СЕНЗАЦИОНАЛНА ИСПОВЕСТ АМЕРИЧКОГ МАРИНЦА: Ево како смо створили Исламску државу!

SENZACIONALNA ISPOVEST AMERIČKOG MARINCA: Evo kako smo stvorili Islamsku državu!

22 decembra 2015

Obit Anja Niedringhaus Photo GalleryMESOPOTAMIJSKE NOĆNE MORE

Kad sam bio stacioniran u Iraku, s 1.bataljonom marinaca, 2003-2005, nisam znao što će biti posledice rata, ali znao sam da će ih biti i da sa tim moramo računati. Ta odmazda, inače poznata kao „Blowback“, trenutno se dešava u svetu (Irak, Avganistan, Jemen, Libija, Egipat, Liban, Sirija, Francuska, Tunis, Kalifornija, i tako dalje), bez kraja na vidiku.

Tada sam rutisnki gledao i učestvovavo u zločinima. Naravno, pokvarenost rata nikada nije prepoznata na zapadu. Antiratne organizacije pokušale su da artikulišu strahote rata u Iraku, a mejnstrim mediji, akademske zajednice i političko-korporativne snage na Zapadu nisu dopuštale ozbiljno ispitivanje najvećeg ratnog zločina 21. veka.

Dok smo patrolirali velikom regijom u Iraku, Al Anbar provincijom, bacajući smeće (obrok spreman za jelo – MRE) iz naših vozila, nisam ni razmišljao o tome kako će ovo biti zapisano u istorijskim knjigama.

Godinama kasnije u zapadnoj Civilizaciji na Univerzitetu, slušajući svog profersora kako govori o kolevci civilizacije, setio sam se smeća MRE na podu mesopotamijske pustinje.

Razmatrajući nedavne događaje u Siriji i Iraku, ne mogu a da ne razmišljam o maloj deci kojima moje kolege marinci bacaju pakete sa hranom. Bombone nisu bile jedini predmeti koji su bacani na decu i narod; bilo je tu i boca od vode ispunjenih urinom, peskom i raznim drugim predmetima. Često se pitam da li se mnogi članovi ISIL-a i raznih drugih terorističkih organizacija sećaju ovih događaja.

Razmišljam o stotinama zatvorenika koji su zarobljeni i mučeni u improvizovanim zatvorima koje su na brzinu sklepali tinejdžeri iz Tenesija, Njujorka i Oregona. Srećom, nisam radio u tim logorima i zatvorima, ali sećam se priča. Sećam se da su mi marinci pričali i prebijanju, šamaranju, udarcima laktovima, udarcima kolenima u glavu. Sećam se priče o seksualnom mučenju, prisiljavanja iračkih muškaraca da seksualno opšte jedan sa drugim dok su marinci držali noževe u blizini njihovih testisa, a ponekad ih i sodomizirali palicama.

Međutim, pre nego su se ove gadosti mogle održati, mi u pešadiji imali smo zadovoljstvo da mučimo Iračane tokom noćnih racija, vezivali smo im ruke i noge i crne poveze preko očiju, bacajući ih na leđa u naše kamione, dok su njihove žene i deca padali na koljena od plakanja i vrištanja. Ponekad bismo ih kupili i tokom dana. Neki nisu izdržali. Neki od njih držali su se za ruke dok su ih marinci udarali po glavi i licu. Nakon što stignu u logor oni se tu zadržavaju nekoliko dana, nedelja pa čak i meseci. Njihove porodice nikada nisu obaveštavane šta je sa njima. A kada su puštani mi ih odvedemo u sred pustinje i tu ih pustimo nekoliko milja daleko od njihovih kuća.

Nakon što im skinemo poveze i stavimo crne vreće na glave, nekoliko naših poremećenih marinaca pucalo je iz svojih pušaka u vazduh ili po zemlji. Uvek uz smeh. Većina Iračana je plakala zbog teškog mučenja u logoru, nadajući se nekom stepenu slobode koji ih čeka kada izađu van. Ko zna koliko dugo su preživeli? A i koga je za to bila uopšte briga? Ali mi znamo jednog bivšeg američkog zatvorenika koji je preživio Abu Bakr al-Bagdadi, vođa ISIL-a.

Neverovatna dehumanizacija iračkog naroda dostigla je vrhunac posle metaka i eksplozija bombi, kada su mnogi marinci provodili svoje slobodno vreme fotografišući mrtve, često sakateći leševe radi zabave. Ili ubadajući palicama njihova otečena tela. Kako ajfoni nisu bili dostupni u to vreme, nekoliko marinaca je došlo u Irak sa digitalnim foto aparatima. Ti aparati sadrže neispričanu istoriju rata u Iraku, istoriju za koju se Zapad nada da je narod zaboravio. Ta istorija i te kamere takođe sadrže snimke bezobzirnog masakra i brojnih drugih ratnih zločina, koji u realnosti Iračana nemaju zaborava.

Nažalost mogu se setiti bezbroj strašnih priča iz vremana kada sam boravio u Iraku. Nevini ljudi nisu bili samo rutinski zarobljavani, mučeni i zatvarani, stotine hiljada su spaljeni, a možda i milioni.

Samo Iračani shvataju šta je to čisto zlo koje se obrušilo na njihovu naciju. Oni se sećaju uloge Zapada u osam godina rata između Iraka i Irana, oni se sećaju Klintonovih sankcija 1990. godine, politike koja je rezultirala smrću više od 500.000 ljudi, uglavnom žena i dece. Zatim je došla 2003. i Zapad je završio posao. Danas su Iračani potpuno devastirana nacija. Ljudi su otrovani i osakaćeni, a prirodna okolina je zatrovana bombama sa osiromašenim uranijumom. Nakon 14 godina rata protiv terorizma, jedna stvar je jasna: Zapad ima najveću ulogu u stvaranju varavarstva i uništavanju država.

Živeći sa duhovima

Tople i staklaste oči male iračke dece stalno me proganjaju, kao što i treba. Lica onih koje sam ubio. Moje noćne more i dnevne refleksije podsećaju me gde ISIL dolazi i zašto, tačno, oni nas mrze. Ta mržnja razumljivo, iako žalosno, biće usmerena na Zapad godinama i decenijama koje dolaze. A kako bi moglo biti drugačije.

Opet ponvaljam da mera uništenja koje je Zapad naneo Bliskom istoku je apsolutno nezamisliva za veliku većinu ljudi koja živi u razvijenom svetu. Ovo se posebno ogleda kada zapadnjaci glupo i naivno pitaju: “Zašto nas mrze?”

Na kraju ratovi, revolucije i kontrarevolucije dešavale su se i generacije su živele sa njima i njihovim rezultatima. Civilizacije, društva, kulture, narodi i pojedinci opstajali su ili su propadali. Tako to biva u istoriji. U budućnosti način na koji se Zapad bude bavio terorizmom, da li će nastaviti da se ponaša teroristički odrediće i budućnost. Da bi se zaustavile ISIL-ove organizacije, potrebno je suprotstaviti se zapadnom militarizmu u svim njegovim oblicima: CIA državnim udarima, fabrikovanim ratovima, ekonomskim ratovima, itd.

Na kraju, mi, koji smo neposredno učestvovali u genocidu vojne kampanje u Iraku, živećemo sa duhovima rata.

(Telesurtv.net / priredio Intermagazin)

KOMENTARI



7 komentara

  1. M says:

    I on se tome sada nasao cuditi?Pa sav posten svijet to vidi-zna vec godinama.I skuplja to.

  2. Ilija Kolev Radovis Makedonija says:

    Procitao sam tekst, I potvrdzujem da je tacan. Ne zbog toga da sam ocevidac I sl. nego zbog toga sto sam svestan sta se desava u sistemu. To su rezultati funkcionisanja Sistema, krize, ratovi, siromastva, besposlica rasseljavanja I sl. Na tu temu radim 50 I vise godina, a imam I zvanicno objavljenu knigu u dva dela 2005 I 2008 g. izdate. I u knjizi I na Face buku, sve sto sam objasnjavao u koji pravac ide razvoj Sistema I njegovi rezultati se poklapaju u milimetar. Ja sam prognozirao I poslednju krizu, I stvaranje odmaznicke organizacije zbog nanesenih zlostorstva I evo predvidzam da je na red jos teza situacija nakon dolaska izbeglica I rasseljavanje. Sada odakle mi saznanje, to nije lako steciti ja sam starac 76 punih godina prezivio mnogo, ali saznanje se ne uci nego stice putem postojanog rasudzivanja. Shvatio sam da ekonomija je matematika, imeno to sto se stvara kao proizvode I usluge, namenjeno je onima koji su ga stvorili. U to sto se stvara spada troskove I zarada. I za troskove I za zarada odgovaraju vec stvoreni proizvodi I mogucnost usluga. Za trosenje proizvoda I usluge u visini troskova pare su vec pustene putem kupuvanja surovine I materijale. Dok za trosenje proizvoda I usluga koi odgovaraju na zaradu pare se pustaju u toku rada, putem isplate plate, za radnike I kamate za ulozenih vlastitih para gazdama, na osnovu trzista rada I trziste parama, a ukoliko ima ostatak iz zarade, ili gubitak, pare se pustaju na bazi zavrsnih racuna. U ovaj sadasnji sistem smatra se da ostatak po zavrsnom racunu pripada vlasnicima parama, ali vlasnici parama nisu sami stvorili taj ostatak, nego I radnike. Znaci tu nastaje greska Sistema nastaje otstupanje, nedozvoljavanje da se stvoreno trosI prema nameni, za koima je namenjeno. Kada se ta mogucnost oduzme, desava se da ta ponuda- to sto je stvoreno po zasluzi radnika, ostaje nepotroseno. To je vec van mogucnosti da se putem konkurencije to potrosi, ono se gomila I je uzrok pojave krize. Stanje krize je uzrok trazenja trzista I silom, I eto ti koji je uzrok svih tih ratova. Zamislite, kakva steta nanosi jedna greska Sistema, koja ukoliko ne bi bila, vlasnici parama bi bili u bolji finansijski polozaj nego sada. Kriza znaci, bacanje taj visak ponude u otpad, a kocenje posla zaguba veca I od bacenog viska u otpad.

  3. Apis says:

    Posten svet je neutralisan. Svedeni na manjinu, blokirani da se cuju i vide pojavljuju se samo u svrhu ismevanja i ponizavanja. Odvazni i hrabri koji iskoce iz ograde proglasavaju se izdajnicima ili bolesnicima opasnim po naciju i njihova je sudbina zapecaćena. SLUŠAJUĆI JAUKE NASIH DUŠA BOG JE POSLAO PUTINA DA NAM VRATI NADU I OSMEH. Ali nadu i osmeh treba zaslužiti. Blejati u TV i čekati bolje moze idiot i lopov. Za bolje se mora boriti često i ginuti da bi tvome detetu bilo bolje. Mnogi narodi su nestali jer nisu hteli da se bore. A mnogi su svoju slobodu odbranili čak golim rukama.

  4. MERI says:

    INTERMAGAZIN: MOLIM DA NAM PRENESETE ŠTO VIŠE VEĆ OBJAVLJENIH TEKSTOVA I OZBILJNIH KOMENTARA IZ IRAKA O DAEŠ (ISIS)! Tačno je da su Iračani surovo zlostavljanji. Medjutim, da li su baš svi ti ljudi koji su zlostavljani otišli baš u ISIS? Ceo tekst malo zbunjuje, kao da nam je rekao: Ako pružite otpor DAEŠ (ISIS), onda ponovo zlostavljate one koje smo mi našom američkom krivicom već surovo zlostavljali. To nekako dodje kao apel na našu svest i savest. I to nije prvi tekst sa ovakvom sakrivenom porukom. Objavljeno je već dosta tekstova o nastanku ISIS, ali ko nam je najčešći izvor informacija - najčešće neko sa Zapada: bivši vojnici, poznati naučnik Naom Čomski, neki drugi zvaničnici... Zašto nam se samo priče jedne strane i to od ljudi koji su učestvovali u invaziji Iraka i maltretiranju gradjana najčešće objavljuju? Zašto da nam samo ta zapadna varijanta istine oblikuje svest, mišljenje i neke naše zaključke? Njihova varijanta istine može da bude iskrivljena, jer su duboko uvučeni u ratne konflikte u Iraku. Često se da primetiti da SAD, bez obzira šta zvanično izjavljuju, izgleda da čuva ISIS kao svoju pešadiju na Bliskom istoku. Medjutim, realnost je da se i Iračani bore protiv DAEŠ (ISIS). Kakvo je mišljenje Iračana o ISIS? DA LI SE OVDE STALNO NEŠTO DRUGO, A šTO JE BITNO, IPAK PROPUŠTA? ILI, DA LI OVDE POSTOJI NEKA PODVALA?

  5. MERI says:

    Nema opravdanja za naslov SENZACIONALNA ISPOVEST.... kad postoje i puno ozbiljniji tekstovi koji opominju da je reč o dobro organizovanom i sponzorisanom terorizmu koji je deo specijalnog rata i služi za stvaranje novog Bliskog istoka. Po tim planovima Irak treba da nestane kao nezavisna država i da niknu tri nove državice: Sunitski Irak, Šitski Irak i Slobodni Kurdistan. Postoje i planovi za rasparčavanje drugih zemalja Bliskog istoka, pa onda i dalji planovi za Srednji istok, itd...... Ova sentimentalna priča marinca grešnika-pokajnika, i njoj slične priče i neke druge izjave verovatno služi nečemu, možda da se obustavi bombardovanje ISIS kao specijalne vojske i da takvi planovi ne budu ugroženi.

  6. 2REP says:

    Al se sad nasmeja slatko ... A neka se ljudi sa ovim glupostima i lažima !

  7. Altaj says:

    Svaka čast, Maro, za oba komentara. Izuzetno mi je drago kad vidim da u našem narodu ima ljudi koji ne padaju pred zapadnom propagandom na kolena. Drago mi je da ste zaista sve korektno shvatili i isto tako dobro i napisali. Veoma korisni i potrebni komentari danas.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *