Само ви немојте да нам пишете

Samo vi nemojte da nam pišete

2 novembra 2017

Piše: Filip Rodić

Ako bi Srbija sutra morala da pristupi Evropskoj uniji, to bi bio veliki gubitak za čovečanstvo. Tako bi se izgubio jedan način života gde su časovnici mekši nego na Dalijevim slikama, gde žene više sanjare od gospođe Bovari, gde su muškarci hrabriji od vuka uhvaćenog u kljusu koji sebi otkida šapu da bi se oslobodio – napisao je pre nekoliko godina poslanik vladajuće i najjače švajcarske stranke, Narodne partije Švajcarske, Oskar Frajzinger. Frajzingera, koji je imao glavnu ulogu u uspešnom održavanju referenduma o zabrani minareta u Švajcarskoj, njegov narod očito voli. Referendum održan 2009. podržalo je skoro 60 posto glasača. Njegovu stranku, čija se ideologija definiše kao švajcarski nacionalizam, nacionalni konzervativizam, desničarski populizam, evroskepticizam, ekonomski liberalizam, agrarizam i izolacionizam, na poslednjim izborima podržalo je 29,4 odsto birača, čak deset procenata više nego drugoplasirane socijaldemokrate sa osvojenih 18,8 posto. Frajzinger i njegova partija imaju, dakle, očitu podršku demosa, ali ne i elite – Udruženje književnika Švajcarske odbilo je da ga primi u svoje redove, pa je ovom „negativcu“, kako to sam kaže, Udruženje književnika Srbije dalo „poetski azil“. „Dakle, još postoji zemlja na svetu gde se ljudi podsmevaju slici serviranoj u svetu o njima, zemlja u kojoj se ljudi angažuju za unapred izgubljene stvari i negativce poput mene, ne hajući za potencijalne reakcije; dakle, izvan Švajcarske još postoji zemlja koja pruža otpor!“, napisao je on.

Doista, u očima mnogih u svetu, Srbija je danas, još više nego u vreme vladavine Slobodana Miloševića, kada je to mnogo čvršće radila, simbol otpora pojavama koje sve više ljudi u svetu smatra negativnim. To je neupitna činjenica za svakoga ko želi da objektivno sagleda stvari i uoči narastajući sukob između etabliranih neoliberalnih elita i naroda. Svako, osim onih zaslepljenih propagandom korporativnih medija koji, kako je to u svojoj knjizi „Mediji i Treći svetski rat“ napisao pretkorporativni dugogodišnji glavni i odgovorni urednik NIN-a Slobodan Reljić, predstavljaju „totalitarne organizacije kojima je sloboda strana po prirodi njihovog organizovanja“ i koje nemaju „čak ni formalnu obavezu da štite javni interes“.

BLICKRIG

Lider u korporativnom novinarstvu u Srbiji su novine koje su ovih dana bez ikakve provere objavile da je iz Doma sindikata nestala vredna slika Petra Lubarde i da je zakupac ovog zdanja u stvari vlasnik i Doma sindikata i slike. Novine čije je udarno pero svojevremeno proglasilo kosovski mit za „kult smrti nasuprot kulta života“, što je nebulozno kao i kada bi se za hrišćanstvo reklo da je proslava smrti, a upravo je suprotno. I hrišćanstvo i kosovski mit slave pobedu nad smrću i život večni. Novine nazvane po nemačkoj reči za munju, koja je postala međunarodna četrdesetih godina prošlog veka zahvaljujući Hitlerovom munjevitom ratu, i koje na taj, munjeviti i krajnje surov način rešavaju pitanje viška zaposlenih otpuštajući ih preko noći, žele srpskom narodu da poruče da bi trebalo da se stidi ljudi koji ga u inostranstvu podržavaju. Nije više na udaru samo svetski proslavljeni pisac austrijskog porekla Peter Handke, u krugu dvojke odavno diskvalifikovan zbog toga što je „egocentrik i politički idiot“ koji je otišao „na jedan pogreb u neko požarevačko dvorište“. Kao da nije dovoljno što je ovaj čovek na Zapadu propatio zbog svojih principijelnih stavova, nego treba i ovde da ga blatimo, ali zato u zvezde dižemo nobelovce poput Herte Miler, ili Svetlane Aleksijevič kojima je jedina literarna vrednost rusofobija, pa posledično i srbofobija. (Herta Miler je Nobela dobila 2009. simbolično na 20. godišnjicu pada komunizma za antikomunistički i antiruski roman u kojem opisuje stradanje svoje majke u sovjetskom radnom logoru posle Drugog svetskog rata, dok je Aleksijevičeva u „Njujork tajmsu“ opisana kao „nobelovka ruske bede“, a u londonskom „Telegrafu“ kao „pasionirani kritičar sovjetske ideologije i njene zaostavštine“.)

Slično tome, teško da ćemo u „Blicu“ pročitati koju ružnu reč o, na primer, američkom generalu Vesliju Klarku, kojem nije dovoljno što nas je onomad bombardovao, nego i sada kao penzioner ponovo svu krivicu za raspad bivše Jugoslavije svaljuje na Srbe, ali je zato paljba osuta po nekoliko međunarodnih ličnosti koje Srbiju i srpski narod cene. U tekstu „Medveđa usluga za Srbiju: samo vi nemojte da nas branite“, list švajcarsko-nemačke korporacije „Ringier Aksel Špringer“, čije je elektronsko izdanje po svemu sudeći otkupila američka firma KKR, predvođena veoma uticajnim bivšim direktorom CIA Dejvidom Petreusom, Srbima poručuje da treba da se gnušaju onih koji ih vole, ili makar poštuju.

Prva na udaru je liderka francuskog Nacionalnog fronta Marin le Pen, koja je u drugom krugu predsedničkih izbora u dosta neravnopravnoj trci spram Emanuela Makrona osvojila 10,6 miliona glasova. Opisujući Le Penovu, „Blic“ na prvom mestu ističe da je njoj „suđeno zbog govora mržnje prema muslimanima“, ne precizirajući da se radilo o privatnoj parnici koju su protiv nje podnele četiri nevladine organizacije i u kojoj je pobedila. „Ako poslanik Evropskog parlamenta (misli se na njenog partijskog kolegu Eduara Ferana) usred ove institucije kaže da Srbija ne želi Evropu ’radikalnog islama koji postoji u Bosni i Sandžaku’, nije iznenađenje ako neko pomisli da su i Srbi njihovi protivnici, netolerantni prema različitostima, podstrekivači na versku mržnju“, piše plemeniti „Blic“. Ako je ova izjava za osudu, postavlja se nekoliko pitanja. Da li „Blic“, za razliku od većine Evropljana među koje ne spada samo više od deset miliona birača Marin le Pen ili 5,8 miliona Nemaca koji su podržali Alternativu za Nemačku, želi Evropu radikalnog islama? Da li to, uopšte, iko normalan želi? Pa ljudi ne žele ni takvu Siriju ili Tursku, a kamoli Evropu! Da li „Blic“, za razliku od većine obaveštajnih službi, i stranih i iz regiona, ima podatke da radikalnog islama nema u BiH i u Raškoj oblasti? Sam „Blic“ je još 29. avgusta 2013. pisao da se na strani ekstremista u Siriji bori „više desetina muslimana iz Srbije“. U istom tom tekstu „Blic“ navodi i brojku od 340 državljana BiH koji ratuju na strani islamskih ekstremista. Da li se onda može reći da je pogrešno reći da u BiH i Raškoj oblasti postoji radikalni islam? Da li su Srbi protivnici radikalnog islama? Mahom jesu, kao što je i svaki normalan čovek i kao što je većina Evropljana, bez obzira za koga glasaju. Pa i muslimani bi trebalo da su protivnici radikalnog islama, baš kao što bi i normalan pravoslavac bio protivnik zilotizma, koji se, ipak, nikako ne može porediti s islamskim ekstremizmom. Ili, možda, „Blicu“ smeta što je Feran u istom govoru rekao: „Srbija je jedna velika nacija, nacija koja nije potčinjena. Evropska nacija!“ Pa kako je to moguće? Pa svi domaći mudraci nam govore da nismo deo civilizovanog sveta, a ovaj evropski poslanik uzvikuje da smo ne samo velika nego i evropska nacija!, te mora biti ućutkan.

Omiljeni sagovornik „Al Džazire Balkan“ (gde je, kako smo čuli, uslov za dobijanje posla bio pozitivan odgovor na pitanje da li je Kosovo nezavisno), asistent na beogradskom Fakultetu političkih nauka Stefan Surlić, ovim povodom za „Blic“ kaže: „Održani su izbori u Austriji, čija će vlada biti po svoj prilici desničarska, a jedan od najvažnijih ljudi u njoj biće lider Slobodarske partije Austrije (FPO) Hajnc Kristijan Štrahe, koji je nebrojeno puta do sada stajao na stranu Srbije i u odbranu Kosova, a zalagao se i za nezavisnu Republiku Srpsku.“ Da? U čemu je problem? Je l’ bi bolje bilo da kao i ostali hoće komadanje Srbije i dalju unitarizaciju BiH? Bruka je što nas podržava čovek iza kojeg stoji 26 odsto austrijskih birača? Pred kim nas to bruka? Ali čak je i Surlić svestan da Štrahe „potencijalno jeste deo buduće vlasti, i da bi u skladu sa tim bilo dobro održavati dobre odnose“, a ne kao „Blic“ da njegovu podršku treba odbiti.

VOLIMO SRPSKI NAROD

Po logici „Blica“, Srbima bi bilo bolje da njihove interese zastupa albanska lobistkinja Ulrike Lunaček, čija partija u Austriji nije prešla ni cenzus, a koja ne brani samo nezavisnost Kosova već i ratnog zločinca što sada vodi južnu srpsku pokrajinu, a ne Marin le Pen koja, kako je citira baš ovaj list, kaže: „Francuska je napravila grešku priznajući nezavisnost Kosova, koju pet država članica EU nisu priznale. Zbog toga je neprihvatljivo što EU insistira na normalizaciji odnosa između Srbije i Kosova.“ Ili je sporno što kaže da „voli srpski narod“ ili da će „ako Srbija ikada uđe u EU, izgubiti svoju dušu i sudbinu, nastavljajući veoma negativan ciklus koji je započeo NATO bombardovanjem“? Ili je pogrešno što nam poručuje da „treba s ponosom da pokušamo da obnovimo odnose sa svojim prirodnim saveznicima umesto da se sve više savijamo pred globalističkom elitom“ od koje sve više beže i građani „zapadnog sveta“? „Blicu“ je „apsurdno“ što Le Penova ne podržava ulazak Srbije u Evropsku uniju koju smatra „zatvorom za narode koji se ruši“, ali mu nije bilo apsurdno onomad kada je Majkl Davenport gurao Srbiju u blok iz kojeg je njegova zemlja upravo odlučila da izađe.
Pored toga što nas podržavaju vodeći evropski političari, poput Le Penove ili Štrahea, veoma je veliki problem što nas podržava i „užasni ideolog Kremlja“ Aleksandar Dugin. „Blic“ je, po svemu sudeći, posebno alergičan na ovog vrlo poštovanog mislioca, cenjenijeg u značajnim zapadnim krugovima nego što je u sopstvenoj zemlji. Čovek za kojeg se veruje da stoji iza istorijski važnog pomirenja Moskve i Ankare posle obaranja ruskog borbenog aviona na sirijskom nebu, za „Blic“ je neko ko ne bi trebalo da ima pozitivno mišljenje o Srbiji. Ovaj list ga s gnušanjem citira: „Za spas Srbije zajedno sa Kosovom postoji jedan način: oštri zaokret Beograda ka Rusiji. Uključenje u evropske integracije znači gubljenje zemlje, ne samo Kosova jer se neće završiti na tome. Dalje će krenuti Sandžak, Vojvodina… Dok atlantska sila ne dotuče Srbiju, neće se zaustaviti. Svi srpski rukovodioci su se uzdali u Zapad i svi su bili prevareni.“ Je l’ nešto pogrešio? Možda nije, ali nas bruka. Pred kim, opet se postavlja pitanje. Sigurno ne pred predsednikom SAD Donaldom Trampom čiji je doskorašnji glavni strateg Stiven Benon, reklo bi se, Duginov ideološki sabrat. Ma pred američkim narodom nas bruka, sigurno! Ne ni to. Istina je da je rejting Donalda Trampa u opadanju, ali je to zbog kompromisa koje je napravio sa „dubokom državom“, zbog odstupanja od politike najavljivane tokom izborne kampanje i zbog toga što je ostao bez ljudi koji su kao Stiven Benon.

Možda vlasnici „Blica“ ne poznaju dovoljno Srbe i srpski mentalitet, ali bi makar novinari ove redakcije trebalo da malo bolje poznaju narod. Sve ovo čime su oni oblatili Le Penovu, Štrahea, Dugina u očima prosečnog Srbina će ih učiniti samo još većim. Ne želi „Blic“ da nam usadi strah od njih, kužnih evropskih političkih marginalaca. Ne želi ni da nas zaplaši gubljenjem dobre reputacije kod evropskih građana, jer je upravo suprotno – ovakvi glasovi mogu samo da je poboljšaju u odnosu na ono što su nam već odavno učinile za „Blic“ uzorne ličnosti poput, recimo, Tonija Blera, Hilari i Bila Klintona, Bernar-Anrija Levija, ili Ulrike Lunaček. Ne, „Blic“ želi da nas uplaši od nas samih, da nam se slučajno ne desi da poverujemo u neku lepu reč koju čujemo od ovih „političkih idiota“.

(Pečat)

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. hristina says:

    Filipe Rodicu, briljantno! "Blicu" i ostalim petokolonasima: Bijete izgubljenu bitku! Srpsku tarabu necete proci! NO PASARAN!!!

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *