Сабор: Још одлучније ћемо саборно иступати у одбрани своје Цркве и својих Светиња

Sabor: Još odlučnije ćemo saborno istupati u odbrani svoje Crkve i svojih Svetinja

15 juna 2019

P o r u k a Sabora

MI, arhijereji, sveštenici, monasi, monahinje, vjernici, članovi više od 600 Crkvenih opština i Crkvenih odbora i svih crkvenih ustanova u Crnoj Gori, po svojoj savjesti i hrišćanskoj odgovornosti pred Bogom i istorijom, dužni smo da sveukupnoj javnosti, domaćoj i inostranoj, ukažemo da Predlog zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, koji je 16. maja 2019. g. utvrdila Vlada Crne Gore, nije ništa drugo do akt koji je prvenstveno uperen protiv Mitropolije Crnogorsko-Primorske i Eparhija Budimljansko-Nikšićke, Zahumsko-Hercegovačke i Mileševske, koje imaju svoju osmovjekovnu kanonsku jurisdikciju na prostoru na kome se danas nalazi Crna Gora.

Predlog zakona je pripremljen jednostrano, isključivo od predstavnika Vlade Crne Gore, kome nije prethodio istinski, javni, transparentni i stalni dijalog predstavnika državne vlasti sa predstavnicima naše Crkve i drugih vjerskih zajednica. Prekršene su i brojne odredbe obavezujuće, propisane procedure. Crkva i vjerske zajednice su bile diskriminisane od početka netransparentne i zakulisne pripreme veoma lošeg Nacrta do utvrđivanja još goreg Predloga zakona.

I pored više zahtjeva, predstavnicima naše Crkve nije omogućeno učešće u Radnoj grupi za izradu zakona. Do danas nije poznato ko su članovi Radne grupe i da li ona uopšte postoji. Ni u jednoj fazi ovog postupka nismo imali pravo na učešće, što predstavlja presedan svoje vrste.

Predstavnici i najodgovorniji nosioci državne vlasti u Crnoj Gori i ne kriju da je ovo, zapravo, zakon protiv Srpske Pravoslavne Crkve, Mitropolije, eparhija, mitropolita, episkopa, sveštenstva, monaštva i vjernog naroda od kojih je više od 95% državljana Crne Gore.

Zakon, dakle, nije u funkciji civilizovanog i pravno utemeljenog regulisanja prava na slobodu vjeroispovijesti i pravnog položaja Crkve i vjerskih zajednica već isključivo protiv Crkve i elementarnih prava i sloboda pravoslavnih sveštenika i vjernika koje im pripada i po Božjem i po ljudskom pravu.

Pravo na slobodu vjeroispovijesti ili uvjerenja je, sudeći po tim izjavama, samo sredstvo da se ostvaruju ideološki i politički ciljevi. I to sve da bi se, sa pozicija javne vlasti, kršio Ustav Crne Gore i na brutalan i nasilan način, kako je najavljeno sa najvažnijih državnih adresa, stvarala lažna crkvena organizacija kao ”državna vjerska zajednica” u sekularnoj državi u kojoj su crkve i vjerske zajednice odvojene od države.

Više je nego jasno da se Predlogom zakona priprema otimanje hramova i pljačka crkvene imovine i to sa zlokobnim i nesagledivim posledicama.

Međutim, postoje i druga pitanja koja duboko vrijeđaju dostojanstvo, počev od toga da se Crkva i vjerske zajednice na prikriven način zapravo prikazuju kao kriminalne organizacije.

Stvar je dovedena do apsurda, jer se Crkva koja je vjekovima sa svojim narodom i dobrotvorima gradila, čuvala i obnavljala  Svetinje služeći u njima Svete službe Božje, optužuje da je navodno ”nezakonito stekla pravo svojine nad pravoslavnim hramovima i crkvenim zemljištem” iz vremena Kraljevine Crne Gore. I umjesto da kao i sve druge države u Evropi, državna vlast u Crnoj Gori izvrši restituciju i obeštećenje za imovinu koja je od Pravoslavne Crkve, Rimokatoličke Crkve i Islamske zajednice, oduzela komunistička vlast, danas se priprema oduzimanje Svetinja i pljačke crkvene imovine od strane sekularne državne vlasti.

Umjesto uvažavanja i ostvarivanja saradnje radi opšteg dobra i napretka zajednice, poslije tolikih vjekova postojanja, državna vlast nastoji da ukine ranije stečene i priznate statuse pravnih lica tradicionalnih crkava i vjerskih zajednica, tj. da izvrši njihovu likvidaciju u pravnom smislu, kako bi se one ponovo osnivale i evidentirale.

Postoje desetine drugih primjera koji nepobitno svjedoče antivjerski karakter Predloga zakona i najavljuju anticrkvene aktivnosti državne vlasti.

Istina, u Predlogu zakona nema odredbe po kojoj se zabranjuje Hrišćanstvo! Ali, to se, shodno duhu ovog akta i ciljevima koje vlast želi njime da postigne, zapravo podrazumijeva i samo po sebi nameće kao zabrana!

Episkopski savjet Pravoslavne Crkve u Crnoj Gori je do sada preduzeo brojne aktivnosti kako bi se nadležnim organima i relevantnim međunarodnim subjektima argumentovano ukazalo na sve problematične i neodržive odredbe Predloga zakona, ali i na ozbiljne probleme koje bi navedeni zakon proizveo.

Naša Crkva ne traži nikakve privilegije, niti bilo kakve zabrane nego samo i jedino poštovanje prava na slobodu vjere i imovinu svih, pa i Pravoslavne Crkve i njenih vjernika i to u sopstvenoj državi koju su stvarali i za koju su ginuli njihovi preci sa crnogorskim mitropolitima na čelu.

Predlog zakona, u značajnom broju njegovih odredbi, predstavlja suštu suprotnost svemu što jesu sloboda vjere, tolerancija i dijalog u njihovom savremenom i svevremenom izrazu, koji vode ka normativnom regulisanju pravnog položaja crkava i vjerskih zajednica. Pravo na slobodu vjeroispovijesti u njegovom individualnom i kolektivnom aspektu mora biti svuda u istom obimu i izrazu. Crna Gora, u tom pogledu, ne može i ne smije da predstavlja izuzetak.

Crnoj Gori jeste potreban novi Zakon u ovoj oblasti, ali zakon koji će biti pripremljen sa pažnjom, u atmosferi dijaloga i uvažavanja, od predstavnika Vlade, Crkve, vjerskih zajednica, eksperata i zainteresovanih lica, a ne suprotno kao što je bilo i 2015. i 2019. godine. Novi zakon mora da bude u funkciji svake vjere i svih vjera zajedno, svakoga vjernika pojedinačno i svih zajedno, a ne protiv jedne vjere, Pravoslavne Crkve, njenih episkopa, sveštenika, monaha, monahinja i vjernika – kako je već u javnosti prepoznat Predlog zakona.

Neophodno je da onako kako Bog zapovijeda i kako ljudski zakoni uređuju, a to nije u suprotnosti jedno sa drugim, otvori javni i institucionalni dijalog Vlade sa crkvama i vjerskim zajednicama kako bi se pristupilo pripremi novog Predloga zakona o slobodi vjeroispovijesti i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica po mjeri Božije i istinske ljudske pravde, uz poštovanje svih ljudi, vjera i različitosti.

Vlada Crne Gore ima obavezu da pripremi Zakon koji će obezbijediti ravnopravnost i jednakost i koji će dobrovoljno biti poštovan i primjenjivan od svih zajedno i od svakoga pojedinačno. Samo na taj način, Crna Gora može da bude sigurna da je kuća svih njenih građana, a posebno vjernika kao najbrojnije populacije crnogorskog društva. U suprotnom i na način na koji je to predviđeno Predlogom zakona produbljuju se podjele u ionako podijeljenom crnogorskom društvu i bez ikakve potrebe iniciraju, podstiču i raspiruju bratoubilaštvo i sukobi na vjerskoj i etničkoj osnovi.

Mi smo dužni da svjedočimo Hrista Raspetoga i Vaskrsloga svima i u svako vrijeme, ali smo dužni da čuvamo dostojanstvo, identitet i Svetinje Crkve kojoj pripadamo i kojoj su kroz svu istoriju Crne Gore pripadali i naši preci.

Neka Sveta i Živonačalna Trojica, Bog Ljubavi, izlije svoju bogatu milost i povrati razum i spokoj među sve vjernike i ljude dobre volje da, po riječima Patrijarha Pavla, budemo i ostanemo ljudi.

Iz tih razloga, zahtijevamo od Vlade Crne Gore da iz dalje procedure u razumnom roku povuče Predlog zakona i pripremi novi koji će biti u saglasnosti sa dostojanstvom Crne Gore i međunarodnim standardima o slobodi vjeroispovijesti.

Ukoliko Vlada to što skorije ne učini, mi ćemo još odlučnije saborno istupiti u odbrani svojih Svetinja i zakonskih prava.

Danas se pred Sabornim Hramom Hristovog Vaskrsenja zavjetujemo i zaklinjemo da ćemo čuvati, obnavljati i braniti svoje Svetinje, ćivote naših Svetitelja, crkve, manastire, groblja i grobove naših predaka!

Tako nam Bog Ljubavi, Sveti Petar Cetinjski i Sveti Vasilije Ostroški pomogli!

         AMIN! AMIN! AMIN!

Arhiepiskop cetinjski mitropolit crnogorsko-primosrski Amfilohije,

Episkop budimljansko-nikšićki Joanikije,

Episkop mileševski Atanasije,

Epsikop zahumsko-hercegovački Dimitrija,

Episkop dioklijski Metodije,

Umirovljeni episkop zahumsko-hercegovački Atanasije,

sa svim sveštenstvom, monaštvom i vjernim narodom

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. petrovgrad says:

    Nije Đukanoviću stalo do crkve, on je antihrist. Njima je stalo da ubiru harač od crkve. Prihodi od priloga crkavama je a posebno Manastira Ostrog su za mila plen kojeg želi da se dokopa. Što bi rekli prihodi od verskog turizma. Sa cigaretama mu ne ide dobro, droga mu izmiče kontroli. Nema više registracija vozila u Crnoj Gori a da voze po Srpskim putevima. To je što ga boli. Više mu Srbija nije kolonija, da šalje upravitelje po načelstvima,po ambasadama i sl. o račun Srbije, kao što je radio do skoro.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *