Саша Јанковић и Косово

Saša Janković i Kosovo

2 decembra 2017

Piše: Slobodan Antonić

Bila je ovo teška nedelja za Sašu Jankovića. Nekoliko istaknutih disidenata iz njegove organizacije optužilo ga je za autoritarizam i familijarizam (ovde), mitropolit Amfilohije nazvao ga je „obezumljenim i propalim političarem“ (ovde), a Saša Radulović predstavio ga je kao čoveka iz parabezbednosnih struktura (ovde).

Ipak, sve se za Sašu Jankovića naizgled dobro svršilo. Na vanrednoj skupštini PSG, i pored neprijatnosti u vezi sa ostavkama petoro članova predsedništva, aklamacijom je potvrđeno Jakovićevo liderstvo, da bi njegov zaključak bio: „Otvorili smo prozor da izađe sve ono što ne valja“ (ovde).

Ali, Janković u protekloj nedelji nije imao nevolja samo sa dididentima i opozicionim suparnicima. Imao je problem i s Kosmetom. Dao je izjavu koja me je, kada sam je pročitao, začudila. „Upitan da li bi, da je predsednik Srbije, `potpisom formalizovao stanje da je Kosovo nezavisno`, Janković je kazao“, piše u izveštaju Bete (ovde), „da `nikada neće potpisati nešto što znači da je Kosovo nezavisno od Srbije, ali da neće stajati na putu razvoja Kosova kao demokratske države`“.

Kakvo je to uopšte pitanje?, pomislio sam: „Da li biste svojim potpisom formalizovali stanje da je Kosovo nezavisno“? Naravno da Kosovo – ta marionetska tvorevina (ovde) – nije „nezavisno“. I naravno da nema govora o tome da nedostaje samo potpis, pa da se ta tzv. nezavisnost „formalizuje“. I kakav je to, s druge strane, protivurečan odgovor: „Ne bih priznao nezavisnost, ali ne bih smetao razvoju Kosova kao demokratske države“? Kosovo „demokratsko“ i Kosovo „država“? Svašta.

Drugo što je stajalo u ovoj vesti bilo je obrazloženje zašto Janković ne bi „formalizovao nezavisnost“ Kosova. „Niko od nas nema prava da Srbiji ostavi manje nego što je zatekao“, kazao je Janković. Hvala Bogu!, rekoh, konačno nešto razumno. Ali đavola! Odmah nakon te rečenice u Betinom izveštaju stajalo je: „Dodao je da `ne treba sprečavati da Kosovo postane član međunarodnih organizacija` jer će, kako je ocenio, svi građani od toga imati koristi“. I on hoće Kosovo u UN?!, pomislih. Zar je to opozicija Vučiću? U čemu je razlika?

Naučio sam da vesti valja proveravati. Pronašao sam emesiju u kojoj su navedene izjave bile date (ovde) i prekucao kako je tačno tekao razgovor novinarke i Jankovića –

Ljubica Gojgić: – Kakav je Vaš stav o nezavisnosti Kosova?

Saša Janković: – Srbija je Kosovo suštinski izgubila devedestih godina zbog katastrofalne politike crveno-crne koalicije, koja je i danas na vlasti. Uradili su katastrofalne političke stvari, pa onda i zločine i rat na Kosovu, i Kosovo je nepovratno izgubilo epitet dela Republike Srbije na klasičan način.

Gojgićeva: – Kako mislite nepovratno izgubilo, znate da je na snazi Rezolucija 1244 SB UN?

Janković: – Nepovratno je izgubilo epitet dela na kome Republika Srbija ima pun teritorijalni integritet i suverenost.

Gojgićeva: – Da li to znači nezavisnost?

Janković: – To znači više od autonomije, a manje od nezavisnosti u smislu našeg formalnog potpisa na to.

Gojgićeva: – Da li to znači da, kada bi ste sada Vi bili na mestu Aleksandra Vučića, Vi biste potpisom formalizovali stanje da je Kosovo nezavisno?

Janković: – Niko od nas nema pravo da Srbiju ostavi manjom nego što ju je zatekao. Ali, PSG je veoma jasno rekao da u ovom momentu jedini fokus ostvarivanja naših nacionalnih interesa moraju da budu: (prvo) ljudska prava ljudi na Kosovu i Metohiji, za koja se moramo boriti svim diplomatskim, bilateralnim i multilateralnim, sredstvima (…); drugo su naši istorijski i duhovni koreni: Srbija mora da nađe način za neki vid eksteritorijalnosti toga; i treća stvar su imovinska prava na Kosovu, to se mora rešiti. (…) Ali, imali smo situaciju u kojoj je Kosovo izgubljeno, i ako postoji istorijska pravda, onda to treba sada da formalizuje, da stavi potpis na to, onaj ko je do toga doveo. A ne ova nova generacija…

Gojgićeva (prekida ga): – A kome, gospodine Jankoviću, služi ta pravda? Ko može da bude zadovoljan takvom pravdom, makar potpis stavljao i Aleksandar Vučić?

Janković: – Nastavak moje rečenice bi glasio: ali to je za Srbiju nepravda. Istorijska pravda bi bila da oni koji su izgubili Kosovo sada stoje pred kamerama i kažu da su potpisali međunarodni sporazum o statusu (Kosova)…

Gojgićeva: – Da Vi stojite na tom mestu, Vi ne biste potpisali?

Janković: – Ali, ja ne stojim na tom mestu.

Gojgićeva: – Dobro, ali ćete stajati možda.

Janković: – Istorijska pravda je da oni to urade. Nikada neću potpisati nešto što znači da je Kosovo nezavisno od Srbije.

Gojgićeva: – Sigurno ste imali prilike da razgovarate sa…

Janković (prekida je): – Ali!

Gojgićeva: – Aha…

Janković: – … Neću stajati na putu razvoju Kosova kao demokratske države.

Gojgićeva: – Šta to znači?

Janković: – Sećate se kada sam rekao da Kosovo ne treba sprečavati da postane član međunarodnih organizacija od čijeg članstva svi građani mogu da imaju koristi, pa sam naveo Ineterpol kao primer…

Gojgićeva: – Da li biste podržali članstvo Kosova u Unesko i stolicu u UN?

Janković: – Onog trenutka kada bi Srbija imala ozbiljnu mogućnost da garantuje integritet svojih kulturno-istorijskih spomenika, tada ne bi bilo nikakvih problema da sve ono što nije deo srpske istorije da za to odgovara vlast u Prištini.

Gojgićeva: – Ali, o tome što nije deo (srpske istorije) se ni ne razgovara, razgovara se o Gračanici i Dečanima koji se u zahtevu (za prijem Kosova u Unesko) navode kao kosovska baština?

Janković: – Tako je. Na nama je da dokažemo da to nije tako, i dok to ne dokažemo, ne možemo prihvatiti članstvo Kosova u Unesko.

Gojgićeva: U vezi stolice za Kosovo u UN, Vi ste obavešteni i znate da se upravo tome kao konačnom ishodu unutrašnjeg dijaloga nadaju mnoge zapadne diplomate koje podržavaju unutrašnji dijalog?

Janković: – Naravno, ali i dalje me stavljate u rukavice onog ko je to suštinski uradio. Dakle, kada dovedete stvar do kraja, kada obećate da ćete to uraditi, kada dovedete zemlju da bude talac vaših obećanja – ja sada ne bih navukao te rukavice. Dakle, oni koji su nas doveli do ovde, počevši od devedesetih pa do danas, neka se na toj vatri peku. Ja kada bih došao kao pregovarač rekao bih: čekajte, hajmo da krenemo otpočetka…

Gojgićeva: – To je moguće, mislite?

Janković (ignoriše pitanje i nastavlja): – … ja vam nisam obećao ništa, sasvim sigurno želim mir na Balkanu, sasvim sigurno ne pada mi na pamet da šaljem šarene vozove i da provociram sukobe, da zbog drona na utakmici dižem vojsku u borbenu gotovost, ali haj`te da vidimo da li se u Evropi u 21. veku može živeti kao što se danas živi na Kosovu.

Gojgićeva: – Ali, kada bi Vam rekli: „gospodine Jankoviću, Vi ste sada u situaciji da realizujete (ono što je već dogovoreno) i da stavite potpis na sporazum o sveobuhvatnim odnosima Srbije i Kosova koji je preduslov za ulazak Srbije u EU“ – šta biste Vi uradili?

Janković: – Ne može da se to postavlja kao uslov za ulazak Srbije u EU.

Gojgićeva: – To je već postavljeno.

Janković: – Na takvu vrstu preduslova ne pristajem. Ne ulazimo mi u EU da bismo okačili bedž EU, već da živimo kao sav normalan svet. Ako na Kosovu ne može da se živi kao u normalnom svetu, šta nama znači bedž EU? Nikad neću staviti potpis na nešto što zauvek Kosovo precrtava kao deo Srbije.

Gojgićeva: – A to je sporazum o nezavisnosti Kosova. A saglasnost na stolicu u UN?

Janković: – Ali ću staviti svoj potpis…

Gojgićeva: – Na stolicu u UN?

Janković: – Na dokument koji rešava stanje odnosa vlade u Beogradu i vlade u Prištini, kako bi ljudi mogli da žive, kako bi društva mogla da se razvijaju, pa da vidimo šta će budućnost da nam donese. Ako se Srbija počne razvijati u drugom pravcu, u pravcu snaženja ekonomije, demokratskiuh institucija, vladavine prava, pravne sigurnosti, pa možda će za deset-dvadeset godina neki ljudi u Prištini želeti da budu ponovo integrisani u Srbiju. Trenutno ni Srbi ne žele da žive u Srbiji.

Gojgićeva: – To znači da ne mislite da treba žuriti sa sporazumom i sa rešenjima (kao što se sad od nas traži) do proleća 2018?

Janković (ignoriše pitanje i ponavlja): – Konačno rešenje u smislu potpunog odricanja mogućnosti da Kosovo ikada bude deo Srbije niko nema pravo da potpipe.

Izvinjavam se čitaocima zbog dužine ovog citata, ali mislim da je korisno da znamo semantički kontekst ključnih poruka Saše Jankovića o Kosmetu.

Kao prvo, da li ste uočili da je Janković izjavu „Neću stajati na putu razvoju Kosova kao demokratske države“ dao smišljeno i ciljano, ne kao deo prirodnog toka razgovora, već upravo prekidajući ga, kako bi kazao ono što je unapred pripremio?

Kome je namenjena ta izjava (statement)? Očigledno onima koji, kako je lepo primećeno, očekuju da će Vučić „unutrašnji dijalog“ završiti prihvatanjem stolice za „Kosovo“ u UN.

Janković u ovom intervjuu, s jedne strane, poručuje, da je baš dobro da Vučić potpiše faktičku diplomatsku kapitulaciju Srbije (posle koje Srbiju u vezi s Kosovom više niko ništa ne bi pitao) – jer je to, navodno, nekakva „istorijska pravda“. No, s druge strane, Janković zna da u Vašingtonu i Briselu (Berlinu) ne žele da opozicija u Srbiji digne graju zbog tog Vučićevog potpisa. Zato je spremio izjavu u kojoj saopštava da on, koji je trenutno na funkciji vođe „proevropske opozicije“, „neće da stoji na putu razvoju Kosova kao demokratske države“. Time se jasno preporučio da, ako ostane vođ opozicije, on može da učini da opozicija po tom pitanju bude kooperativna i da ne ugrožava Vučićev sporazum.

Da li ste primetili i da je Janković nekoliko puta porekao da bi potpisao „nezavisnost“ Kosova, ali da je ostao prilično neodređen u vezi sa stolicom „Kosova“ u UN? Zapravo, insistirao je na tome da će podržati prijem „Kosova“ u međunarodne organizacije „od čijeg članstva svi građani mogu da imaju koristi“. A prijem „Kosova“ u UN – kao rezultat dogovora Beograda s Vašingtonom i Briselom – može, iz te perspektive, sasvim lako biti predstavljen upravo kao dodatno obezbeđenje „zaštite ljudskih prava“, „zaštite kulturno-istorijskih spomenika“ i „zaštite imovine“ Srba na Kosovu.

U tom smislu značajno je da je Janković izbegao odgovor na pitanje da li bi trebalo žuriti sa sporazumom u vezi s Kosmetom – koji je, očigledno, oročen na 2018. godinu. Janković je, na uporna pitanja novinarke – koja se za ovaj intervju, dobro spremila i nije dozvoljavala vrdanja u politikantsku frazeologiju, ponavljao da ne bi potpisao nezavisnost „Kosova“. To Brisel (Berlin) za sada i ne traže od Srbije. Janković je, međutim, ostavljao otvorena vrata za svaku nagodbu u vezi sa stolicom „Kosova“ u UN, a upravo je to trenutno imperativ koji Zapad zadaje Srbiji. Jer, to je rešenje koje bi Janković mogao da pokuša da predstavi kao „jačanje ljudskih prava“ kosmetskih Srba i kao „zaštitu srpske kulturne baštine na Kosovu“.

Time je, suštinski, Janković bezrezervno prihvatio Vučićev model kapitulacije: ne pričamo o nadležnosti Srbije kao države na Kosmetu, pričamo tek o individualnim (građanskim) ljudskim pravima, i o konkretnim kulturno-istorijskim spomenicima na Kosmetu koje valja zaštiti od neposrednog varvarskog uništenja ili od skrnavljenja.

Izvan te glavne linije Jankovićevih „objava“, namenjenih Vašingtonu i Berlinu, vide se i njegovi ostali izrečeni stavovi koji su tek odraz političke naivnosti, ili pak podsvesne želje da se proba s manipulacijom naivnošću glasača. Recimo, Janovićeva ideja da Srbija, čak i ako prizna „Kosovo u UN“, samo treba da razvija ekonomiju i ljudska prava, pa će za „deset-dvadeset godina“ Priština prosto poleteti da se vrati u Srbiju.

Svako ko je imao kontakt s javnim mnjenjem „Kosova“ (videti ovde) zna da se Srbija tamo doživljava isključivo kao „zločinačka država“ koja je čitava dva veka sprovodila „genocid“ nad kosmetskim Albancima. Srbija u narednim godinama može zabeležiti i najbolji ekonomski napredak, kao i ne znam kakav progres u zaštiti ljudskih prava. Verovati da će zbog toga Albanci poželeti da Kosomet „vrate“ u Srbiju jednako je ubeđenju da će se i Hrvati sutra, zbog srpske demokratije i ekonomije, pokajati, ponovo postati naša „braća“ i pozvati proterane Srbe da se vrate u „lijepu njihovu“. Ne, ekonomija i ljudska prava ne poništavaju secesiju – da nije tako ne bi Katalonija, kao najrazvijeniji deo danas demokatrske Španije, zahtevala secesiju.

Slično je i sa Jankovićevim izjavama u vezi s tim da nova vlast može resetovati pregovore o Kosovu. Kao što kaže iskusni diplomata, „napravljeni su međunarodni dokumenti (Brisel 1 i 2) i sada vlade mogu da se menjaju koliko hoće, ali se međunarodni sporazumi menjaju vrlo teško i po visokoj ceni“ (ovde). Jednako je apsurdna i ideja da Srbija može da spreči ulazak Kosova u Unesko tako što će tražiti vreme za dokazivanje da su Gračanica i Dečani srpska baština. Ko stariji od pet godina u tako nešto može da poveruje?   

No, sve su to tipične drugosrbijanske himere – poput Jankovićevih floskula izrečenih o Srbiji u kojoj „ni Srbi ne žele da žive“ zato što ona, navodno, nije kao sav „normalan svet“ oličen u EU. Te himere izbijaju gotovo iz svakog poteza Jankovićeve organizacije, poput nedavne izjave da „PSG pozdravlja donošenje presude Ratku Mladiću i konstatuje da se time skida kolektivna odgovornost sa naroda“ (ovde; isto to i DS ovde).

Nije utešno ni to što se Janković i PSG bore protiv vladajućeg autoritarizma. Jer, kao što je tačno primetio Zoran Ćirjaković, „ono što se u Briselu od vlasti u Srbiji očekuje i nije moguće obaviti bez `medijskog mraka᾿“, bitno ograničenih političkih sloboda i suštinski nedemokratskog poretka“ (ovde). Stoga je takva borba tek igra senki.

Janković, naravno, nije zakleti drugosrbijanac, poput onog koji na poslednjoj strani lista Danasnapiše (ta „konstantinovićevska misao uparena s primitivizmom gorim od vučićevićevskog“; ovde) da se „Kosovo nije otcepilo, nego da se Srbija raspala i da se (ubrzano) nastavlja raspadati“ (ovde). Janković, nije ni gradžaner koji nam sa sajta Aldžazire poručuje: „Dosta je bilo opsesije granicama, tlom i krvlju. Nije bitno u kolikoj već u kakvoj ćemo zemlji živeti“! (ovde). Jer, on zna da državu ne smeš ostaviti manjom no što si je zatekao i to javno kaže.

Ali, neobično je da neko ko je na mesto zaštitnika građana svojevremeno izabran kao kandidat Koštuničinog DSS (ovde) nije u stanju da razume značaj nacionalnog temelja evropskih država i da u toj meri olako preuzima atlantističke mantre koje su suprotne kolektivnom „zdravom razumu“ ovdašnjeg stanovništva.

Dobar deo opozicije danas u Srbiji, nažalost, deo je kolonijalnih upravljačkih i ideoloških struktura koje su tek alternacija (ne alternativa) vladajućem kompradorskom režimu. Kosmet je, verovatno, najbolji lakmus za delovanje te opslužujuće autokolinijalne elite. Suverenistička opozicija, u ime jedinstvenog antivučićevskog fronta, verovatno ne bi smela da okreće glavu od od takvih signala lojalnosti atlantističkim centrima moći i njihovoj ideologiji.

Jer, zašto bi Srbe zanimalo ko će personalno da izda Kosovo? Stvar je u tome da se učini sve što se može da do toga ne dođe. Ili da zbog toga niko ne izbegne kaznu.

(Fond strateške kulture)

KOMENTARI



4 komentara

  1. Milan Stojcetovic says:

    Tesko Kosovskim Srbima i Srpstvu uopste sa ovakvim pretendentima za najvise drzavnicke funkcije u Republici Srbiji.

  2. Roki Jagodina says:

    Što Predsednik misli, Janković, Radulović i Dačić govore

  3. Zoran says:

    Jnakovic bi sutra potpisao nezavisnost Kosova ne trepnuvsi. To bi trebal oda bud e jasno.

  4. zlatko says:

    Mi se SVI (vi lično, Antoniću, možda ponajmanje) neprekidno bavimo do besmisla izvedenim detaljima. Nešto kao parafraza onog sjajnog naslova romana "sitničarnica "Kod srećne ruke"", samo što ruka u našem slučaju šara po gomili nesreće, pa i sve čega se dohvati mora nužno biti neka nesreća. Ovaj Janković je od početka delovao kao neko ko nije sasvim svoj, ali kako vreme odmiče, tako izgleda da se i on odmiče od realnosti. On je čovek skromnih sposobnosti, ne preterano pametan, ne preterano obrazovan, ne preterano moralan, neusmeren i neodredjen, bez jasnog pogleda na svet, zemlju u kojoj živi i ljude. On nema nikakve šanse u politici. Ako nekim teškim malverzacijama bude postavljen na neku važnu funkciju naneće mnogo štete i ni jednu korist. Pritom će se verovatno obogatiti, jer je to možda jedina stvar koju jasno vidi onim svojim "mrtvim" očima.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *