SRAMOTA: Najvećem srpskom vojnom groblju (van Srbije) preti uništenje!

SRAMOTA: Najvećem srpskom vojnom groblju (van Srbije) preti uništenje!

6 maja 2014

jindrihovice-pravoslavno-groblje-snimljeno-tokomprvog-svetskog-rataOvo mesto, dvadesetak kilometara od Karlovih Vari, moglo bi da bude ugroženo jer ističe period zaštite za vojnička groblja.

Dugo se verovalo da je Zejtinlik najveće srpsko vojno groblje izvan Srbije. Sumnju u to bude najnovija saznanja o žrtvama austrougarskog logora Jindrihovice, dvadesetak kilometara od Karlovih Vari, na obroncima planinskog masiva Hrušne gore (Rudne planine). U Prvom svetskom ratu ovo mesto se zvalo Hajnrisgrin i bilo je jedan od tri velika radna logora srednje Evrope u vreme Austrougarske. Poslednja saznanja kazuju da je tamo, među zarobljenicima nekoliko naroda, sahranjeno i 8.700 Srba. To je, beleže Vidoje Golubović, naučni saradnik Instituta za međunarodnu politiku i privredu, i Slavoljub Stojadinović Regrut, etnolog, više od solunskog groblja gde počiva 7.160 preminulih.

U mauzoleju u Jindrihovicama ne počivaju samo srpski vojnici i civili koji su bili zatočenici logora, već i naši sunarodnici ekshumirani širom Čehoslovačke 1926–1932. godine. O njima, navode Golubović i Stojadinović u naučnom radu, ne samo da nema zapisa u našoj istoriji, već kriptu u nekadašnjem Hajnrisgrinu, čija krovna konstrukcija prokišnjava, zajedno sa okolnim grobovima u fazi uništenja, čuvaju samo jedan naš sunarodnik koji živi u Karlovim Varima i Pravoslavna crkva u Pragu.

A na sve to, ove godine ističe period u kojem je ovo groblje zaštićeno međunarodnim konvencijama, pa verovatno najvećem srpskom stratištu van matice preti opasnost da i samo strada ako nadležni državni organi ne pokrenu pred relevantnim institucijama inicijativu da se očuva to mesto sećanja.

Priča o mauzoleju vuče koren iz 1914, kada su u logor zatvarani Česi, Slovaci, Mađari i pripadnici drugih naroda koji su dezertirali iz austrougarske vojske na početku Prvog svetskog rata. Oni su bili prvi zarobljenici Jindrihovica. U naredne dve godine, kako se navodi u članku Golubovića i Stojadinovića „Jindrihovice (Hajnrisgrin) – austrougarski logor 1915–1918”, barake logora koji se prostirao na oko 20 hektara primile su više od 40.000 zarobljenika iz Srbije, Rusije i Ukrajine, uz nešto manje Italijana. Najbrojniji su bili srpski vojnici zarobljavani u povlačenju prema Albaniji i civili koji nisu mogli za njima.

– U Jindrihovicama nije bilo streljanja, ali je bilo iscrpljujućeg danonoćnog rada uz slabu ishranu. Zarobljenici su angažovani u kamenolomu i pogonima za proizvodnju artiljerijske municije, konzervi, vojničkih tanjira… Do pojedinih postrojenja išlo se peške 30 kilometara u jednom pravcu. Od iscrpljenosti i neuhranjenosti javljali su se pegavi tifus, dijareja i došlo je do masovnog umiranja. Logoraši su sahranjivani na istočnoj strani kompleksa, na dva hrišćanska groblja, jednom pored drugog: pravoslavnom za Srbe i Ruse i katoličkom za Italijane – pišu ova dvojica autora.

Pokopi su najpre obavljani u pojedinačne rake sa drvenim krstovima i obredima. Od 1916, kada umire i do 40 logoraša dnevno, počinju sahrane u masovne grobnice. Po završetku rata, 1925. godine, prota Milivoje Crvčanin, sveštenočuvar Srpske parohije praške, pokreće inicijativu da se sakupe zemni ostaci umrlih Srba u logorima širom tadašnje Čehoslovačke. Vlada Kraljevine SHS prihvata ideju i uz pomoć čehoslovačkog predsednika Tomaša Masarika, čija je država poklonila zemljište, sprovedena je ekshumacija od 1926. do 1932. godine. Tela oko 7.100 Srba, zajedno sa ruskim žrtvama, pokopana su u nedovršenom rezervoaru koji su logoraši gradili i koji je preinačen u mauzolej u Jindrihovicama, zvanično otvoren 8. jula 1932.

A onda dolazi do preokreta: Dejan Ranđelović, jedina osoba koja i danas brine o mauzoleju – naš čovek koji živi i radi u Karlovim Varima – slučajno je otkrio još nešto…

– Obilazeći šumu oko nekadašnjeg logora, Ranđelović je naišao na masovne neekshumirane grobnice. Pored pojedinih su bili spomen-obelisci sa imenima srpskog porekla iz Čačka, Paraćina, Požarevca i drugih krajeva. O postojanju tih grobova naša ambasada i institucije Srbije nisu znali ništa. Uvidom u dokumentaciju u Pragu, utvrđeno je da 1.600 interniraca u zajedničkim grobnicama nije ekshumirano. Ta tela nisu preneta, jer mesta u kosturnici nije bilo – ističu Golubović i Stojadinović.

U njihovom radu dodaje se da prema Ženevskoj konvenciji vojnička groblja ne smeju da se diraju u periodu od sto godina. To vreme, upozoravaju, ističe ove godine, a već se priča da se neka češka firma zainteresovala da kupi ovo zemljište.

Srpska crkva u logoru

Srpski zarobljenici u Jindrihovicama izgradili su za vreme rada logora i crkvu. Ona je razrušena, ali je locirano da se nalazila kod kapije logorskog groblja. To mesto danas je obeleženo improvizovanim gredicama.

(Politika)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *