Случај воз: хистерија, пропаганда, или одвлачење пажње?

Slučaj voz: histerija, propaganda, ili odvlačenje pažnje?

18 januara 2017

zarkovic-miodrag-4354

Piše: Miodrag Zarković

Istog dana kada su šiptarske duge cevi, koristeći gužvu oko voza kao izgovor, odsekle Kosovo i Metohiju od ostatka države – načelnik generalštaba Vojske Srbije, general Ljubiša Diković, za „javni servis“ je samouvereno rekao da nema vojnih pretnji po bezbednost zemlje.

Ko nije živeo u savremenoj Srbiji, taj nikako ne može da zna šta znači biti stvarno zbunjen.

Avaj, čak i da izuzmemo Dikovićevu izjavu koja protivreči svemu ostalom što se događalo tokom vikenda, slučaj voza i dalje ne postaje razumljiviji. Pitanja je u svakom slučaju daleko više nego smislenih odgovora: Šta je navelo beogradske vlastodršce da na sva usta galame o vozu danima pre njegovog polaska, maltene prizivajući ovakvu reakciju Prištine? Zbog čega su se toj buci svesrdno bila priključila čak i glasila, poput B92, koja račune više nego premijeru Aleksandru Vučiću polažu nemačkoj ambasadi (na nemačke prste ukazuje i to što se ponižavanje odigralo baš na Srpsku novu godinu, jer poigravanje srpskim praznicima jeste tradicionalni specijalitet Berlina i njegovih balkanskih slugu)? Da li ceo događaj ima veze sa promenama u svetu, pa i sve primetnijim inicijativama da se ide na „podelu Kosova“, što je tepanje još jednom srpskom porazu? Ili je ipak ponovo reč o domaćim potrebama, usmerenim na izbornu 2017. godinu? (Kao da neka godina pa nije izborna od kako je SNS na vlasti!)

„Onaj ko je želeo da voz Beograd – Kosovska Mitrovica prođe, ne bi to radio tako“, kaže za Fond strateške kulture Marko Jakšić, nekadašnji poslanik u Narodnoj skupštini i dugogodišnji politički predstavnik Srbiji odanog stanovništva iz četiri severne opštine okupirane pokrajine. „Od 1999. do 2006. železnički saobraćaj na relaciji između Kosmeta i ostatka Srbije nije radio. Onda smo mi 2006. organizovali radnike ŽTP Kosovo Polje, koji uglavnom žive u Kraljevu, i krenuo je da saobraća voz između Kraljeva i Zvečana. Od tada pa sve do subote, taj voz je najnormalnije išao. On je nažalost lošeg kvaliteta, a i sama linija je loše uređena jer ima mnogo stanica i sporo ide, pa su ga Srbi malo koristili, ali je on ipak saobraćao.“

„ŽTP nije smogao snage da realizuje direktnu liniju do Beograda, nego je put do prestonice bio prava pustolovina. Ja sam se vozio tom linijom i to je zaista bilo naporno. U Kraljevu se presedalo, ali ne do Beograda nego samo do Lapova, a onda se u Lapovu presedalo za Beograd, tako da je taj put trajao i do 24 sata. Ali, da podvučem, to je tako bilo zbog loše organizacije i nespremnosti ŽTP-a da preduzme veću brigu o toj liniji, a ne zbog Jarinja“, kaže Jakšić.

Dejan Mirović, profesor na Univerzitetu u Kosovskoj Mitrovici i takođe bivši poslanik Narodne skupštine, ocenjuje da je sigurnost severnih opština pokrajine, ali i srpskih enklava južno od Ibra, ovom epizodom mogla samo da bude ugrožena:

Činjenica je da voz iz Kraljeva do Zvečana, koji uglavnom prevozi studente našeg univerziteta, saobraća već godinama i to dva puta dnevno. To je moralo da bude poznato čak i premijeru, iako se on pretežno bavi visokom politikom. Ako imamo sve to u vidu, onda ovo što se dogodilo sa vozom iz Beograda neminovno deluje kao nešto što dovodi u opasnost Srbe na severu Kosmeta, ali i druge građane koji saobraćaju između pokrajine i ostatka Srbije. Štaviše, deluje mi kao jedna vrsta histerije, koju možda može da objasni približavanje izbora.“

Mirović sumnja na još jedan mogući razlog:

„Isto tako, prema Briselskom sporazumu bi srpske sudije trebalo da se uskoro integrišu u kosovsko pravosuđe. Vlasti iz Beograda pokušale su da to sprovedu uredbama, ali su sudije sa severa Kosmeta, kao vrsni pravnici, zahtevali da se donese zakon kojim bi se takva predaja srpskog pravosuđa ozvaničila. Ne bi me zato čudilo da je cela ova gužva oko voza zapravo pokušaj da se sa svega toga skrene pažnja. U svakom slučaju, da je zaista hteo da pomogne našem narodu na Kosovu i Metohiji, premijer Vučić nikada ne bi potpisao Briselskim sporazum.“

U celom ovom natezanju, posebno porazno delovala je činjenica da takozvana linija razdvajanja između Kosmeta i ostatka Srbije ipak, uprkos uveravanjima beogradskog režima, dejstvuje kao prava pravcata granica, koju bilo koja od dve strane može samostalno da zatvori onoj drugoj. Marko Jakšić podseća na to kako je Srbija došla do granice prema svojoj okupiranoj pokrajini i kakvim se sve obmanama služio zvanični Beograd ne bi li tu činjenicu prikrio od najšire javnosti, ili je pak opravdao pred istom:

„Do kraja 2012. godine, dakle pre nego što je potpisan Briselski sporazum, Tomislav Nikolić je realizovao i sproveo dogovore koje je sa Prištinom postigao Borko Stefanović. Jedan od glavnih dogovora značio je integrisano upravljanje granicama i administrativnim linijama. Borko je praktično dogovorio da šiptarska carina iz Prištine dođe na granicu, da pokrije Brnjak i Jarinje. Ta odluka nije odmah bila sprovedena u delo, nego je samo bila parafirana, ali ju je zato vlada Dačić-Vučić u potpunosti primenila. Iz tog vremena pamtimo čuvenu izjavu Tomislava Nikolića da mora da se napravi klasična granica, jer ne može sedam i po miliona Srba da strada zbog 50.000 Srba na severu Kosova!“

Debakl sa vozom je u tom smislu samo još jedno svedočanstvo tome koliko je uspostavljanje granice, kao i potpisivanje kasnijeg Briselskog sporazuma, udaljilo Kosmet od ostatka Srbije. Ono, razumnim ljudima je to bilo jasno još onomad; ustupci teroristima i njihovim zapadnim pokroviteljima nisu ni mogli da znače išta osim sunovrata srpske državnosti u okupiranoj pokrajini. Ali je taj sunovrat pogotovo vidljiv kada se današnje stanje uporedi sa onim od pre Briselskog sporazuma.

Ključna za to poređenje mogla bi da bude činjenica koja je malo poznata u ostatku Srbije: pre 2013. godine i Briselskog sporazuma, niti jedan od šiptarskih zvaničnika nije ni kročio na sever Kosmeta, a kamoli da je Priština mogla da šalje preko Ibra svoje vajne specijalce. U stvari, postoji jedan izuzetak, koji zapravo pojačava utisak malopređašnje tvrdnje. Godine 2003. je tadašnji „premijer Kosova“ Bajram Redžepi ušao u severni deo Kosovske Mitrovice, na poziv Unmika. Samo što je stigao na dogovoreno mesto sastanka, u najluksuzniji tamošnji hotel, građani Severne Mitrovice skočili su na noge i počeli oštre ulične proteste, koji su ubrzo prerasli u pravi obračun sa Unmikom i Kforom. Ishod svega je bio da je Redžepi jedva spasao živu glavu na ramenima, i to tako što se sakrio u krugu bolnice, odakle su ga izvlačili helikopterima. Umalo nije stradao i hotel, koji je narod hteo da zapali, ali ih je, srećom, lokalno sveštenstvo odvratilo od te namere.

Naravno da tih godina i u takvom raspoloženju nikom živom ne bi palo na pamet da na Jarinje ili Brnjak šalje ROSU ili bilo koje druge prištinske jedinice. I tako bi, sva je prilika, ostalo do dana današnjeg, da se „rešavanja“ kosmetskog čvora nisu prihvatili najpre Boris Tadić i Borko Stefanović, a zatim Vučić, Nikolić i Ivica Dačić.

„Dobar deo te KPS policije predstavljaju srpski policajci koji su Briselskim sporazumom predati Prištini, i to su upravo one snage koje su juče izašle na Jarinje da zaustave voz“, dodaje Marko Jakšić. „Tamo su bile KPS snage iz Leposavića i Kosovske Mitrovice, a to faktički govori da se Beograd, ukoliko je mislio da će ti policajci nastaviti da slušaju MUP Srbije i ako obuku šiptarske uniforme, opasno prevario u toj nadi. Sada je očigledno da oni slušaju onog ko ih plaća, a to je Priština.“

Dan posle debakla sa vozom, oglasio se i predsednik Nikolić, teško svarljivim istupom koji se može sažeti u sledećem:

„Mi ćemo postupati u skladu sa Ustavom Srbije. Kosovo i Metohija su međunarodno-pravno deo Srbije“, izjavio je šef države u nedelju, posle sednice Saveta za nacionalnu bezbednost.

„To je još jedan dokaz da je reč o čoveku koji je zalutao na tu funkciju, što je posledica možda i neredovnog školovanja“, komentariše Dejan Mirović. „Ustav je trebalo da poštuje u vezi sa onom svojom čuvenom platformom, koju čekamo evo već tri godine, ali nikako da ugleda svetlost dana. Ova izjava nažalost liči na njegovog prijatelja Karića.“

Kad već predsednik države tako gromko pominje Ustav Srbije, možda na kraju nije zgoreg podsetiti da je upravo on bio taj koji je „molio“ Ustavni sud da odloži ocenu ustavnosti Briselskog sporazuma.

Uostalom, zar Ustavni sud nije uvažio Nikolićevu molbu i režimu izašao u susret time što je Briselski sporazum proglasio političkim, a ne pravnim aktom? Da li su „časne“ sudije Ustavnog suda u vidu imale baš ovakav „politički“ sporazum, po kojem granicu između Kosmeta i ostatka Srbije u potpunosti nadziru specijalci terorističkog režima iz Prištine?

(Fond strateške kulture)

KOMENTARI



6 komentara

  1. Djordje says:

    Kad svi slepo gledaju u Beograd grad koji samo proizvodi kvislinge i izdajnike, to jest tamo je fakultet za preobracanje i najvece patriote u izdajnike.

    • kuka says:

      Juriš na Beograd! Kao posle 2. s. rata! Otmite im imovinu, uselite se u njihove kuće i stanove, sedite na njihova radna mesta! Sve su to izdajnici! Vi ste patriote, to zaslužujete!

      • Deda Brada says:

        Pa zar nije tačno da je Beograd leglo političara-izdajnika? Nisu izdali samo Srbe sa Kosova, izdali su i opljačkali i Srbe u Srbiji. Treba li da te podsećam kako su izdali Srbe iz Srpske?

      • Jovan says:

        BG i NS ima najvise "drugosrbijanaca" kojima su svi vazniji od NARODA SRPSKOG. Oni ne silaze sa TV gde podrzavaji shiptare, ustase, muslimane, milogorce, natofasiste,... i jos za to dobijaju pare ili podrsku Zapada da pljackaju i eksploatsku svoj narod. A sto se tice tvog "predloga" sarkasticnog nisi svestan koliko bi bio pravi, jer su ti vlasnici vila i fabrikanti- ratni profiteri. Isto tako je bilo(pitaj nekog pravog) i posle Balkanskih i I svetskog rata kada su skoro svo bogatstvo i i zgrade u BG izgradili ratni profiteri, dok pravi oslobodioci Srbije ostali sirotinja. Pesnik Vasiljev je to lepo opisao! Danas su svi bogatasi ratni profiteri i saradnici okupatora. Da li je tebi normalno da Ceda Jovanovic bude bogatas i robovlasnik a borci sa Kosara( i drugi borci ) zive u bedi??? Meni je to bolesno stanje drzave, kao sto je bolesno da 10 ljudi imaju bogatstvo kao 4 milijarde stanovnika planete i odlucuju o zivotu svih. Taj sistem je milijardu svetlosnih godina gori sistem od tog otimanje stanova ratnih profitera sa Dedinja!

        • kuka says:

          U Beogradu je najviše svega, pa i drugosrbijanaca. U Beogradu živi četvrtina ukupnog stanovništva Srbije. Osim toga, gde misliš da će se smestiti razni agenti, ako ne blizu državnih institucija, dakle u glavnom gradu, dakle u Beogradu. Ali to nema nikakve veze sa pojmom Beogradjani i Beograd. Da je glavni grad Kraljevo, druga Srbija bi se premestila tamo, a vi biste guslali o izdajnicima Kraljevčanima? Ideolog druge Srbije, Latinka Perović je Kragujevčanka, Vesna Pešić Gročanka, Jelena Milić takodje nije Beogradjanka i tako redom. Svi su oni "poslom" došli u Beograd. Medju njima, dabome, ima i Beogradjana, ali to ne znači da je Beograd izdajnički. U normalnoj državi ne upada se u tudje kuće i stanove i ne otima se tudja imovina, bez obzira kako su oni stečeni. Mora da postoji zakon i procedura kako se oduzima nelegalno stečena imovina i šta se sa njom radi. Godinama se zalažem za zakon o poreklu imovine i umrežavanje poreskog sistema, tj unakrsnu kontrolu. Da to imamo, ne bi bilo ratnih profitera. Ali vladama nikakva kontrola prihoda nije odgovarala. Možeš li se setiti zašto. Zašto ne odgovara ni Kragujevčaninu Nikoliću ni Bugojncu Vučiću?

          • Jovan says:

            Slazem se da procentualno "drugosrbijanaca" kojima su "euro & dolar" vazniji od cele kolonije Srbije ima jednako u svim mestima u Srbiji. Zasto se uvek kaze (cesto pogresno) da. je taj olos "beogradski"? Zato sto se oni presele u BG, i ne skidaju sa TV i medija koji dolaze iz BG, sebe reklamiraju da su "elita intelektualna", mada svaki zdravorazuman covek i obican srpski seljak vidi da su to intelektualci bez intelekta, plus pokvareni ko mucak. U poslednje dve decenije je hiperprodukcija "dr" i "mastera", hiperprodukcija diplomiranih glupavih psihologa i sociologa opranih mozgova koji propagiraju "evropske vrednosti" - pljacku i natofasizam koje nemaju nista sa logikom, pravdom, i zdravim razumom. A drugi deo sto se tice ratnih profitera oni ce uvek ostati bogati jer je to tako u svetu( na Zapadu) i svo bogatstvo kolonijalne sile zapadne su sticale pljackom Istoka, Afrike, J. Amerike,.. To je zlo ali aksiom Svetskog Poretka pod komandom Zapada.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *