SAHRANJEN JOVAN TARABIĆ: Ostavio za sobom rukopis o precima
7 маја 2014U selu Kremna sahranjen Jovan Tarabić (92) potomak poznatih proroka. Govorio svojim seljacima: „Slušajte bolje šta sveštenici govore“. Ostavio rukopis o precima.
Sanjao je snove koji su se na javi ostvarivali. Molio se Bogu, a radio je vredno, jer malo toga samo od sebe biva.
Iza sebe je ostavio rukopisnu knjigu u koju se sabrala mudrost jednog seljačkog ljudskog veka, ugušena bukom novog vremena.
Jovan Tarabić (92), najstariji potomak slavnih proroka Miloša i Mitra, sahranjen je u utorak na groblju u rodnim Kremnima.
Starca pod šajkačom nadživelo je čuveno „Kremansko proročanstvo“, ali i strah da bi zbog tragičnog nerazumevanja, loza čiji je izdanak bio, mogla biti izvrgnuta podsmehu.
– Ostavio je moj otac iza sebe knjigu svojih zapisa, beležio je razmišljanja o svojim slavnim precima i sopstvenom životu. Rekao mi je nedavno:
„Nemojte mnogo davati u javnost, neko će se rugati, a to ne bih voleo“, kaže Nada Tarabić Stamenić, jedna od dve Jovanove ćerke.
– Mi ćemo knjigu pisanu njegovim lepim rukopisom poštovati, pazićemo je, jer se moj otac ljutio jedino kada su njegove reči, i reči naših predaka koristili političari i novinari, kad su im bile potrebne da pridobiju narod uz sebe.
Sve ostalo u vezi sa Jovanom, blago je i Božje. Poslednje godine potomak proroka proveo je uz porodicu i kremanskog paroha Dejana, jer je znao da ovog sveštenika materijalno interesuje „koliko i lanjski sneg“.
Ispovedao se često, a kad je stiglo staračko breme, kad nije mogao u crkvu, sveštenik je dolazio u kuću da ga pričesti.
Jovan je ljudima znao da kaže kakva će godina biti, hoće li biti nevremena, namere političara „čitao“ je nepogrešivo, a komšijama u selu, znajući ih u dušu, savetovao je:
„Ne gledajte šta sveštenik radi, za vas je važnije da bolje slušate reči koje govori“.
– Morate voleti sve ljude, to nam je ponavljao kao zavet. Mržnjom neprijatelju nećete naškoditi, a bes će vas izgoreti, tako je govorio – dodaje Jovanka Rabasović, druga Jovanova ćerka, pored odra gde su se našli prijatelji i brojni Tarabići, a ima ih u još Kremnima, ali i rasutih po celom svetu.
– Ima Jovan nas dve ćerke, dvoje unuka, troje praunuka…
Najstariji Tarabić, potomak proroka Miloša i Mitra nije bolovao. Uteha su mu bile reči njegovog duhovnog učitelja, Svetog vladike Nikolaja Velimirovića, ali i zaostavština predaka, proroka.
– Idem gore, neću vas više sekirati – rekao je skoro u šali, misleći valjda na prostoriju u kući iznad njegove – govori ćerka Nada. – Nedugo zatim se upokojio, skoro neprimetno.
Nekoliko tajni čulo se među staračkim brvnarama, sada kada Jovana nema da govornike prekori: pre nekoliko godina, sin jednog uglednog lekara, na završnoj godini studija, našao se u paklu droge. Jovan je momka „uzeo“ pod svoje, trajalo je kremansko drugovanje starca i mladića od septembra do februara, do spasenja.
Dolazili su kod starca po savet i lekari, ministri stranih vlada, i „običan svet“… Ne po čarobni lek jer takvog nema, već po čisto čudo, po lekovitu, blagotvornu i jednostavnu – ljudskost gorštaka iz Kremana.
Kada porodica odluči, Jovanov rukopis o slavnim precima, ali i o našem vremenu, naći će se pred čitaocima. Takav je red, od pamtiveka, na obroncima Tare, Tarabići su pronalazili reč koja će ućutkanom srpskom seljaku vratiti veru u ovozemaljski boljitak i zasluženu večnost.