Sloboda za arhiepiskopa Jovana

Sloboda za arhiepiskopa Jovana

8 jula 2013

cedomir-anticPiše: Čedomir Antić

Poglavar Ohridske arhiepiskopije Jovan Šesti pre nekoliko dana je osuđen na trogodišnju kaznu zatvora. Makedonske vlasti misle da su na taj način još jednom pobedile u jedanaest godina dugom progonu arhiepiskopa Jovana i pravoslavnih vernika u Makedoniji.

Vladika Jovan je po nacionalnosti Makedonac. Rođen je kao Zoran Vraniškovski. Reč je o mladom teologu, rođenom 1966. godine, koji se već u trideset i drugoj godini našao na čelu jedne od episkopija u Makedoniji. Režim Josipa Broza je 1967. omogućio nasilno i nekanonsko osnivanje Makedonske pravoslavne crkve. Budući da ovu crkvu nije priznala niti jedna od pravoslavnih crkava u svetu, pitanje njenog sporazuma sa Srpskom pravoslavnom crkvom postavilo se kao izuzetno važno za dalji razvoj pravoslavlja u Makedoniji. U Makedoniji je i malobrojnim preostalim Srbima (Srbi su činili oko četvrtine stanovništva Vardarske Makedonije kada je ona oslobođena 1912. godine, u vreme osmanske vladavine episkopi Srbi uspeli su da dođu na čelo svih dijeceza u ovoj oblasti. Srba danas, zahvaljujući jugoslovenskom iskustvu i sedamdeset godina dugoj državnoj asimilaciji, ima manje od 2%) onemogućeno da pripadaju Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Ne samo sveštenici, nego i episkopi SPC nisu u mogućnosti da u svešteničkoj odori stupe na tlo Makedonije. Posle demokratskih promena u dvema državama SPC i kanonski nepriznata MPC nastojale su da se nekako sporazumeju. SPC je bila sprmena da MPC prizna autokefalnost (samostalnost) i da se zadovolji formalnim kanonskim jedinstvom. Jedini značajniji zahtev bio je da u malobrojnim mestima gde još uvek živi srpski narod bude omogućeno delovanje SPC. Pre jedanaest godina u Nišu je o tome postignut jedan sporazum. Iako su ga prisutni makedonski episkopi prihvatili on je kasnije odbačen od strane MPC. Episkop Jovan ostao je privržen sporazumu i uskoro je obnovljen kanonska pravoslavna crkva na temeljima drevne Ohriddske arhiepiskopije. Od tada je arhipeiskop Jovan Šesti postao žrtva stalnog progona. Suđeno mu je prvo za šovinizam (!), a kada se ispostavilo da je ovakav progon prevelika bruka za makedonske vlasti, prešlo se na oprobani metod suđenja za proneveru. Sve što bi arhiepiskop dobio kao donaciju vernika, za neverovatno nezavisno makedonsko pravosuđe, moglo je biti samo pronevera. Iako su Helsinki voč i Fridom haus pisali o progonu arhiepsikopa Jovana, uprkos činjenici da je on označen kao „zatočenik savesti“, suđenja su nastavljena. Više puta hapšen, na razne načine zlostvaljani vladika Jovan proveo već nekoliko godina u pritvoru.

Zamislimo da je na ovaj način progonjen neki katolički, protestantski ili islamski verski dostojanstvenik. U Beogradu je udarna vest kada finansijska policija ili inspekcija uđe u prostorije raznih privatnih poslova verskih vlasti nacionalnih manjina. Spor između dve islamske zajednice u Srbiji postao je međunarodni problem. Posredovale su strane diplomatije a Republika Srbija je pod stalnim pritiskom. Nejaka i veštačka BJR Makedonija nema status evropskog parije kao Srbija. Ova država eksperiment, nacija pupoljak kojoj je moguće oprostiti sve ono što bi u srpskom slučaju bilo predmet najoštrijih osuda, nije od strane Brisela i Vašingtona ni upozorna da progonom jednog arhiepiskopa, kažnjavanjem njegovih roditelja i zabranom bogoslouženja krše neke od principa na kojima navodno počiva Evropska unija. Kakva je to zajednica vrednosti ako se o njima govori samo kada treba opravdati neko nasilje? Da li Ketrin Ešton, Van Romapaj, Doris Pak, Jelko Kacin i slični zaista misle da mogu da održe jedana sistem ako ga zasnivaju na nepravdi i dvostrukim standardima? Nisu ovde u pitanju Srbija i SPC… Ovde je reč o ljudskim pravima. A možda – ako dokažu da Srbi i pravoslavci nisu ljudi; zašta bi se prilika mogla ukazati 2014. godine, kada budu obeležavali stogodišnjicu od početka „dva svetska rata, nastanka fašizma, nacizma i Al Kaide“ za koje su odgovorni Sv. Sava, Garašanin, Gavrilo Princip i pokojni patrijarh Pavle – i nije tako.

Predsednik Nikilić je prilikom posete Makedoniji govorio o nekakvom posredovanju. Međutim, posle presude arhiepiskopu Jovanu nisam uspeo da pronađem reakcije zvanične Srbije. Kakva pravda ? Važno je drugarstvo. Srbija druguje sa onima koji tradicionalno kamenuju autobuse na Vidovdan, sa osobama za koje se pretpostavlja da su ubijale civile i trgovale njihovim organima, sa onima koji tuku čak i kvislinške poslanike Srbe u albanskom kosovskom parlamentu… Ako je tako, onda je slučaj verskog progona u Makedoniji beznačajan. Kakve veze sa Srbijom ima Ohrid, neki tamo arhiepiskop koji priznaje da je po nacionalnosti Makedonac (da je bar Bosanac) i uopšte Makedonija? Makedonija je bitna kada tamo drže govorancije na srušenom spomeniku, kada ne plate obećani deo za obnovu istog i kada se ukaže prilika za iznošenje kontroverznih sudova o tamošnjoj rakiji.

(Napredni klub)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *