vojske Kosova“ toj vojsci šalju lako oklopljena vozila. Sigurno će biti nepristrasni i dobroćudni kao osiromašeni uranijum.

S DRUGE strane, „maligna“ Rusija koja hoće samo iz sopstvenih sebičnih interesa da napravi još veći haos na Balkanu i u svetu se sve vreme poziva na nekakvo „međunarodno pravo“. Besmislice! Evo, pogledajmo kakav su haos posejali u Siriji od kako su se tamo, na zvanični poziv legalnih vlasti, uključili u borbu protiv Islamske države i drugih islamističkih glavoseča. Njihova uloga je bila toliko maligna da su SAD morale da proglase pobedu nad Islamskom državom i najave povlačenje svojih snaga koje niko nikada nije ni pozvao da dođu na teritoriju ove i dalje suverene države. Rusija je uspela da Siriju spase i od islamskih ekstremista, i od SAD, i od Izraela, i od Saudijske Arabije, i od Turske, i od „evropskog dijaloga“. Zaista, na primeru Sirije jasno možemo videti koliko Rusija može biti smetnja „konačnim rešenjima“ nekih pitanja. I to ne od juče.

(Novosti)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *