Srbija je nemoćna u borbi protiv NSA

Srbija je nemoćna u borbi protiv NSA

8 jula 2014

Ratko PaićPiše: Ratko Paić

„Kad mogu da prisluškuju nemačku kancelarku Angelu Merkel, što ne bi i nas“, pomirljivo je izjavio ministar inostranih poslova Srbije Ivica Dačić, povodom otkrića da je američka Nacionalna agencija za bezbednost prisluškivala razgovore srpskih zvaničnika.

Štaviše, on je tom prilikom smireno dodao da ga to nije iznenadilo. Međutim, ako nije iznenađenje da se američka NSA bavi prisluškivanjem, i to ne terorista, nego prijateljskih političara – onda svakako jeste iznenađenje da srpski šef diplomatije nije uložio protest i osudio taj čin.

Naime, radi se o tome, da se među onim zemljama čije razgovore prisluškuje ta agencija, zvanično našla i Srbija i njeni političari, što je vicepremijera navelo jedino da konstatuje kako to, po njegovim rečima, „nije dobra praksa, ali da je Srbija nemoćna da bilo šta promeni“, navodeći primer najmoćnije evropske zemlje koja je takođe ovih dana suočena sa istim problemom. Pa ipak, pokazalo se da takvo poređenje baš i nije bilo sasvim opravdano, jer je za razliku od Srbije, afera sa američkim špijuniranjem u Nemačkoj izazvala, ako ništa drugo – pravu buru u tamošnjoj javnosti i oštre reakcije njihovih zvaničnika.

Dakle, iako se pred anketnim odborom Bundestaga koji istražuje delovanje te iste američke agencije, moglo čuti da Berlin toliko tesno sarađuje sa njom, da je po rečima svedoka već postao njen privezak – ipak se u poslednje vreme u Nemačkoj mogao videti pravi talas nezadovoljstva i protesta sa najviših mesta u državi. Recimo, Dačićev nemački kolega, ministar inostranih poslova Frank-Valter Štajnmajer je povodom špijuniranja nemačkih vlasti izgubio strpljenje, pa je doslovno kazao – „Ukoliko su ti izveštaji tačni, onda se ovde ne radi o sitnoj, beznačajnoj stvari“, a istovremeno su članovi nemačke vlade zatražili od zvaničnog Vašingtona da se hitno izjasni u vezi sa tim optužbama.

U reakcijama na nedavne špijunske aktivnosti koje su samo pojačale bes Berlina što je NSA špijunirala nemačke građane, ali i samu kancelarku Merkel, nije zaostao ni nemački predsednik Joakim Gauk, koji je rekao „što je previše, previše je“, a poslanici Bundestaga su najnovija otkrića o špijuniranju NSA ocenili kao „kolosalno podrivanje poverenja” i bukvalno su zatražili da zvanični Berlin „pokaže zube” Americi. Međutim, kako rekosmo na samom početku, srpski ministar inostranih poslova Dačić je špijuniranje Srbije od američke agencije NSA propratio sa priličnim spokojem u duši, tek uz opasku „da smo nemoćni da bilo šta promenimo“.

A kada se tome doda izjava sa iste konferencije za štampu na kojoj je konstatovao „da nam je bitno da o nama lepo misle i u Briselu, i u Vašingtonu, i u Moskvi“, onda se nameće zaključak da drugačije reakcije na prisluškivanje neće ni da bude, a pogotovo da je teško očekivati „da će biti traženo od Vašingtona da se hitno izjasni u vezi sa optužbama o špijuniranju srpskih vlasti“ ili da će na primer neko reći „što je previše, previše je“. Pa ipak, bez obzira na takav izostanak jasne osude, teško se oteti utisku da ni uz najbolju volju, o Srbiji ipak neće „jednako lepo da misle i na Zapadu i u Moskvi“, jer se to već mnogo puta u praksi potvrdilo.

(Glas Rusije)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *