Smederevski lov na Crveni oktobar

Smederevski lov na Crveni oktobar

26 августа 2014

branko-radun-fotoPiše: Branko Radun

Rešavanje problema velikih privrednih gubitaša jedan je od prioriteta ove vlade. Neoliberalna škola mišljenja ima „genijalno” rešenje za sve te probleme – zatvaranje firmi. To bi bila privredna katastrofa od koje se Srbija ne bi oporavila narednih nekoliko decenija, ali oni svoj stav obrazlažu time da je održavanje trenutno nerentabilnih kompanija nedopustiv luksuz za prazan srpski budžet. Te da sredstva koja dobijaju ove kompanije dobrim delom odlaze kroz korupcijske kanale u privatne džepove. Sve je to, nažalost, tačno, osim stava da država principijelno ne treba i ne sme da se meša u privredni život. Takve države nema, barem ne među bogatijim i uspešnijim nacijama.

Pored zatvaranja, kao najgore opcije, i čisto državnog vlasništva, što se danas smatra neprihvatljivim – šta još preostaje? Rešenje je u dovođenju ozbiljnih investitora kojima ne bi smela da se prepusti potpuna kontrola, da nam se ne bi ponovio „Magnohrom”, već bi se insistiralo na partnerskom odnosu s definisanim pravima i obavezama. Tako bi se radilo na dugoročnoj konsolidaciji i razvoju srpske privrede. Najozbiljniji kandidat za takvo rešenje, ako se bude radilo pametno, trenutno je „Železara Smederevo”, kompanija za koju je premijer rekao da „boga molimo da nekome platimo ako treba i godišnji i dvogodišnji gubitak, samo da to jednom preuzme”. Za ulazak u „Železaru” s kapitalom za sada se iskristalisalo nekoliko kompanija. Jedna od njih je „Junajted grup”, kompanija koja ima solidne reference. Najveći deo imovine poseduje u Češkoj i Rusiji, pa se vodi kao rusko-češka firma. Druga je „Esmark”, velika američka kompanija iz oblasti proizvodnje i prerade čelika, iza koje stoji finansijski džin „JP Morgan”. O njima, kao ozbiljnim kandidatima, već se pisalo po novinama.

Novi igrač zainteresovan za „Železaru” jeste indijski „Mital”, koji kod nas nema renome jer je član te „grupe” ojadio „Magnohrom”. Pored „Mitala” pojavljuje se i ruski „Crveni oktobar” iz Volgograda. On je odjednom, prema pisanju nekih medija, postao najozbiljniji kandidat za kupca „Smedereva”. Iako sam lično sklon da budemo blagonakloni prema kapitalu koji dolazi iz Rusije, kompanija „Crveni oktobar”, što se tiče poslovanja, nalazi se u „crvenoj zoni”. Dovoljno je pogledati šta se u ruskim medijima piše o toj „perspektivnoj” kompaniji. Ona se, prema pisanju ruskog lista „Komersant”, nekoliko godina nalazi u stečaju i pod spoljašnjom je kontrolom stečajnog menadžmenta. Tri godine ne plaća penzijske i druge doprinose PIO fondu Rusije. Ruski analitičari veruju da je reč o marifetluku stečajnog menadžmenta da na taj i druge načine smanji troškove i novu kompaniju koju osniva stavi na noge s malo finansijskih obaveza.

„Crveni oktobar”, kompanija koja se zainteresovala za „Železaru Smederevo”, takođe je gubitaš a problem je, šta god o tome mislili, što je ta kompanija pod sankcijama SAD. Međutim, verovatno iz nečijeg interesa, kod nas je u medijima predstavljeno da je „Crveni oktobar” ćerka-firma velike ruske vojnoindustrijske kompanije „Uralvagonzavod”, te da je zbog toga respektabilna. Ruski gigant to demantuje i kaže da je samo uključen u finansijsko restrukturiranje fabrike u stečaju. Tako je barem na formalnopravnom nivou, koji je izuzetno važan ukoliko dođe do spora. Kad smo već kod toga, trenutno se u Rusiji vode krivični i upravni postupci protiv stečajnog menadžmenta firme „Crveni oktobar” zbog neplaćanja poreza državi i mahinacija u stečajnom postupku.

Zaključak je da ta kompanija, koja se i sama nalazi u situaciji kao „Smederevo”, nije adresa na kojoj možemo dobiti pomoć za našeg bolesnika na Dunavu. Potencijalni partner mora biti solidna kompanija s renomeom i kapitalom dovoljnim da se pokrene optimalna proizvodnja, što je red veličina od nekoliko stotina miliona evra. Vlada mora pažljivo da odabere strateškog partnera da ne bi bila saučesnik u još jednom ubistvu kompanije kakav je bio slučaju „Magnohroma”. A od neoliberala srpskoj privredi veću štetu mogu da nanesu jedino razni naši mešetari koji svoje političke veze koriste kako bi lobirali za razne svetske špekulante i tako profitirali na izvlačenju ono malo preostalih životnih sokova iz naše privrede. To vlast s reformskim pretenzijama ne bi smela da dopusti!

(Politika)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u