
Srbi i Rusi
24 juna 2014Gledajući snimke sa Svetskog fudbalskog prvenstva u Brazilu, na kojima Srbi sa tribina stadiona zdušno podržavaju reprezentaciju Ruske Federacije, spontano izviru iz sećanja reči velikog pisca Fjodora Dostojevskog, koji je svojevremeno izrekao ovo – „Postoji narodna Srbija, koja baš Ruse smatra svojim spasiocima i braćom, a ruskog cara svojim suncem, ona Srbija koja voli Ruse i koja im veruje“.
Stoga, pogledajmo na koji način su se ovih dana obistinile reči Dostojevskog, i to u dalekom Brazilu. Radi se o tome da su na čuvenom brazilskom stadionu Marakana u Rio de Žaneiru, bili veoma zapaženi i srpski navijači, iako je svima poznato da Srbija ne učestvuje na ovom fudbalskom prvenstvu.
Međutim, kako se videlo, oni su i pored te činjenice, ipak imali za koga da navijaju. Naime, navijači iz Srbije su se tokom utakmice drugog kola Mundijala prilikom odigravanja nedavne utakmice između Rusije i Belgije smestili na vidnom mestu iza gola, gde su razvili veliku spojenu zastavu Srbije i Rusije sa dvoglavim orlovima, na kojoj je krupnim slovima bilo napisano „Zajedno u nove pobede“, kao i poruka „Rusi i Srbi braća zauvek“, a fotografije tog upečatljivog prizora nesebične navijačke podrške su odmah zatim dospele na stranice društvenih mreža na internetu, a takođe su bile objavljene i u mnogim dnevnim novinama. Inače, takvo demonstriranje srpsko-ruskog jedinstva na sportskim takmičenjima uopšte nije retkost, nego je naprotiv, sada već postalo prilično uobičajena pojava, s obzirom da je recimo još nedavno na međunarodnoj košarkaškoj utakmici u Beogradu koja se igrala u okviru Lige Evrope, od strane beogradskih navijača bila istaknuta ogromna ruska zastava, uz dugački transparent ispisan na ruskom jeziku, na kome je pisalo „Slava Rusiji, Ukrajini i Srbiji“.
Takođe, brojni primeri svedoče o tome da ni ruski navijači nisu ravnodušni kada su u pitanju srpski sportisti i zbivanja u Srbiji, pa su tako na primer navijači Zenita iz Sankt Peterburga transparentom na tribinama podsetili na godišnjicu početka agresije na Srbiju, što je naišlo na jednodušnu podršku svih prisutnih gledalaca na tom ruskom stadionu. I na kraju da se ponovo vratimo u Brazil, gde srpski navijači, kako rekosmo, ne mogu da navijaju za reprezentaciju Srbije koja se ovog puta nije kvalifikovala, ali i pored toga ne borave u Južnoj Americi kao obični turisti koji besciljno lutaju po plažama Rija de Žaneira, zato što ipak imaju svoj tim za koji navijaju.
Naravno, pri tom se sasvim opravdano postavlja pitanje zbog čega pomenuti srpski navijači na Svetskom prvenstvu u fudbalu vatreno bodre upravo Keržakova i ostale ruske fudbalere, a ne bilo koju drugu selekciju. Očigledno da na to pitanje ne postoji samo jedan odgovor, jer ih ima više – od bliskog srodstva, sličnog istorijskog iskustva, pa do tradicionalnog prijateljstva, a delom je to objasnio Dostojevski u drugom delu svoje misli, kada je još rekao da „neće proći mnogo vremena i javiće se spasonosna reakcija, jer su većina Srba vatreni patrioti. Oni će se setiti Rusa koji su dali život za njihovu zemlju“, zaključio je Fjodor Dostojevski. Upravo to su izgleda razlozi zbog čega Srbi i Rusi uvek mogu navijati za obadve reprezentacije.
(Glas Rusije)
zuba zubic says:
Majko mila