Сага се наставља!

Saga se nastavlja!

23 januara 2016

dusan-prorokovic 67zh5Piše: Dušan Proroković

Izborima u Srbiji je izgleda većina zadovoljna. Aleksandar Vučić je tako omogućio da se SNS ojača na lokalu i da pojedini gradski odbori dobace do neslućenih rezultata. Zapadu je ovo prilika da prepakuje svoje političke štihove i konsoliduje NATO-opoziciju. Patriotskim snagama je šansa da ponovo steknu parlamentarni status, koji i zaslužuju (zbog ovoga sam neizmerno zahvalan srpskom premijeru, jer mislim da treba učiniti sve kako bi u Narodnoj skupštini sedeli i predstavnici onih koji nisu za članstvo Srbije u EU i NATO). Valjda se zbog toga puno i ne raspravlja o motivima Aleksandra Vučića da ide u još jedne izbore (mada ih on formalno ne raspisuje, suštinski-stvari tako stoje). Za istraživače, koji se zanimaju za razvoj i funkcionisanje političkog sistema, od posebnog značaja je formalno obrazloženje Vlade Srbije koje će tek uslediti, a kojim će se tražiti od predsednika Srbije da raspiše izbore. Sa tog stanovišta posmatrano, ovo je donekle i istorijska stvar. Teško je naći primer da vlast koja ima dvotrećinsku većinu u parlamentu sama sebi skraćuje mandat posle svega dve godine!?

Šta će Srbiji doneti izbori? Najkraći mogući odgovor bi bio: novo mučenje. Zašto? Prvo, na sednici Glavnog odbora SNS premijer Vučić je podvukao da je „Srbiji potrebno još četiri godine stabilnosti i pun mandat za donošenje teških odluka do 2020, kako bi bila spremna za ulazak u EU, i kako bi dovršila započete reforme, koje su Srbiju izvele na dobar i siguran put“. Aleksandar Vučić dakle traži novi legitimitet za vođenje politike koja je već doživela fijasko. Ako se još neko u Srbiji zavarava da boljitak mogu doneti aranžmani sa MMF-om, prodaja prirodnih dobara i resursa, proglašavanje stranih investitora za „nadustavnu kategoriju“ i „mere štednje“, neka pogleda primer Grčke. Beznadežnost će samo postajati veća. A tek kada se „teške odluke“ stave u kontekst Kosova i Metohije, otvara se mnogo pitanja koja mogu potpuno da destabilizuju Srbiju. Aleksandar Vučić nije dobio mandat ni na prethodnim izborima da potpisuje Briselski sporazum, niti ima pravo da sprovodi „teške odluke“ na Kosovu, a pod kojima se podrazumeva potpisivanje obavezujućeg sporazuma između Beograda i Prištine, po modelu sporazuma između SR Nemačke i DDR-a, bez raspisivanja referenduma. Inače, hteo Vučić ili ne da potpisuje sporazum sa Prištinom, pritisci na njega će se nastaviti i to će sve biti stavljeno u kontekst pregovora sa EU. Kao što će samo ojačati pritisci oko „harmonizacije spoljne politike Srbije sa EU“, a pojaviće se i novi, koji se tiču brzog ulaska Srbije u NATO. Dakle, mrcvarenje kojem već dugo prisustvujemo će biti nastavljeno. Što će Srbiju dodatno umarati i iscrpljivati.

Međutim, druga stvar je ovde još zanimljivija. Raspisivanjem prevremenih parlamentarnih izbora Vučić je praktično pustio niz vodu Tomislava Nikolića. Kako sada Nikolić može pobediti na sledećim predsedničkim izborima? Odgovor je: bez podrške SNS-a-nikako! Ukoliko istovremeno ne budu održani predsednički i parlamentarni izbori, Nikolić nije favorit u predsedničkoj trci.Ostaje da se vidi ko će biti favorit, ali dešavanja iz gotovo svih istočnoevropskih država u poslednjih dve godine nam pokazuju da postoji jedno pravilo na predsedničkim izborima koje se ponavlja: kandidati vlasti gube u drugom krugu. Srbiji predsednički izbori slede već u prvoj polovini sledeće godine. Između podrške lokalnim odborima SNS i predsedniku Srbije, Vučić je izabrao prvu opciju. Zato će, ukoliko želi da i dalje kontroliše poziciju predsednika Srbije (a moraće, jer ako izgubi predsedničke izbore, počinje i osipanje rejtinga stranke), morati ili da ponovo raspisuje parlamentarne izbore 2017. godine ili da se sam kandiduje na predsedničkim izborima. Ako radi ovo drugo, ostaje onda otvoreno: ko će ga zameniti u Nemanjinoj 11? Da se danas odlučuje o tome, na kladionici bi najbolje stajala Zorana Mihajlović, ali dosta još ima do toga. Narednih godinu dana će u srpskoj politici biti jako dug period. U svakom slučaju, takvim razvojem situacije se ponavlja priča iz 2008. godine, kada smo imali jakog predsedniku i slabu vladu kojom je on rukovodio. Problem koji je tada nastao treba da nam bude za nauk: slaba vlada ne može da sprovodi reforme, niti da vodi državu. Ona postaje najtanja karika u sistemu, što onda košta celu državu i sve građane.

Zbog svega, u narednom periodu smo bliži tome da uđemo u stanje permanentne predizborne kampanje i latentne destabilizacije, nego da to bude period „četiri godine stabilnosti“. U prilog ovoj tezi idu i dešavanja na međunarodnom planu. Unutar EU se nastavljaju lomovi sa nesagledivim posledicama, migrantska kriza će tokom leta 2016. eskalirati, američko-ruski odnosi će ostati zategnuti, sukobi na Bliskom istoku će dobiti novu dinamiku (sa sve većim uvlačenjem Turske u rat), a napetosti na Balkanu će postepeno rasti.

I kada prođu izbori u Srbiji izborna saga će se nastaviti. U nastavcima. A još ćemo videti dokle će trajati. I kako će se završiti.

(Fodn strateške kulture)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *