Srbi u Sloveniji bez stanarskog prava

Srbi u Sloveniji bez stanarskog prava

20 septembra 2013

LjubljanaLjubica T., penzioner sa dvojnim, srpsko-slovenačkim državljanstvom, već dve decenije bije bitku za stan koji je izgubila u Ljubljani 1992. godine, posle otcepljenja ove republike. Za sebe i sina kaže: „Imamo dva državljanstva i nijednu državu!“

U Ljubljani im je ostao komforan stan, na Vršnici, u kom žive drugi ljudi. Sin živi u Beogradu, u studentskom domu, a ona malo u Ljubljani, kod prijatelja, malo u Obrenovcu, kod majke.

„Muž mi je bio vojno lice, a ja sam radila kao bankarski službenik u Ljubljanskoj banci. Razveli smo se 1988. i meni je ostalo stanarsko pravo. Sin je imao godinu dana kada sam 1992. došla u Obrenovac, kod majke. Niko nas nije fizički tamo napadao, ali na svakom koraku su mi pokazivali da nisam dobrodošla. Bolje su prihvatali muslimanske izbeglice iz Bosne, nego nas. Kad su sukobi minuli i kad sam pokušala da se vratim, u mom su stanu živeli su drugi ljudi, a meni je rečeno da sam izgubila stanarsko pravo“, priča Ljubica.

U Srbiji je u međuvremenu radila sve i svašta da bi preživeli – najčešće je prodavala tekstil i kozmetiku na pijaci. Kad je dete poodraslo, da ga ne bi bilo sramota, kako kaže, da viđa majku kako vuče cegere po pijaci, uzela je preko Nacionalne službe za zapošljavanje neki stimulativni kredit i otvorila malu radnju. Već tri godine je u penziji (uspela je da ostvari slovenačku), a sin je završna godina fakulteta.

„Želela bih da nam vrate stanarsko pravo zbog sina, jer će možda, ako u Srbiji ne nađe posao, želeti da radi u Sloveniji. Obraćala sam se slovenačkoj ambasadi u Beogradu, slovenačkom Ministarstvu odbrane, našoj ambasadi u Ljubljani, našoj Kancelariji za dijasporu, njihovom odeljenju za besplatnu pravnu pomoć… Nigde nisam ništa uradila. Slovenci stalno ponavljaju da su njihovi zakoni promenjeni.“

Ljubica bi mogla i da tuži Sloveniju, i da ide do Strazbura, ali nema para za advokata. U slovenačkoj ambasadi su joj rekli da ona i sin, kao slovenački državljani, imaju pravo na neke akcije.

„Kada sam se u Ljubljani raspitivala za to, ispostavilo se da me nema ni na jednom spisku. Ne znam kako mi onda na Obrenovac šalju pozive za glasanje, u vreme izbora, i to sve sa mojom starom ljubljanskom adresom“, komentariše.

Inače, Slovenija je, kako kaže, prepuna praznih stanova koji su nekad pripadali JNA. Ona veruje da bi ova država, ako je njen bivši stan neko već otkupio, mogla da joj da neki od njih, i da joj to pripada po Zakonu o uređenju statusa državljana drugih država naslednica SFRJ u Sloveniji. Po tom zakonu oni koji nisu mogli da se vrate u deželu iz zdravstvenih razloga ili zbog ratnih sukoba, ne gube stanarsko i druga prava.

Inače, Slovenija je odbila na stotine zahteva za povraćaj službenih stanova koje su koristili pripadnici JNA, uprkos sporazumu o sukcesiji po kom se sva imovinska prava moraju vratiti na stanje od 31. decembra 1990. godine.

Spor u Strazburu

Pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu do sada je vođen samo jedan spor na temu stanarskih prava, i to protiv Hrvatske. Reč je o predmetu „Blečić protiv Hrvatske“, gde je ovoj porodici oduzet stan sa stanarskim pravom u Zadru. Veliko veće ovog suda proglasilo se vremenski nenadležnim, jer su hrvatski sudovi doneli sporne presude pre 1997, kada je Hrvatska pristupila Savetu Evrope. Da paradoks bude veći, svoje mišljenje od presude izuzeo je samo slovenački sudija!

(Novosti)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *