САД СВЕТ ДРЖИ У СТАЊУ СТАЛНОГ РАТА: Вођа Европе може бити само Русија

SAD SVET DRŽI U STANJU STALNOG RATA: Vođa Evrope može biti samo Rusija

21 februara 2015

putin3235345546Živimo u svetu u kojem Vašington, Pentagon i Lengli svake godine izazovu barem po jedan ratni požar. SAD su od kraja Drugog svetskog rata do danas vojno intervenisale više od 80 puta, a broj žrtava je postao toliko visok da se odavno meri u milionima ljudskih života.

Planetu prekriva mreža od barem 800 američkih vojnih baza i drugih instalacija u 156 država i nepriznatih teritorija, koja svet drži u stanju stalnog rata.

U okviru Vojske SAD i NATO pakta stvorene su posebne službe koje se bave izazivanjem i upravljanjem terorističkim operacijama.

Američka antihrišćanska elita opsednuta „teorijom zlatne milijarde“ i smanjenjem svetske populacije aplaudira svaki put kada Bela kuća započne novi rat, napadajući uvek višestruko slabiju žrtvu. Zaustaviti makar na kratko jednu takvu ratnu mašineriju predstavlja pravi podvig.

Putin ponovo pobeđuje

Upravo to je pošlo za rukom Vladimiru Putinu u Minsku 12. februara 2015. godine.

Uspešni pregovori u Minsku održani u formatu Normandijske četvorke koju čine Vladimir Putin, Angela Merkel, Fransoa Oland i Petro Porošenko trajali su punih 16 sati.

Tom prilikom je dogovoreno primirje između Ukrajine i Novorusije koje je stupilo na snagu 15. februara kao i izmeštanje teškog naoružanja od trenutnih linija dodira za ukrajinske jedinice, a za Novorusiju – od linija koje su označene u prethodnim sporazumima iz Minska od 19 septembra.

Ruski predsednik je u svojoj izjavi pojasnio da sledi „ustavna reforma, u kojoj treba da budu uzeti u obzir legitimna prava ljudi koji žive na teritoriji Donbasa“ a onda na dnevni red dolaze drugi problemi „vezani za rešavanje pograničnih pitanja u dogovoru s ustanicima Donbasa, humanitarna pitanja, implementacija, to jest stupanje na snagu zakona o posebnom statusu tih teritorija – Donjecka i Luganska.“

Vašington je bio zatečen dogovorom u Minsku. U američkim medijima su mogli da se pročitaju naslovi „Vlad Putin ponovo pobeđuje“, „Novi ukrajinski mirovni dogovor je možda gori nego da dogovora uopšte nije ni bilo“ kao i „Zbog čega se Putin smeška povodom Ukrajine“.

Lukaviji deo zapadnih novinara je pokušao da izmisli kako su pretnje Bele kuće upućene Kremlju urodile plodom. Tako je prema nemačkim sredstvima javnog informisanja Barak Obama pre razgovora u prestonici Belorusije telefonom pretio Putinu. „Cena koju Rusija plaća u vezi Ukrajine će biti sve veća“ izustio je Obama.

Ova rečenica je zvučala kao eho reči koje je prethodno izgovorio komandant NATO snaga u Evropi Filip Bridlav „moramo da pokušamo da povećamo cenu koju Putin plaća na bojnom polju, da problem usporimo kako bi sankcije i druge mere pokazale svoje delovanje“.

Da su obojica funkcionera marionete američke kleptokratije potvrđuje izveštaj „Očuvanje ukrajinske nezavisnosti: Suprotstavljanje ruskoj agresiji“ Atlantskog saveta Sjedinjenih država, Instituta “Brukings” i Čikaškog saveta za globalna pitanjima. U njemu američki jastrebovi traže slanje vojne pomoći u iznosu od tri milijarde dolara pučističkom Kijevu i zahtevaju da se poveća cena koju Rusija plaća zbog Ukrajine.Njihove agresivne rečenice ponavljaju marionete u Beloj kući i NATO paktu. Besni su dakle. A zbog čega?

– Najpre novi sporazum u Minsku je Putinova mirovna inicijativa jer je ruski predsednik dve nedelje ranije predložio isti takav dogovor.Kao odgovor na njega Vašington je preporučio dolivanje ulja na vatru i zvaničnu isporuku oružja kijevskim pučistima. Imajmo na umu da Zapad već uveliko nelegalnim putem snabdeva Ukrajinu oružjem i dobrovoljcima.

– Putinov dogovor će sačuvati ljudske živote što je najvažnije za Novorusiju ali i za Ukrajinu. Nekoliko hiljada opkoljenih Ukrajinaca u Debeljcevu će moći da se preda oslobodiocima i tako sačuva živu glavu. Ali američke jastrebove ne zanimaju ruski i ukrajinski životi, oni samo žele rat u Evropi sa što više žrtava i štete za Rusiju i Kontinent.

– Pored toga Nemačka i Francuska koje su pretrpele američke terorističke napade u Bremenu i Parizu (jer su njihovi najviši funkcioneri prethodno pozvali na ukidanje sankcija Rusiji) prihvatili su predlog ruskog predsednika i odbile (za sada) američki šizofreni poklič za rat u Evropi.

Zbog toga su američki mediji počastili Merkelovu, Ursulu fon der Lejen i Olanda serijom uvreda.Umesto da nastave sa samoubilačkom politikom u Evropi prema zahtevu Vašingtona, Berlin i Pariz su pokazali barem neku iskru nezavisnosti. Bivši ministar za ekonomsku saradnju dr Edhard Epler je poručio da „Evropljani ne žele da umiru za Kijev.“

– Na vest o dogovorenom primirju reagovala je i ruska berza koja je poslednjih meseci pod žestokom agresijom američkog „oružja masovnog finansijskog uništenja“. Rublja je počela da se oporavlja dok je vrednost akcija Gasproma povećana za 6,2%, Sberbanke za 10,5%, Rosnjefta za 7,4%, Lukoila za 7% itd. Jačanje ruskog tržišta dovelo je i do blagog oporavljanja evropske ekonomije.

Ne poznaju geografiju

Sa druge strane Sjedinjene države su plasiranjem velike količine lažnih podataka pokušale da spreče takav razvoj događaja. Komandant Kopnenih snaga SAD u Evropi – general Frededik Ben Hodžs – priznao je škotskom listu Herald (The Herald ) da se osećao „kao idiot” kada mu je ukazano da je potpuno promašio položaj Mariupolja na karti Ukrajine.

Hodžs je prošle nedelje izjavio da je Mariupolj luka na crnom moru, uprkos tome što se taj veliki grad (pola miliona stanovnika) nalazi na obali Azovskog mora. Herald je usmerio pažnju svojih čitalaca na tu Hodžsovu grešku, ocenivši da i ona pokazuje koliko je nizak nivo znanja najviših oficira NATO o Ukrajini i „zoni konflikta” unutar te države.

Prethodno su Rusi uhvatili portparola Stejt departmenta Džen Psaki da ne poznaje geografiju kada je prošle godine vojni poligon Ašaluk, koji se nalazi nekoliko stotina kilometara daleko od granice sa Ukrajinom smestila uz granicu kako bi lakše optužila Moskvu za provokativno ponašanje.

Marionetski režim u Kijevu je svojim gazdama u SAD doturio decembra 2014. godine fotografije ruskih oklopno-mehanizovanih jedinica napravljene 2008. godine u Južnoj Osetiji, koje su Amerikanci predstavili kao dokaz ruskog prisustva u Novorusiji.

Ko ima sposobnost za vođstvo u Evropi?

Vašington naravno preko svojih poluga u Evropi pokušava da sruši krhko primirje. Evropska unija je tako dodala još 19 lica, na svoju listu osoba na koje se primenjuju sankcije. Na listi su pomoćnici ministra odbrane Rusije Arkadij Bahin i Anatolij Antonov zbog navodnog učešća u „raspoređivanju ruskih trupa u Ukrajini“, navodi se u službenom glasniku EU.

Tu je i zamenik načelnika ruskog generalštaba, šef glavnih operacija generalštaba Andrej Kartapolov, jer je kako tvrde evropski komesari „aktivno doprineo razradi i izvođenuju akcija“ ruskih snaga u Ukrajini. Dakle, umesto da posle sporazuma u Minsku Brisel započne sa ukidanjem besmislenih sankcija Rusiji koje pogađaju celu Evropu i koriste samo Sjedinjenim državama, on se odlučio za novo zaoštravanje.

To pokazuje da Evropljani pre ili kasnije pokleknu pred pritiscima iz Vašingtona. Njima je potrebno vođstvo. Budući da Stari kontinent strada pod opsadom hegemona i parazita sa one strane Atlantika, i da Rusija jedina ima snage da se suprotstavi agresivnoj i ratnohuškačkoj politici SAD, lako je pogoditi ko je prirodni vođa Evrope. To može biti samo Rusija.

Nemačka nema „liderski kapacitet“ jer je bezbednosno pod snažnom kontrolom Vašingtona i američke tajne policije koja u svojim rukama još uvek čvrsto drži „nemačku kartu“. Američka obaveštajna služba odlučuje o prethodnoj podobnosti nemačkih političara, još dok oni stasavaju u svojim partijama.

Berlin ne raspolaže odgovarajućom odbrambenom silom koja bi mu dala mogućnost da vodi nezavisnu politiku. Pored toga Nemci su pokazali da nisu naučili lekcije Prvog i Drugog svetskog rata.

Na Balkanu oni nastavljaju da falsifikuju istoriju pokušavajući da nametnu svoju iskrivljenu sliku. Oni su tri puta u istom veku napali Srbiju i pomogli stvaranje etnički čiste nezavisne države Hrvatske, okupaciju KiM i BiH. Kao besan pas pušten sa američkog lanca oni su samopotvrđivanje nakon Drugog svetskog rata tražili ponavljajući zločine Hitlera i njegovih satelita na Balkanu.

Zbog njihovog služenja Vašingtonu, Evropa pada pod najezdom islamista a Evropljana je sve manje. Nemačka je po izbijanju ratnog požara u Ukrajini počela da pomaže vojnu huntu u Kijevu. Njihovi Hrvati su sa okultnim znamenjem Crnog sunca Anenerbea ponovo počeli da ubijaju ruski narod. Da li je to vođstvo koje treba Evropi?

Rusija za spas Evrope

Primetimo postojanje dva strateška koncepta za Stari kontinent. Spoljnoplitički savetnik predsednika Poljske, Roman Kuzinjar, ocenio je da je Minsk 2 „poraz i Zapada i Ukrajine. To je pregovarački poraz i Zapada i Ukrajine.

Ne znam zbog čega pregovore povodom Ukrajine ne vodi Evropska unija. Prepuštanje spoljne politike EU, kao i njene politike bezbednosti, samo nekim državama – u ovom slučaju, Francuskoj i Nemačkoj – loše se odražava na celu Evropsku uniju. Francuska i Nemačka vode politiku u svom interesu, a ne u interesu cele EU“.

Poljak je ovde izustio upravo ono što Vašington misli. Za njih je svaki mir sa Rusijom problematičan i oni će nastaviti da ga potkopavaju do konačnog rata. Vojska SAD je već najavila da će započeti sa zvaničnom obukom ukrajinske nacionalne garde radi pripreme budućih oružanih sukoba.

Izjava Romana Kuzinjara i ponašanje Bele kuće u Ukrajini su potpuno u skladu sa idejama iznetim prilikom usvajanja Strateškog koncepta NATO pakta 2010. godine. On je usvojen odmah nakon predloga Moskve o novoj bezbednosnoj politici u Evropi. Prilikom donošenja novog strateškog dokumenta Vašington se zalagao za promenu uloge Saveza od odbrambenog ka agresivnom instrumentu za nametanje mira.

Traženo je njegovo globalno preventivno angažovanje. Predlog je bio veoma sličan strategiji nacionalne bezbednosti koju je usvojio Džordž Buš 2002. godine pod izgovorom borbe protiv terorizma, a koja je Vašingtonu dala mogućnost vođenja preventivnog rata bilo gde u svetu u slučaju postojanja procene da su ugroženi njegovi nacionalni interesi.

Njega su podržale Engleska i Kanada ali i zemlje Istočne Evrope i Pribaltika koje su opet kao glasnogovornici Sjedinjenih država tražile i prijem Ukrajine i Gruzije u NATO. Tzv. Nova Evropa je podržala i širenje američkog raketnog štita.

Sa druge strane „stara Evropa“ koju čine Nemačka i Francuska se zalagala za očuvanje odbrambenog karaktera Alijanse, bolju saradnju sa Rusijom i jačanje evropske bezbednosti. Dakle kao na dlanu vidimo danas u Ukrajini da se SAD ponašaju po ovom obrascu iz 2010. godine.

Vašington sa svojim marionetama teži ratnom sukobu, a stare članice pokušavaju slabim trzajima da očuvaju mir. Međutim zbog snage kojom raspolažu Sjedinjene države polako nameću svoj koncept uvlačeći Evropu u rat. Suprotno ovom ratnohuškačkom konceptu Moskva je predložila još 2008. godine novu viziju evropske bezbednosne arhitekture.

Krajem novembra 2009. godine u Kremlju je predstavljen i predlog Ugovora o evropskoj bezbenosti koji počiva na kolektivnoj bezbednosti koja je nedeljeva i obezbeđena svima, kontroli naoružanja, većoj ulozi Oebsa, nepovredivosti granica, ravnopravnosti itd.

Zbog svega pomenutog ruski predlog je nazvan Helsinki 2. Kao što primećujemo Moskva tokom krize u Ukrajini prihvata veće angažovanje Oebsa koji je i zadužen da nadgleda i najnovije primirje. Ruski predlog je težio tome da sačuva mir u Evropi stvoren nakon stravičnog Drugog svetskog rata, dok Vašington sa druge strane sledi razmišljanja Martina Bormana i Rajnharda Gelena o neizbežnom ratu sa Rusijom.

Prema tome, prihvatanje američkih rešenja dovelo je do izbijanja novog ratnog požara u Evropi. Njime nisu ugrožene samo Ukrajina, Novorusija i Rusija već ceo Kontinent.

Milioni ljudskih života mogu biti izgubljeni ukoliko se ne zaustavi krvavi i suludi pohod vašingtonskih jastrebova. Evropljani imaju još malo vremena da se međusobno dogovore i zajedničkim snagama odbrane svoj životni prostor od uljeza sa one strane Atlantika. Model je krajnje jednostavan – manje Vašingtona, više Moskve.

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *