Srbi ne moraju voleti Hrvatsku da bi imali prava

Srbi ne moraju voleti Hrvatsku da bi imali prava

11 септембра 2013

Dražen CigleneckiPiše: Dražen Ciglenečki

Prije 11 godina u Zagrebu se održala prva parada homoseksualaca. Njihovi protivnici temeljito su izvrijeđali sudionike povorke, neke su i istukli, bačen je i suzavac, a sve je završilo s 27 privedenih. Tadašnje hrvatske vlasti imale su dvije mogućnosti. Mogle su zaključiti da Hrvati nisu poput Nijemaca, Engleza, Španjolaca, Talijana, Nizozemaca i drugih naroda i da nije vrijeme da iz svijeta uvezemo taj »ekstravagantni hir bolesnih osoba«. Tako su postupili u Srbiji nakon što je 2001. brutalno napadnut prvi beogradski pride. Od tada je tamo, formalno zbog straha od eskalacije nasilja, dopuštena bila samo jedna gay povorka. Vlasti u Zagrebu ipak su bile pametnije, liberalnije. Nisu opstruirale tu manifestaciju nego su uz pomoć represivnog aparata osigurale njezin kontinuitet. I svake je godine sve manje izgreda. Možda, doduše, većina u Hrvatskoj, konkretno u Zagrebu, i dalje mrzi pedere. To bi moglo sugerirati i masovno potpisivanje peticije za ustavnu zabranu gay brakova. Ali, u cijeloj je priči ključno to da je pravna država svojom silom zajamčila jednoj manjini ovakav oblik izražavanja. Svi koji bi htjeli to sprječiti, znaju da bi time prekršili zakon i zato bili sankcionirani. Tako stoje stvari u liberalnim demokracijama.

Može se danas razumijeti da su Hrvati u Vukovaru još uvijek pod dojmom tragedije koju su proživljavali 1991. Svatko kome su srpski pobunjenici i JNA ubili nekog rođaka, prijatelja ili susjeda i 22 godine kasnije može osjećati izniman animozitet prema Srbima i svemu što je vezano za taj narod. Hrvati, međutim, ne smiju protuzakonito pokušavati onemogućiti Srbe u konzumaciji prava koja im pripadaju. Ćirilica je način na koji srpska manjina izražava svoj nacionalni identitet, a Ustavni zakon nalaže da se u Vukovaru na zgrade državnih institucija postave dvojezične table. Ekipa iz Stožera i HDZ-a može, s razlogom ili bez njega, sasvim slobodno nastaviti mrziti Srbe. To im nitko ne može oduzeti. No, zbog razbijanja tabli doći će u sukob sa zakonom. Svega stotinjak Hrvata sudjelovalo je u nasrtaju na državnu imovinu, što, naravno, ne znači da ostali to intimno ne podržavaju. Ali, činjenica je da su se suzdržali i isključivo je to bitno. Na izborima će možda politički kazniti sadašnju vlast u Vukovaru, a i Milanovićevoj vladi će ta ćirilica vjerojatno biti težak teret na idućim izborima. Možda je izbornom porazu Račanove vlade 2003. pridonijela i odlučnost u poštivanju prava gay zajednice na javno demonstriranje. Međutim, u oba ova slučaja to je samo politički rizik koji je SDP preuzeo, nečija su prava nešto daleko važnije i trajnije.

A zakonska prava Srba ne ovise o tome jesu li oni »normalni i lojalni građani Hrvatskoj«, kako misli jedan novinski komentator s mentalnom blokadom u glavi. Srbi ne moraju voljeti Hrvatsku da bi se srpskoj manjini priznala prava kakva uživaju Mađari ili Česi. Građani srpske nacionalnosti, kao i Hrvati, jedino ne smiju kršiti zakone zemlje u kojoj žive.

(Novi list – Rijeka)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u