Руски Крим

Ruski Krim

24 marta 2015

boris-aleksic-L1 76777Piše: Boris Aleksić

Pre godinu dana na velikom narodnom referendumu održanom 16. marta 2014. godine, 97 odsto Krimljana glasalo je za pridruživanje Rusiji. Time je ispravljena istorijska nepravda jer je ovu staru rusku zemlju sovjetski lider Nikita Hruščov dekretom predao Sovjetskoj socijalističkoj Republici Ukrajini 1954. godine kršeći ustav i zakone SSSR-a. Po prvi put u istoriji, listići za glasanje bili su odštampani na tri jezika ruskom, ukrajinskom i krimsko-tatarskom. U školama na poluostrvu održane su proslave „Rusija i Krim — zajednička sudbina“. Širom Krima organizovane su brojne svečanosti i koncerti, a javni skupovi na kojima je učestvovalo na hiljade građana ukrašeni su veličanstvenim vatrometom. Uz zvuke patriotskih pesama više više od 100 hiljada Rusa u centru Moskve, slavilo je noseći ruske zastave, i transparente sa jasnom porukom „Zajedno smo nepobedivi“. Krim nije samo teritorija, to je „pitanje naših istorijskih korena, izvor naše duhovnosti i državnosti”, izjavio je tom prilikom ruski predsednik Vladimir Putin i dodao „To je nešto što nas čini jednim narodom i jedinstvenom državom. Prevazićićemo sve probleme i teškoće koje pokušavaju da bace na nas iz inostranstva”, poručio je Putin. A baš zahvaljujući odlučnim i pravovremenim potezima ruskog predsednika zaštićeni su građani Krima kojima je pretio režim u Kijevu.

Da se Rusija nije umešala, nacističke horde koje je na vlast u Ukrajini dovela američka obaveštajna služba izazvale bi krvoproliće. Njihovo oružje bi uništavalo još jednu rusku zemlju a Krimljani bi poput prevarenih (srpskih) Krajišnika postali izbeglice. NATO je imao nameru da pretvori Poluostrvo u svoju vojnu bazu iz koje bi usmeravao buduće vojne operacije protiv Moskve. Alijansa je u tom cilju već povukla neke poteze. Ruska vojska koja je pre godinu dana pomogla građanima Krima da odbrane svoju slobodu bila je prinuđena da se sukobi sa jedinicom pod kontrolom Severnoatlantskog saveza koja je tamo već uveliko obavljala obaveštajne zadatke. Rusi su bili toliko uspešni da su ovu grupaciju potpuno razoružali i sve njene pripadnike uhapsili. U direktnom sukobu sa ruskim vojnicima NATO bojovnici nemaju šta da traže. Oni beže od Rusa na kopnu, na moru i u vazduhu. Zato su preko svojih satelita u Kijevu pokušali da izvrše nekoliko atentata na Krimu. Jedna od meta im je bila i glavni tužilac Natalija Poklonskaja.

Besan zbog svojih neuspeha Zapad je započeo sa snažnom antiruskom propagandom. Njegovi političari i mediji već uveliko ponavljaju kako referendum na Krimu ne izražava stvarnu volju naroda i kako je organizovan pod pritiskom Rusije. Međutim poznata američka kompanija za ispitivanje janog mnjenja Galup (Gallup) je još u aprilu 2014. godine u svom izveštaju navela da se 82,8 posto Krimljana slaže sa izjavom da martovski referendum odražava pravo stanje stvari na Poluostrvu. Samo 6,7 procenata se nije složilo sa ovim zaključkom. Pri tom 76,2 odsto građana Krima je smatralo da je uloga SAD u sukobu „izrazito negativna“. Da stvar bude još jasnija Galup je ova ispitivanja radio za Vladu Sjedinjenih država, što znači da je administracija Baraka Obame još u aprilu 2014. godine znala kakvo je pravo raspoloženje Krimljana. Zatim je u februaru 2015. godine obavljeno novo ispitivanje u organizaciji nemačke kompanije GfK uz sponzorstvo Kanadskog fonda za lokalne inicijative i to u cilju „suprotstavljanja ruskoj propagandi“ i „reintegracije Krima u Ukrajinu“  u kojem je 94 odsto ispitanika podržalo ujedinjenje Krima sa Rusijom.  Dakle čak i istraživanja zapadnih agencija, sponzorisanih od strane antiruskih grupa, koje u svom poslu vešto koriste brojne trikove kako bi uticale na rezultate, pokazuju da građani Krima u potpunosti podržavaju ujedinjenje sa Rusijom. Zaključimo slobodno da Barak Obama, briselski komesari i Angela Merkel lažu kada kažu da referendum na Krimu ne pokazuje pravu volju naroda.

Zapadna propaganda ujedinjenje Krima sa Rusijom naziva i prvom nasilnom promenom granica u Evropi posle Drugog svetskog rata. O tome govore Džozef Bajden, NATO stratezi i drugi. Međutim Krim je vraćen matici bez ispaljenog metka i nakon održanog slobodnog referenduma čije rezultate potvrđuju vodeće zapadne istraživačke agencije. Pored toga prvo nasilno menjanje granica u Evropi posle Drugog svetskog rata je izvršio Zapad razbijajući Jugoslaviju i otimajući Kosovo i Metohiju Srbiji. Ali SAD i Zapadna Evropa bez trunke stida falsifikuju istoriju i to nije ništa novo. Ono što su činili Srbima sada žele da urade i Rusima. Amerikanci čije su kompanije pomogle uzdizanje Hitlera, pa čak i zloglasni IG Farben koji je proizvodio „Ciklon B“ za gasne komore i kod kojih su nakon Drugog svetskog rata našli utočište zločinci poput Jozefa Mengelea, Martina Bormana i drugih, sada pokušavaju da obrišu Rusiju iz istorije Drugog svetskog rata. Stiven Fajfer, Džon Herbst i Vilijem Tejlor, nekadašnji ambasadori SAD u Ukrajini predložili su u autorskom članku da se obeležavanje Dana Pobede nad fašističkom Nemačkom 9. maja u Moskvi bojkotuje i da se ceremonija preseli u Kijev. Za ova tri idiota pravo mesto za proslavu pobede nad Hitlerom je Kijev za koji se bore nacisti iz „Azova“ okićeni „Crnim suncem“ („Schwarze Sonne“) Anenerbea, partija „Svoboda“ i drugi banderovci. Ovi poslednji su već bili angažovani kao redari na prošlogodišnjem „Danu pobede“ u Ukrajini koji je po njima posvećen svim poginulim u Drugom svetskom ratu, što uključuje ne samo žrtve već i dželate.

Iako je komandant NATO snaga u Evropi Filip Bridlav nedavno pozvao na informativni rat protiv Rusije, stoji činjenica da je Alijansa tu vrstu sukoba odavno započela. Kako se Severnoatlantski savez bori u „medijskom prostoru“ videli smo na primeru agresije na SRJ i bombardovanja RTS-a. „Zapad ne treba da isključuje vojnu opciju“, peni Bridlav. Možda američki general misli na nešto poput ovoga.  Nemačka komanda Kopnene vojske je 22. septembra 1941. izdala Direktivu br. 1a 1601/41, u kojoj je stajalo „da je Firer odlučio da izbriše Lenjingrad sa lica zemlje.“ Treba ukloniti taj ruski pečat (Sankt Peterburg) sa tla Evrope, uralo je Hitler. O potrebi uklanjanja ruskih tragova u Evropi pisao je i najpoznatiji strateg atlantista Zbignjev Brežinski. Ali evo još nekih primera. Bivši britanski premijer Vinston Čerčil tražio je od SAD da izvedu preventivni nuklearni napad na Sovjetski savez kako bi pobedili u Hladnom ratu, navodi se u do sada nepoznatom memorandumu iz arhiva američkog Federalnog istražnog biroa (FBI). On je istakao da bi Rusija, ako bi na Kremlj pala atomska bomba i zbrisala ga sa lica zemlje, bila izbačena iz ravnoteže i više ne bi imala smernice, navodi se u memorandumu. Da ludaci u kontinuitetu zauzimaju najodgovornije pozicije na Zapadu potrudio se da dokaže penzionisani general Vojske SAD Robert Skejls koji smatra da bi američka intervencija u Ukrajini trebala da uključi prolivanje ruske krvi. Ovaj vojni analitičar medijskog giganta „Foks njuza“ ocenjuje da je „jedini način na koji SAD mogu da imaju bilo kakav uticaj u regionu, da počnu da ubijaju Ruse.“. Na žalost ruska krv se već proliva u Novorusiji i Ukrajini u ratu koji su izazvali Vašington i Brisel. Da Skejls nije usamljeni psihopata pokazuju konkretni potezi Vašingtona i Pentagona. Ako malo bolje pogledamo videćemo da NATO oko Rusije već formira linije fronta. Generalni sekretar Severnoatlantskog saveza Jens Stoltenberg izražava spremnost da razmotri pitanja vezana za članstvo Ukrajine. Alijansa jača vojno prisustvo u Bugarskoj, Rumuniji, Moldaviji, baltičkim zemljama, Gruziji, Turskoj, na Kavkazu, u Kaspijskom basenu itd. Pentagon je počeo sa obukom ukrajinske vojske pri čemu će upravljati sa najmanje tri vojne vežbe koje se ove godine održavaju u Ukrajini. I verni sluga Amerikanaca Britanija je započela sa obukom oružane sile kijevskih pučista. U američkoj vojsci tvrde da su spremni za rat u Evropi a Ukrajina usvaja zakon o stranim trupama kojim se dozvoljava američkoj i poljskoj armiji da uđu na njenu teritoriju.

Ovi očajnici zveckaju oružjem i udaraju u ratne bubnjeve jer ne znaju šta drugo da čine. Njihove cirkuske predstave neće uplašiti Ruse koji sa Putinom na čelu čvrsto drže sudbinu u svojim rukama.

(Fond strateške kulture)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *