SAVO ŠTRBAC: Hrvati misle da su krajiški Srbi sišli sa Marsa pa ih onda ubijali i vršili zločine nad njima

SAVO ŠTRBAC: Hrvati misle da su krajiški Srbi sišli sa Marsa pa ih onda ubijali i vršili zločine nad njima

11 marta 2014

STRBACSavo Štrbac, predsednik Dokumentaciono-informacionog centra „Veritas“, kaže da je za budućnost odnosa između Srba i Hrvata dobro to što nije došlo do povlačenja tužbe i kontratužbe za genocid pred Međunarodnim sudom pravde, kao i da u ovom procesu srpska strana ima velike šanse za uspeh u dokazivanju stravičnih zločina koje je Hrvatska počinila nad Srbima u akciji „Oluja“.

Ističući da ubistva i proterivanje više od 400.000 Srba iz nekadašnje Republike Srpske Krajine imaju mnogo više obeležja genocida nego zločin u Srebrenici, koji je pred istim međunarodnim sudom okvalifikovan kao genocid, Štrbac u intervjuu za Press RS tvrdi da, s druge strane, Hrvatska u iznošenju svoje tužbe nije uspela da dokaže da je tadašnje rukovodstvo Savezne Republike Jugoslavije i Srbije imalo „genocidne namere“.

– Ovo što su Hrvati do sada izneli u prilog svojoj tužbi predstavlja čitanje onoga što su Međunarodnom sudu pravde već dostavili u pisanim podnescima, memorijalu, aneksima i odgovorima na srpsku kontratužbu. Iako su najavljivali da će tu biti nekih novih dokaza, činjenica i informacija, ništa se novo nije čulo – kaže Štrbac.

Protekle sedmice hrvatska strana iznela je svoje viđenje sukoba s početka devedesetih godina prošlog veka. Kako ocenjujete njihove dokaze i da li srpski pravni tim, s kojim inače tesno sarađujete, ima odgovor na iznesene optužbe?

– Možda je za nekoga ko sa strane prati ovo suđenje izgledalo da su se Hrvati dobro pripremili. Međutim, nama, koji već duže vreme radimo na ovom predmetu i koji pratimo sva zbivanja vezana za ratne zločine pred internacionalnim sudovima, sve je već dobro poznato.

Kako biste, u najkraćem, opisali ono na čemu Hrvati temelje svoju tužbu za genocid protiv Srbije?

– Ono što sam primetio u dosadašnjem toku iznošenja hrvatske tužbe je da niko sa njihove strane nije čak ni usputno pomenuo da su u ratu u Hrvatskoj stradali i Srbi. To mi, da budem iskren, i liči na njih. S druge strane, naši istupi po tom pitanju, i to ne samo članova srpskog tima pred Međunarodnim sudom pravde, već i srpskih političara i ljudi iz nevladinog sektora, uvek su se zasnivali na tome da je nesporno bilo zločina i na jednoj i na drugoj strani. U Jugoslaviji se dogodio krvavi građanski rat u kojem nije bilo bezgrešnih i nevinih. Međutim, kod Hrvata nije tako. Oni misle da su samo oni stradali, da je nad njima odnekud izvršena agresija, da su krajiški Srbi sišli sa Marsa, ubijali ih i tome slično.

Jasno je šta Hrvati tvrde i misle. Međutim, postoji li opasnost da sud prihvati njihove teze o navodnom genocidu koji je počinjen od strane Srbije?

– Primetno je da se Hrvati mnogo trude da dokažu da su postojali plan i namera tadašnjeg srpskog rukovodstva da izvrši genocid, iako je u to vreme još postojala SFRJ. „Kvaka“ je u tome što za dokazivanje svojih tvrdnji moraju da uvere sud u postojanje genocidne namere. Upravo je genocidna namera glavno obeležje krivičnog dela genocida. Ako nema genocidne namere, koja je, pravnički rečeno, specijalna namera da se fizički unište pripadnici jedne rasne, verske, nacionalne ili etničke grupe u celini ili delimično, onda ne postoji ni genocid. Sva ubistva koja su se dogodila mogu se podvesti pod druge ratne zločine, ali genocid, kao „kruna“ ratnih zločina, nešto je najteže i vrhunac svega nečasnog. Genocidne namere kod tadašnjeg srpskog rukovodstva nije bilo i to ni na koji način nisu uspeli da dokažu.

Verujete li da srpska kontratužba za genocid ima veće šanse za uspeh od hrvatske?

– Čak i u slučaju da ništa drugo ne dobijemo osim ovog što smo izašli pred Međunarodni sud pravde i što smo dostavili dokaze o hrvatskim zločinima, to je neuporedivo više od ovog što smo imali do sada. Jednostavno, ranije nismo imali ništa! Nijedan hrvatski zločin nad Srbima nije bio pokriven presudama međunarodnih sudova. Ono što je ranije bilo korektna presuda Pretresnog veća Haškog tribunala za „Oluju“ pretvoreno je u oslobađajuću presudu sramnom odlukom žalbenog veća kojim je predsedavao Teodor Meron i koja je izazvala mnogo polemika širom sveta. Podsećam vas da se o oslobađanju hrvatskih generala raspravljalo čak i u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija.

Brojni analitičari prethodnih dana iznosili su ocene da će najverovatnije i srpska i hrvatska tužba za genocid biti odbačene. Delite li takvo mišljenje?

– Malodušni Srbi koji daju razne izjave, počevši od nazovistručnjaka pa sve do političara koji su Hrvatima snishodljivo nudili da budu povučene tužbe, stvorili su takvu percepciju u javnosti. To je stvorilo pogrešnu sliku da oni koji su navodno slabiji nude nekakvo pomirenje i povlačenje tužbi. Svi ti naši navodni stručnjaci i političari mogli bi da se ugledaju na profesora Vilijama Šabasa, člana srpskog pravnog tima pred Međunarodnim sudom pravde, koji je nesporno autoritet „broj jedan“ u svetu kada je u pitanju znanje o genocidu.

Na šta konkretno mislite?

– Profesor Šabas napisao je nekoliko kultnih knjiga koje su osnova za proučavanje genocida u celom svetu. Pre nekoliko dana je u jednom intervjuu izjavio nešto što će sigurno ostati zabeleženo kao najbolje objašnjenje o tome šta se zapravo događalo u ratu u Hrvatskoj. Čovek je u jednoj proširenoj rečenici objasnio šta je naša prednost pred Međunarodnim sudom pravde, a to bi se, da ga parafraziram, najkraće moglo svesti na to da provokativne i rasističke izjave Franje Tuđmana i tadašnjeg hrvatskog rukovodstva, njihovi ekstremistički pogledi koji su povezani s istorijskim sećanjem koje seže do Drugog svetskog rata, kao i ponašanje hrvatske vojske u ovom poslednjem ratu predstavljaju čvrst dokaz genocida! Šabas je uspeo da u jednoj rečenici sve poveže! Svi se sećamo šta su Tuđman i njegov establišment govorili i kakve su to izjave bile. Koliko je u njima bilo nacionalizma, šovinizma, fašizma. Kakvi su to ekstremistički pogledi bili. „Srećan sam što mi žena nije ni Srpkinja ni Jevrejka“, govorio je Tuđman. Kada se setimo šta se događalo za vreme NDH, a Tuđmanova vlast se hvalila da su nastavljači te tradicije, kao i ponašanje hrvatske vojske u „Oluji“ koja je delovala po sistemu „spržene zemlje“, sve je to, opet prema Šabasovim rečima, klasičan primer genocida nad jednim narodom. Nije bitno koliko je bilo žrtava. Broj ubijenih nije presudan za dokazivanje genocida. Važno je postojanje genocidne namere sa kojom se neko ubija. Zbog toga mi i smeta ovo što se provlači kroz pojedine srpske medije, a to je pesimizam koji proizlazi iz izjava nekih političara i navodnih stručnjaka.

Koliko će na konačnu odluku Međunarodnog suda pravde uticati presuda koju je isti sud doneo po tužbi BiH protiv Srbije za genocid?

– Jedini slučaj kada se pred Međunarodnim sudom pravde našla tužba za genocid bila je ona BiH protiv Srbije. Tada je ovaj isti sud utvrdio da je u BiH počinjen genocid samo u Srebrenici. Kakva je razlika između tog događaja i „Oluje“ opet je najbolje objasnio profesor Vilijam Šabas. On je rekao da je „Oluja“ mnogo „čvršći“ i teži genocid nego onaj što je presuđen za Srebrenicu, objašnjavajući da su u Srebrenici ubijani vojno sposobni muškarci, dok u „Oluji“ nije bilo granica i ubijano je sve od reda! On, takođe, objašnjava razliku između etničkog čišćenja i genocida. Etničko čišćenje je premeštanje naroda, a genocid je poslednja faza tzv. frustriranog etničkog čišćenja. Upravo to se dogodilo Srbima u „Oluji“. Dobro znate kakvo je tamo bilo iživljavanje nad srpskim civilima, zarobljenim vojnicima, starcima, ženama, decom. Narod se može negde mirno premestiti i izvršiti etničko čišćenje, a bez ubijenih, spaljenih kuća i brisanja kompletne duhovne i kulturne baštine jednog kolektiviteta. Upravo to se dešavalo u „Oluji“. Tačno je da je profesor Šabas član srpskog pravnog tima i sreća je da ga imamo na našoj strani, ali siguran sam da ova razmišljanja ne bi iznosio da nije siguran u to što govori i da nema argumente. Šabas ne bi kaljao ogroman autoritet koji uživa u svetu za nešto novca koji će dobiti zastupajući Srbiju pred Međunarodnim sudom pravde.

Smatrate li da je, na kraju, dobro što Srbija i Hrvatska nisu odustale od tužbi za genocid?

– Ako ste pratili, ja sam verovatno bio najagilniji i najbučniji zagovarač ovog što se danas događa pred Međunarodnim sudom pravde. Kakva god da bude sudska odluka, dugoročno gledano, biće dobra za budućnost i pomirenje ovih naroda negde u istorijskoj perspektivi. Ovakvi slučajevi i sporovi se ne rešavaju dekretima i političkim odlukama. Srbi pojam o genocidu koji je nad njima počinjen nose „u krvi“, u kolektivnom pamćenju i svesti počevši još od Drugog svetskog rata. S druge strane, Hrvati se poslednjih dvadesetak godina nalaze pod jakom indoktrinacijom svih segmenata njihovog društva i isto tako su ubeđeni da je nad njima izvršen genocid u ovom poslednjem ratu. Ovo je, inače, jedinstven slučaj u svetu i dosadašnjoj istoriji da su dva naroda, preko svojih država, tužila jedan drugi za genocid iz istog vremena i istog rata, i da su i jedna i druga strana ubeđene da se genocid dogodio upravo nad njima, dok istovremeno poriču da su oni počinili genocid nad drugom stranom. Kada imate ovakve antagonizme, onda je to nemoguće rešavati političkim dekretom elita koje su promenljive i u Hrvatskoj i u Srbiji. Najbolje je da se ovako sve završi.

Verujete li u mogućnost trajnog pomirenja i rešavanja skoro jednovekovnog konflikta između Srba i Hrvata? Postoji li opasnost da presuda Međunarodnog suda pravde, ma kakva bila, još više produbi jaz između ova dva naroda?

– Dugoročno gledano, ova presuda jedino može poboljšati odnose koji su inače veoma loši. Znam da se mnogi plaše da će Srbi u Hrvatskoj posle objavljivanja presude, posebno ako ona bude išla u prilog Srbiji, imati problema. A ja ih pitam kakvih problema? Zar ih nemaju i bez ovoga? Srbima se već dogodilo sve najgore. Iz Hrvatske nas je dve trećine proterano, dok trećina koja je ostala tamo živi pod konstantnim pritiskom. Srbija i Srbi jedino mogu da imaju korist od ovog sudskog procesa. Kod Hrvata, iskreno, takve koristi ne vidim. Zločini nad Hrvatima su pokriveni presudama domaćih sudova i Haškog tribunala. S druge strane, Srbi još nemaju nijednu presudu za zločine koji su nad njima počinjeni u „Oluji“, kako pred domaćim, tako ni pred stranim sudovima. Ako, recimo, Međunarodni sud pravde utvrdi da genocida u „Oluji“ nije bilo, kako mnogi prognoziraju, očekujemo da će sud, makar u obrazloženju i makar jednom rečenicom, da kaže da to što se dogodilo Srbima, a dogodilo se da ih je najmanje 400.000 proterano i 7.000 ubijeno, da im je uništena privatna i kolektivna imovina, možda nije genocid, ali jeste ratni zločin! I tada ćemo biti na dobitku jer trenutno nemamo ništa.

(Pressrs.ba)

KOMENTARI



8 komentara

  1. mitovi mitovi says:

    Jadni su ljudi koji slušaju riječi LAŽOVA koji je na tuđoj nesreči od klošara došao do "vožda" genocidne tvorevine !!

  2. Marko says:

    tih 100 tisuca ljudi nije protjerano, evakuirani su odlukom vlastitog takozvanog "predsjednika" nakaradne, genocidne i umobolne tvorevine, nekakve "krajine" od 2 tisuće ubijenih, ogroman broj otpada na ubijene četnički nakot, koji ionako nisu za bolje

  3. Goksi says:

    Kradu hrvati zemlju, pesme, pismo, kradu živote i ubijaju, mrcvare da zaplaše, NE VREDI im sećamo se i pamtimo, njima neće nikad biti bolje posle ovoga i to je onda Božija pravda pa nek se krste kojom god rukom i na koju stranu žele... Lika, Kordun, Banija nisu više naseljene Srbima, ali to nije dovoljno da budu hrvatski....

  4. Marko 77 says:

    Nemamo nistaq i ni imati nista necemo od TE PRESUDE>< SAMO TOLIKO><

  5. Marko 77 says:

    NISTA NEMAMO A NITI CEMO STA IMATI OD TE PRESUDE><><

  6. Longin says:

    mitovi mitovi Na koga si ti nesrećo mislio kad kažeš "Jadni su ljudi koji slušaju riječi LAŽOVA". Kažeš klošar, pa jel ti znaš ko je Sava Štrbac, ako si mislio na njega?

  7. Orion says:

    @Goksi Lika, Kordun i Banija su područje gdje je nastala srednjovjekovna hrvatska država. To je, uz Dalmaciju, naše "sveto Kosovo". To je hrvatska zemlja od davnina.

  8. mitovi mitovi says:

    Pa izgleda da jeste sa Marsa kad ste nakon 5-g ubijanje,silovanja,uništavanja svega Hrvatskoga "mislili" da nakon toga mi trebamo biti "kulturni i nježni" ????!!!!! Bilo bi smješno da nije tužno ;)

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *