Ruža u mrskoj Evropi, za sedam hiljada evra mesečno

Tweet

Piše: Davor Krile

Oni koji ne vjeruju u Boga, obično se klone kuće njegove. Oni koji se boje mraka, od njega bježe ili svjetlo pale. Oni koji nisu navijači nekog kluba, ne navlače na kosti njegov mrski dres. Sve to vrijedi za većinu običnih smrtnika, ali ne i za prvu Ružu hrvatsku Tomašić, čelnicu HSP-a dr. Ante Starčević.

Premda je jedna od zadrtijih domovinskih protivnica ideje ujedinjene Europe, i iako godinama agitira protiv ulaska Hrvatske u EU, njezin politički partner i mecena Tomislav Karamarko uvrstio ju je na zajedničku koalicijsku listu s HDZ-om za Europski parlament. U ustanovi u kojoj sjede politički predstavnici više od 450 milijuna građana ona bi tako sutra trebala zastupati ljute unutrašnje neprijatelje te iste Europske unije.

Za sedam tisuća eura mjesečne plaće, plus još osam tisuća eura osobnog budžeta za asistente i savjetnike, hrabra pravašica će, akobogda, sa štipaljkom na nosu kročiti u samo srce tame, u vučju jazbinu našega narodnoga ponosa i državnog suvereniteta, u novi Beograd na europskome sjeveru. Kako nema tih europskih škuda za koje bi se Ruža ikad prodala, ona će i u Bruxellesu nastaviti govoriti da ne vjeruje u EU i zagovarati tezu da Hrvatska još nije dovoljno spremna za Europu. Za razliku od nje koja je, kako vidimo, potpuno spremna, spremnija nego što je dojučer za dom bila.

Pazi, stiže Puniša

Svakom pravom domoljubu mora se razgaliti srce na vijest o tome da će se i u neprijateljskom Bruxellesu sutra čuti nepokolebljiva riječ protiv dušmanske ćirilice, ali ga onda naglo i obuzme strah za našu junakinju kad pomisli kakve je sve podvale bruxelleske čaršije i moguće velikoeuropske zasjede gore očekuju. Hoće li je tajno snimati u kompromitirajućim situacijama kao onomad Ingrid Antičević, pa državotvorcima i domoljubima u zemlji pokazivati kako se tamo promijenila, počela družiti s homoseksualcima i izdala desničarske ideale?

Hoće li joj naturati na nos to da danas s HDZ-om agitira protiv ćirilice u Vukovaru, iako su prije tri godine baš njezini vijećnici svojim glasovima pomogli izglasati Statut grada kojim se ćirilica tamo i ozakonila? Bude li Ruža previše radikalna i separatistički raspoložena u svojim govorima u belgijskoj prijestolnici, strah me da joj ovi prijetvorni Evropćani ne pošalju kakvog svog Punišu Račića da joj u raspravi replicira olovnim argumentima. Ne znaju oni, doduše, da je Ruža prekaljena policijska revolverašica i da joj pokojni Stipica Radić nikad nije bio životni uzor, ali znate već kako su podmukli ti hegemonistički većinski narodi: najprije vas razoružaju, a onda u miru rešetaju ko na streljani…

Preživi li Ruža sve te tentacjune iz dječje mašte i potraje li koju godinu skupa s Unijom, ja ovome subverzivnom političkom pohodu na same temelje međunarodnoga poretka ipak predviđam više nego siguran happy end. Štoviše, mogu Ružu Tomašić sasvim jasno zamisliti kako se u trenucima raspada Europske unije i raspuštanja Europskoga parlamenta u suzama oprašta od tamošnjih kolegica i kolega, baš kao što je svojedobno slovenska političarka Sonja Lokar jecala prilikom napuštanja prijelomnog 14. kongresa Saveza komunista Jugoslavije.

Ružine priče o tome kako u Bruxelles ide samo kako bi tamo propovijedala protiv Europske unije i zastupala njezine protivnike ionako me neodoljivo podsjećaju na izlizane tvrdnje mnogih tvrdokornih Hrvata i domoljuba da u Savez komunista svojedobno nisu ulazili zbog ideala, karijere ili privilegija, nego samo kako bi tu mrsku političku organizaciju podrivali iznutra.

Grize europsku ruku

S Europskom unijom i Europarlamentom, draga braćo i sestre, stvari po tom pitanju stoje još malo kompliciranije nego jučer s SK, Beogradom i socijalističkom Jugoslavijom. Biste li vi aktivno podrivali organizaciju koja vas plaća, za manje-više nikakav rad, petnaestak tisuća eura mjesečno? Zapitajte se koliko bi trajalo vaše neprijateljstvo prema poslodavcu koji bi vam omogućio da u zemlji s 400 tisuća nezaposlenih spokojno živite standardom najpovlaštenijih političkih klasa europskoga sjevera?

Zbog te ambicije i zbog masnih bruxelleskih sinekura ne treba zato koriti Ružu Tomašić što će se uz Karamarkovu pomoć pokušati džilitnuti do centrale svoje dojučerašnje političke omraze. Naprotiv, treba žaliti svakog onog iskrenog euroskeptika koji će joj na skorim europskim izborima dati glas, naivno vjerujući da će Ruža u Bruxellesu ratovati za obespravljene Hrvate i uporno gristi europsku ruku koja je tako masno hrani.

(Slobodna Dalmacija – Split)

Tweet