СЕЛО ПРЕ ГРАДА: Млади парови купују сеоске куће

SELO PRE GRADA: Mladi parovi kupuju seoske kuće

15 januara 2015

seoski-turizamViše od 150 mladih bračnih parova prijavilo se za kupovinu seoskih kuća o trošku pokrajinske vlade.

Oko 150 mladih bračnih parova iz Vojvodine konkurisalo je za kupovinu kuće na selu novcem iz pokrajinskog budžeta. Konkurs se danas zatvara, a sve prijave koje sa 15. januarom stignu na adresu Zavoda za ravnopravnost polova APV biće uzete u razmatranje, navodi za „Politiku” direktorka Zavoda Vesna Šijački. Dok sa njom razgovaramo, poziva još ima i prijave uveliko stižu – samo u jednom danu bilo ih je 28, tako da ona procenjuje da će ih biti 200.

– Poziva je bilo veoma mnogo, više nego prijava. Ali se iz tih poziva čini da ne ispunjavaju svi uslove, ili su se raspitivali pa im se možda učinilo da je obimna dokumentacija koju moraju da prikupe – kaže direktorka Šijački.

A papiri koje je trebalo priložiti zaista su bili brojni. Bilo nam je važno, objašnjava Šijački, da žene koje budu učestvovale u kupovini kuće budu i suvlasnice, jer one inače retko na svom imenu imaju kuću ili imanje – prema podacima Zavoda tek oko 17 odsto njih u Vojvodini.

Novca za sve prijavljene neće biti. Predviđeno je 40 miliona dinara, a jedan od uslova konkursa bio je da supružnici pronađu seosku kuću sa okućnicom za najviše milion dinara. To znači da bi ih moglo biti kupljeno, u proseku, ukupno 40.

Konkurs je zahtevao i da se ne poseduje vlasništvo nad nekretninom, ali je bilo onih koji su napomenuli da su nasledili osminu ili dvanaestinu kuće, parče zemlje, zapravo malu vrednost od koje praktično nemaju koristi. I šta ako prodavac u poslednji čas odustane, pa bračni par ni kriv ni dužan ostane bez onoga po šta je put sela krenuo?

– Ako se kuća, koju su planirali da kupe, proda, oni mogu u međuvremenu, do odluke komisije i direktora Zavoda, da nađu drugu i donesu samo dokaz za nju, tako da nije sve beznadežno. Dobro ćemo razmisliti o svim tim komentarima i pitanjima i pokušaćemo da napravimo neke korisne korekcije za sledeći konkurs – odgovara Vesna Šijački. Ona navodi da je i u budžetu za ovu godinu planirano novih 40 miliona dinara za istu namenu, a da bi drugi konkurs mogao biti raspisan u maju, nakon što se aktuelni postupak završi. Komisiji koja će proveriti dokumentaciju i bodovati prema pravilniku, ostavljen je rok od 90 dana da direktorki Zavoda predloži kandidate.

Među njima je i bračni par Crvenkov iz Novog Sada koji su tu odrasli, školovali se i rade.

– Šta danas vredi živeti u velikom gradu, kad imaš troje dece i plata ti ne može podmiriti dažbine i ishranu. A gde su ostali troškovi današnjeg sveta: mobilni telefoni, internet… Šta to vredi kad nemaš šta da jedeš. A na selu ti dobiješ okućnicu, baštu, svinjce, kokošinjac, što ne smeš držati u gradu. Staviš koke – imaš jaja, posadiš baštu – imaš povrće. Veliki su izdaci za troje dece… – priča nam otac porodice Dragan Crvenkov.

I on i njegova supruga Olja imali su ranije priliku da uzgajaju baštu i vide, kako kažu, da se porodica može tako ishraniti, a kućni budžet iskoristiti za druge stvari. Sada su našli kuću u Loku, sa okućnicom, za oko 8.000 evra. Funkcionalna je, ima vodu, struju, ali bi je vremenom, ako novca pretekne, trebalo renovirati. Proverili su ponudu i u drugim mestima, Bačkom Petrovom Selu, Zmajevu. Šajkaš je na dvadesetak kilometara od Novog Sada, a tamo se traži i do 10.000 evra za plac, prazan ili s urušenom kućom, propalim tavanom, bez struje i vode.

Njihovo troje dece su školarci, pa pitamo kako bi se ona snalazila u novim okolnostima.

– Imaju autobuse, videli smo da neki beogradski prevoznik ide do Novog Sada, ili do Šajkaša, a odatle će dalje gradskim prevozom. Za decu to možda nije toliko interesantno, koliko je važno preživeti u današnje vreme. Ovako, cilj je samo imati za hleb, to je nama ceo život – kaže Dragan.

Direktorka Zavoda Vesna Šijački navodi da život na vojvođanskom selu ima brojne prednosti – lakše je doći do hrane, živi se mirnije i bezbednije, ali da ima i svoje mane, pre svega nedostatak komunikacije – puteva, interneta.

Pitanje je i koliko će buduće stanovnike opustelih vojvođanskih sela koštati putovanje na posao u grad ili opštinu i hoće li im lokalne samouprave, kako to očekuju pokrajinski funkcioneri, pomoći (su)finansiranjem troškova prevoza. Za prvih 40 koji stižu, to možda čak i za tanke lokalne budžete ne bi bilo previše teško.

(Politika)

KOMENTARI



3 komentara

  1. Draga says:

    Mislim da treba obnoviti sela velika je šteta za Srbiju da joj se gase seoska domaćinstva a ima prelepih sela i u njima kuća . Stimulacije ma kakve da su treba ih podržavati , pogotovo što su gradovi prenaseljeni a ljudi u njima skučeni i stanuju u kojekakvim stračarama jer je danas teško doći do vlastitog stana a do posla još teže Mnogi rade u ponižavajućim uslovima samo da bi opstali u gradu . .

  2. Rade says:

    Misli se samo da je mnogo bolje na selu.

  3. Ivan says:

    kako da proverim koji su kandidati usli u uzi krug na ovom konkursu

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *