РУСИЈА и КИНА су повукле генијалан потез у АВГАНИСТАНУ

RUSIJA i KINA su povukle genijalan potez u AVGANISTANU

12 septembra 2021

Pored brojnih analiza o poslednjim događajima u Avganistanu, ovim tekstom želim da skrenem pažnju čitaocu na genijalan potez (po mom mišljenju naravno) Rusije i Kine u pogledu budućnosti Avganistana. Ujedno se i pridružujem svim analizama koje u povlačenju SAD i njenih satelita i munjevitoj pobedi talibana vide istorijski važne događaje.



Predsednici Vladimir Putin i Si Đinping dogovorili su se da sve buduće dogovore o Avganistanu, i realizacije dogovorenog, treba ostvarivati kroz ŠOS (Šangajska organizacija za saradnju). Evo zašto je to genijalna ideja.

ŠOS kao idealni okvir

Prvo, zamislimo obrnutu situaciju, da su se Rusija i Kina povukle iz Avganistana i da sada SAD imaju široko polje delovanja u toj zemlji. Da li bi oni ikoga drugog zaista ovlastili za bilo šta? Naravno da ne bi. Ta ideja, da kada u nekom trenutku može da se „zahvati“ više, to ne treba činiti, nego upravo kada si jak pozoveš sve zainteresovane susede da sarađuju u rešavanju problema, jeste primer onoga što se podrazumeva pod multilateralizmom i odbacivanjem globalizma.

Podsećanja radi, članice ŠOS-a su, pored Rusije i Kine, i Indija, Pakistan, Tadžikistan, Uzbekistan, Kirgistan i Kazahstan. Posmatrači su Mongolija, Iran, Belorusija i Avganistan. Sa šest država organizacija ima posebnu saradnju kroz institut „posebnog dijaloga“, a to su Turska, Azerbejdžan, Jermenija, Nepal, Kambodža i Šri Lanka. Od regionalnih država nedostaje samo Turkmenistan, a od velikih sila koje zastupaju multilateralizam, sve su tu (Rusija, Kina, Indija). A tu su i sve regionalne sile – Pakistan, Iran i Turska.

Kroz odluku da se kao noseća organizacija odredi ŠOS ostvaruje se suštinsko uključivanje svih koji su izrazito zainteresovani za stanje u Avganistanu i rešavanje, prethodno naravno i definisanje, problema samog Avganistana. Koji su ne samo brojni i teški nego se veoma tiču pre svega suseda, a onda i značajnog dela Azije. Time se svima daje prilika da ponude optimalna rešenja u okviru organizacije u kojoj se po prirodi stvari mora voditi računa i o interesima drugih. Odnosno, ponuđena rešenja zaista moraju biti optimalna za sve, ako se želi uspeh.

Etnička struktura Avganistana takođe upućuje na ŠOS kao idealni okvir rešavanja problema, zbog toga što Paštuni i Tadžici, koji u velikom broju žive i u Pakistanu, odnosno naravno Tadžikistanu, ukupno čine skoro dve trećine populacije Avganistana.

S druge strane, Avganistanu se odmah kroz ŠOS daje veliki oslonac u međunarodnim odnosima. Reč je o organizaciji koja okuplja bezmalo polovinu stanovništva na planeti i oko 60 odsto njene teritorije. Naravno, reč je i o već postojećim ogromnim privrednim, finansijskim, vojnim i naučnim potencijalima, ali i još većim razvojnim mogućnostima. Ne postoji bilo koja potreba Avganistana u pogledu bezbednosti i razvoja koju nije moguće ostvariti kroz ŠOS.

Kada tako posmatramo stvari, onda vidimo koliko je besmisleno „zamrzavanje“ devet milijardi dolara deviznih rezervi Avganistana od strane SAD i otkazivanje saradnje Međunarodnog monetarnog fonda i Svetske banke. Sve mi se čini da će, nekako, ove tri milijarde ljudi, s privredama čiji je obim već danas (mereno po paritetu kupovne moći) preko 30.000 milijardi dolara, u okviru ŠOS rešiti i probleme tih 35 miliona Avganistanaca. Naravno, zamrzavanje sredstava je kao kratkoročna pljačka smisleno, ali kao poluga preko koje će se trajno destabilizovati Avganistan to je besmisleno i, naprosto, ogoljeno predstavlja sraman potez gubitničkih očajnika kojima njihovo čedo globalizam nestaje pred očima.

Snaženje multilateralizma

Iz drugog ugla, genijalnost ove odluke Rusije i Kine je i u tome što kroz rešavanje bitnih problema Avganistana (misli se samo na one probleme koje je uopšte moguće rešiti saradnjom stranih država) sam ŠOS dobija snažan impuls da izraste u funkcionalnu organizaciju neuporedivo brže nego što bi to bilo „po redovnom toku stvari“.

Avganistan zahteva dnevnu komunikaciju zainteresovanih strana o pitanjima infrastrukturnih investicija, drugih investicija, bezbednosti, trgovine, položaja etničkih grupa, razmene znanja, informacionih veza, borbe protiv proizvodnje droge… U razradi svih ovih pitanja ŠOS gotovo da mora, samo zbog Avganistana, da razvije sopstvene institucije do nivoa neke „smanjene“ vlade. A zatim taj kapacitet nadalje pomaže svim drugim, mnogo većim i važnijim, zadacima međusobne saradnje koja se kroz ŠOS inače ostvaruje.

Suprotno medijskim naricanjima iz SAD i EU kako slede teška vremena za Avganistan, mi prisustvujemo ubrzanom opredmećivanju politike multilateralizma u kojoj su svi poštovani i svi imaju mogućnost jednovremenog razvoja. Ako ovoj skici pridodamo i sve ono što proizlazi iz novougovorenih odnosa sa zemljama ASEAN-a (dodatnih 750 miliona ljudi), sve ono što predstavlja BRIKS, sve veze ovih država s državama Afrike i Južne Amerike, onda s punim pravom govorimo o budućnosti za koju vredi raditi da se ostvari.

Najmanje što Srbija može da uradi u sklopu svega ovoga je da počne unutrašnju raspravu o svojim strateškim opredeljenjima. Pošto opredeljenje ka EU kao strateškom pravcu Srbije, izvesno, nema mnogo smisla.

(Branko Pavlović / Standard)

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. Milutin says:

    Odlično sagledavanje događanja

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *