Србија на акцији

Srbija na akciji

6 januara 2017

nebojsa-katic_0_0_72056

Piše: Nebojša Katić

Ekonomska politika i rezultati srpske vlade nailaze na jednodušnu i snažnu pohvalu međunarodnih finansijskih institucija i zvaničnika Evropske unije – s dobrim razlogom. Srbija sprovodi sve ono što se od nje traži, i to radi sa entuzijazmom i čvrstinom kakve se retko sreću u državama koje su takođe u teškoj situaciji.

Politika budžetske štednje, smanjivanje i zamrzavanje penzija i plata u javnom sektoru, loše finansiranje javnih službi, sve to ima samo jedan cilj – štedeti budžetski novac kako bi se uredno otplaćivali inostrani dugovi. U ovom trenutku Srbija to obavlja dobro i otuda bodrenje i pohvale kreditora.

Drugi, podjednako važan cilj međunarodnih kontrolora jeste da Srbija svoje ključne kompanije i resurse proda strancima. Prodaje se moraju realizovati postepeno i fazno, na način koji neće izazvati revolt javnog mnjenja. I reči se biraju pažljivo, pa se za privatizaciju i prodaju koristi eufemizam – restrukturiranje. U operacijama ove vrste, poput lovaca koji znaju da im plen više ne može pobeći, iskusni stranci obično pokazuju više strpljenja od domaćih političara.

Za 2017. godinu najavljena je prodaja Komercijalne banke, druge najveće banke u Srbiji i sistemski važne finansijske institucije. Ako se već prodaje Komercijalna banka, nema razloga da se sutra ne prodaju Dunav osiguranje i Banka Poštanska štedionica, pod uslovom da se ove institucije urede kako vlada obećava i da se za njih nađu zainteresovani strani kupci.

Vlada Srbije će raspisati novi tender za prodaju PKB i tako se rešiti ovog nepotrebnog balasta. Vlada će nastaviti aktivnosti na prodaji ili davanju u koncesiju Aerodroma Beograd. Državni monopol će postati privatni, preći će u strane ruke i postati naravno bolji – po definiciji, ako ne baš po iskustvu.

Vlada najavljuje i da će u ovoj godini EPS biti uspešno restrukturiran, s tim da će četiri elektrane biti zatvorene. Restrukturiranje EPS će omogućiti da se privuče manjinski privatni kapital i da se obezbedi profesionalno upravljanje (manjinski privatni kapital ovde treba čitati kao – strani kapital). Uvođenje manjinskog stranog vlasnika dobar je put da se i EPS pripremi za konačnu prodaju, kada javnost bude spremna za tu radosnu vest.

Za decentralizovane infrastrukturne sisteme koji se ne mogu prodati jednostavnom odlukom centralnih vlasti, optimalan metod privatizacije na mala vrata će ići kroz javno-privatno partnerstvo i koncesije. Posebno će biti zanimljivo videti ko će se javiti kao privatni partner za velike regionalne vodovode.

Ključna karakteristika srpske ekonomske politike poslednjih petnaest godina je ogromna sloboda kojom raspolažu njeni kreatori. Oni bukvalno mogu da rade sve šta požele, bez ikakve potrebe da svoju politiku objašnjavaju bilo kome… osim MMF.

Parlament, kakav je danas, a takav je bio i juče, nije mesto gde se postavljaju neugodna ekonomska pitanja, gde se debatuje ili se traže objašnjenja. Ako se poneko pitanje i postavi, biće ugušeno bukom besmislenih i promašenih polemika.

Ni u medijima neće biti previše pitanja, tim pre što su novinari već iskusili pravedni gnev vlasti kada su pokušavali da otvore neugodne teme.

Ponajmanje treba brinuti o stavovima stručne javnosti. Domaći ekonomisti možda nemaju velike razvojne ideje, ali imaju sjajan nagon za samoodržanjem koji ih je odlično služio kroz sva vremena i sve režime. Biti na strani vlasti, i još važnije, biti na strani međunarodnih institucija i centara moći, dobitna je kombinacija koja garantuje ugodan život i dobro plaćene sinekure.

A može biti i da je kritika koja se provlači između redova ovog teksta potpuno promašena, da je rezultat manjka znanja i posledično, loše, neki bi rekli, standardno loše analize. Može biti da nit koja povezuje srpsku politiku, strane centre moći i domaću intelektualnu elitu nije nit interesa, neodgovornosti i izdaje. Može biti da je Srbija izabrala najbolji ekonomski put, upravo onaj koji vodi u srećnu budućnost. A ta budućnost ispunjena je novim istorijskim uspesima koju samo ljudi sa vizijom umeju da sagledaju u svojoj raskoši.

Kako ne može sve odjednom, danas se popravlja državni budžet, a koliko sutra ili za godinu-dve, i život građana će se promeniti do neprepoznatljivosti. U toj nadi, svim čitaocima Politike želim srećnu novu, istorijsku 2017.

(blog Nebojše Katića)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *