
ŠOKANTNA OTKRIĆA IZ HAŠKOG TRIBUNALA! Srbi prodavali Srbe?
18 oktobra 2020Srpskim optuženicima u Haškom tribunalu glave su prodavali baš Srbi, kako bi izbegli krivicu i dugogodišnju robiju! Ovo za domaće medije tvrdi poznati beogradski advokat Borivoje Borović u svojoj knjizi „Haški put“, koja će svetlost dana ugledati posle Nove godine. Borović tvrdi da je bilo pedesetak lažnih svedoka, koji su svojim svedočenjima poslali srpske optuženike na dugogodišnje robije.
– U Hagu sam sretao naše generale, vojna lica i policajce, koji su svedočili i lagali protiv naših optuženika u raznim procesima, u strahu da oni ne budu optuženi. Među njima su bili i razni zaštićeni svedoci iz Srbije, a neki od njih su bili novinari, koji su lagali u korist Haškog tribunala. Ja sam to i kroz presude dokazao. Na ime toga su dobijali pare, pa su onda formirali razne nevladine organizacije, čiji su članovi držali predavanja po svetu o navodnim zločinima Srba, sve lažno. Bilo je desetak zaštićenih svedoka, a u raznim predmetima protiv Srba bilo je oko 50 lažnih svedoka – navodi Borović , koji je četiri i po godine u Hagu branio Miroslava Radića (58), bivšeg oficira JNA, oslobođenog optužbe za pomaganje u ubistvima i mučenju hrvatskih zarobljenika u Vukovaru 1991.
Albanci kupovali presude
Borović ističe da se u Haškom sudu među advokatima uveliko pričalo kako su optuženi Albanci kupovali oslobađajuće presude, iako je protiv njih bilo niz dokaza u korist srpske strane.
– Bilo je vrlo neuobičajeno da se, i pored velikog broja dokaza protiv albanskih vojnika, koje je pribavilo srpsko Tužilaštvo za ratne zločine i dostavilo ih Tribunalu u Hagu, da su isti naprečac bili listom oslobođeni! Hrvatski advokati i drugi su se takođe čudili tome i govorili da je vrlo moguće da su oni kupili presude. Dokazi su bili toliko očigledni, a oni su oslobađani pod neobjašnjivim okolnostima – otkriva Borović šta se sve dešavalo iz kulisa Haškog tribunala.
Tako je, ističe poznati advokat, na volšeban način oslobođen i Ramuš Haradinaj (52), nekadašnji komandant OVK u području Dečana, koji je u Haškom tribunalu oslobođen krivice za zločine nad civilima na zapadu Kosova 1998. godine.
– Za Haradinaja se znalo da je ubijao svedoke, ali nije bilo dokaza. Za druge je dokaza bilo, ali su donete oslobađajuće presude – kaže naš poznati branilac.
Susret sa Miloševićem
Borović otkriva i da je u Hagu imao prilike da se sretne sa bivšim predsednikom SRJ Slobodanom Miloševićem i liderom radikala Vojislavom Šešeljem.
– Sa Miloševićem sam se sreo u sudu i rukovali smo se. Popričao sam sa njim kao čovekom. Međutim, sledeće susrete sam izbegavao, jer sam se setio njegovog ponašanja kada je bio diktator u Srbiji. Ali tamo sam se ljudski rukovao, jer mi je bilo žao što je u Hagu. Posle toga je svom advokatu Zdenku Tomanoviću stalno govorio: „Eto, i Borović me podržava u odbrani srpstva“, što god to značilo. Zdenko mi je prenosio i govorio mi: „Ubi me, svaki dan pominje kako se s tobom video i kako ti podržavaš njegovu borbu za srpstvo“. Sa Šešeljem sam se sretao, bili smo u dobrim odnosima. Ranije sam bio njegov branilac u Srbiji, viđali smo se i čak sam mu davao sugestije za jedan njegov predmet – otkriva Borović, a u svojoj knjizi koju uskoro završava opisaće odbranu, susrete sa hrvatskim i albanskim advokatima, ali i druge pikanterije.
(Alo)
persida says:
E, ako si blizak sa Seseljom, to samo znaci da si i ti radio za hrvatsku Udbu.
šiško says:
Već samo to što su lagali je nedopustivo i neoprostivo. Na stranu što su lažno optuživali svoje saborce, kolege ili sugradjane. Za to su zaslužili dodatne kazne i ne treba im oprostiti ni dana robije, ni trunku kazne. Ali MI ostali treba da shvatimo šta se to dešavalo u Hagu i oko njega, ne da bismo opravdali lažove ili im oprostili, već zbog sebe, da bismo naučili lekciju kako da slične strahote izbegnemo u budućnosti. Oko Srbije je bila ispletena gusta mreža potpune izolacije, sankcija, pljuštale su sa svih strana bombe, klevete, uvrede, nipodaštavanje, osporavanje i sumnjičenje za sve i svašta. Na sve strane samo bezizlaz i beznadje! U takvim uslovima većina ljudi u Srbiji se osećala potpuno izgubljeno i bespomoćno. Ja lično sam bio za to da se svi koje je hag optužio odmah odazovu pozivu, a da država angažuje najbolje svetske i naše advokate, stručnjake za kontinentalno i anglosaksonsko pravo koji će ih obučavati, predavače za engleski jezik i informacione tehnologije koji će pomoći našim advokatima i optuženima da prate i kontrolišu tok sudjenja, da obezbedi (država) finansijsku i svaku drugu podršku porodicama radi njihovog normalnog održavanja kontakata sa optuženima i života uopšte. Mnogo toga je trebalo uraditi i na medijskom planu, mada mislim da je već i samo redovno prenošenje zasedanja u najkrupnijim slučajevima bilo veoma značajno, ali ipak je moglo još štošta da se uradi (ne da se unapred brani optuženo lice, već da mediji nadziru ispravnost postupaka, jer se dešavalo svašta, i tužioci, a ponekad i sudije su obilato kršili čak i sopstvena pravila). I na mnotim drugim poljima se moglo mnogo učiniti. Država je, suprotno tome, optužene prepustila njima samima i pravila se blesava. U takvim uslovima ni od pojedinaca se nije moglo očekivati previše. Pad morala, izdaja države, naroda, kolega i prijatelja bili su očekivani i skoro normalni. LESSON LERNED: NIKAD VIŠE ne smemo ostaviti pojedince da se sami bore protiv svetskih nemani. Ako budu osudjeni, u redu, odležaće svoje kazne, ali dotle im se mora pomagati koliko god je to potrebno i moguće.
Cp6a says:
Hvalisavi petao, blago rečeno.
Kosovac says:
Možemo da zamislimo kakav je to „branitelj“ na Haškom tribunalu, koji je izjavio da je Ratka Mladića trebalo ubiti pre nego što je počeo da čini zločine protiv čovečnosti. ……….Čuješ, mali Đokica se setio kakav je diktator bio Slobodan Milošević, dok je on bio SPOvca Vuka Draškovića, pa više nije hteo da se druži sa Slobodanom. ……….Zaista, treba čovek da ima jak stomak pa pročitati sve laži koje servira ovaj srpsko-crnogorski izdajnik sorošoid strani plaćenik „advokat“. Ali neka, treba videti koja će budala kupiti ovu njegovu knjigu koju je verovatno pisao njegov šura Vuk Drašković.