Србија на путу докрајчавања

Srbija na putu dokrajčavanja

5 februara 2015

TurlakovSlika 67Piše: Slobodan Turlakov

U poslednje vreme se naveliko priča o prodaji smederevske železare. potom „Telekoma“, a onda i srpskih banja. Naravno i dabome, o tome pričaju oni koji su se žestoko borili protiv vlade Mirka Cvetkovića, koji je to isto hteo da učini, pre tri godine. Sad pošto oni to hoće da učine, stvar se menja, ma’ l te ne postaje – spasilačka.

Ovo što će se desiti sa Srbijom posle prodaje ovih njenih izvornih prihoda, podseća na trenutak kad je Mesić stao pred Hrvatski sabor i ponosno izjavio da je izvršio zadatak – nema više Jugoslavije!, što će naručiocima srpske propasti, moći i ovi da kažu, da su „domaći zadatak“ izvršili, i da – nema više (ni) Srbije!

Treba reći da će samo dva tipa u Srbiji tada odahnuti, oni koji će nestajanjem Srbije, prestati da se boje Haškog Tribunala, kako im se ne bi desila ista sudbina koja je zadesila nekadašnjeg njihovog predvodnika.

Ko zna, nisu li ga zato i pustili, bez presude iz Haga, kako bi svojim očima video propast i dokrajčenje one Srbije za koju se celim svojim bićem zalagao i borio!, upravo od onih u koje je slepo verovao, kao u svoje učenike i privrženike.

A oni? Gde li će oni tada?

Šešelj, i ne samo on, tvrde da su oni za ovu izdaju primili basnoslovne pare, u šta mi sumnjamo. Naravno, primili su velike pare, bez daljnjeg, sa kojima su organizovali stranku, kupujući njima one sankilote koji su činili gro Radikalne stranke, u zamenu za njihovo zalaganje da ove, a preko njih i sebe, ustoliče na vlasti.

Drugim rečima, mi mislimo da je najveći motiv njihove izdaje, tj. napuštanje srpske ideje i Srpstva uopšte, bio upravo strah da se i oni ne nađu u Hagu, pogotovu Vučić, koji je svojim pretnjama, iz dana u dan, pa i iz čas u čas, zaplašio ali i inspirisao mnoge muslimane u borbi protiv Srba, ne samo u Bosni.

Vučić ne može bez izjava i pretnji, jer iza njega ne stoji nikakvo delo koje bi mu obezbedilo autoritet, što se i danas vidi, kada je postao sveministar i kada ga čitava falanga sledi i uzdiže u nebo. Čak se pripremaju i mitinzi podrške njemu, vođi ne samo stranke, već i Srbije, verovatno kao preodhrana Šešeljevoj najavi da će na proleće krenuti sa mitinzima širom Srbije, sa ciljem da sruši Vučićevu vladu.

Šešelj je ozbiljan političar i kao takav morao bi znati da će ti mitinzi, pogotovu po središnoj Srbiji, biti upereni ne protiv Vučića već u prvom redu protiv njegovih bivših pajtaša, koji su pretrčali od radikala ka naprednjacima, i da će oni sada učiniti sve da svoj novi položaj održe, pa čak i da ga uvećaju i prošire. Silna će borba biti!

Slučaj Gašića to najbolje pokazuje. Šta sve on nije radio kao gradonačelnik u Kruševcu da se nabaci Vučiću, čak mu je o Vidovdanu dodelio i počasnu plaketu grada Kruševca, koju će njegovi naslednici u Kruševcu i njemu iduće godine dodeliti.

Uopšte, glavni podržavalac, glavna snaga Vučića nalazi se u unutrašnjosti, ali i glavna opasnost, jer su apetiti doječaršanjih golanfera neograničeni, ne samo u ličnom lopovluku, već i u deljenju funkcija svojim rođacima i kumovima. Po broju okumljenja ispada da se sva Srbija, koja je na vlasti od 5.oktobra, okumila, mada su sva ta silna kumstva imala značaja, dok je vlast njihovih kumova bila u igri.

Nema sumnje, i ova poslednja vlast je ogrezla u kumstvima, pa tako saznasmo da i premijer ima novog kuma, nekog Nikolu Petrovića, koji uz njega vedri i oblači Srbijom, i za vreme njegovog bavljenja u Srbiji, a kamoli kad je kum odsutan, putujući po belom svetu nudeći tamošnjim investitorima da se ispolje u njegovoj zemlji. U poslednjih petnaestak dana stigao je u Davos, u Finsku, u Austriju, i u Švedsku, u Štutgart… svuda tražeći one koji će svoj novac uložiti u Srbiju, među Srbe koji znaju „samo da kukaju, a ne i da rade!“

Šta se napravi od čoveka koji je Srbe stavljao na čelo sveta i uopšte od njegove blistave srpske prošlosti, to ni sam Bog ne zna. A šta će se tek napraviti, kada Srbiju, po diktatu Amerike i EU dokrajči, to jedino Bog zna.

Nije dospeo čak ni do tragične ličnosti! Jer takva ličnost ima svest, zna šta čini i zašto čini.

Za vreme nedavne posete Beču, u intervjuu tamošnjem listu „Prese“

Vučić je, kao i obično, bio krajnje „objektivan“ u odnosu na naš narod, da bi na kraju rekao da bi u Srbiji bio popularniji kad bu drugačije govorio. Šta više, „u Srbiji je danas najpopularniji novi grčki premijer Cipras, a ne ja “

A zašto?

To je odmah „objasnio“ dežurni Vučićev čauš, Vulin, čiji smer i smisao tog objašnjenja jedini on može da pojasni. Naime, pošto je najpre rekao da Grčka treba da sledi primer Srbije, koja „ide korak ispred krize“, onda je napravio jedan pravi „salto mortale“, savetujući EU, da bi trebalo iz rezultata grčkih izbora da „izvuče pouke“. To jest da je „nužno da za svaku zemlju pronađe konkretne mere, kako bi ta zemlja ozdravila!“

Bravo!

Ali, naravno, od toga nema ništa, čak ni za nas, koji „idemo korak ispred krize“, jer nas upravo EU već godinama gura u krizu i ne pada joj napamet da nas iz nje izvlači, jer ona od svih tih kriza živi i izdržava svoju enormu administraciju, kakvu svet, do njene pojave, nije video!

Nedavno je Lazanjski pisao o mladim istrživakim kadrovima u novinarstvu, koji se u svom „radu“ rukovode u prvom redu parama, dok su nekada, takvi novinari smatrali svoja istraživanja kao deo svoje dužnost, baveći se njima samo za platu.

Danas ko hoće dobro, pa čak i luksuzno da živi, mora pronaći lukrativne izvore, pa dakle i u istraživačkom novinarstvu. I ne samo u njemu. Već i u ulagivanju i veličanju vlasti.

Zar je onda čudo što je u prošloj godini, Vučić pozajmio svoj lik 878 puta naslovnim stranama, u kojima je njegovo ime i njegova veličina pomenuta 3.676 puta, prema ispitivanjima agencije „Ninademije“. I svaki put ista priča, doduše ovoga puta se prebacio čak u 2016, kada će Srbija svojim privrednim rastom biti prva u regionu, ne obazirući se ni za trenutak na svetska istraživanja, po kojima je Srbija najbednija zemlja između 108 zemalja u svetu!

Uprkos sankcija bez sankcija, izvoz poljoprivrednih proizvoda u Rusiju je prošle godine višestruko porastao, što i ruski ambasador potvrdđuje, mada Rusi upozoravaju da u Rusiju iz Srbije pristiže sve više robe „sumnjive autentičnosti“.

Šta radi Ljajić kao ministar spoljne trgovine? Uostalom kao i ministarka poljoprivrede, inače profesor na čačanskom poljoprivrednom fakultetu! Konačno, šta radi Vučić, zar je moguće da on za to prepakovavanjenje strane robe i namirnica ne zna? Ili, pak, želi, da nam Rusi uvedu sankcije na naš izvoz u njihovu zemlju?

Vučić koji najčešće nema meru u svom izjašnjavanju, nije se mnogo zabrinuo nad tom opasnošću, čak je izjavio da „Srbija ne mora da bira između Rusije i EU, jer ona već ide ka EU, što je njen strateški cilj, u šta se konačno može i verovati, ali ne i obrnuto od strane EU, što je ne jednom pokazala.

Konačno, nije ga zabrinulo ni preprodavanje naših preduzeća, koja je u svoje vreme kupila jedna svetska firma, a sad ih prodaje drugoj, zajedno sa zaposlenima! Dakle, kao roblje!

Povodom 111. godišnjice izlaženja „Politike“, njihova glavna uradnica Smajilovićka pojavali se sa jednim veoma inspirativnim člankom, pod naslovom „Mi smo ‘Politika'“

Kažemo – inspirativnim tekstom, a kako i ne bi, kad ona tvrdi „da su Srbiji potrebne snažne nacionalne novine, koje štite njene nacionalne i državne interese i predstavljaju glavnog protivnika podele na prvu i drugu Srbiju“.

U Srbiji još od 5. oktobra ne postoji nikakva snažna nacionalna novina, njene nacionalne i državne interese niko ne štiti, naprotiv sve su stranke smenjujući se na vlasti, činile sve da sruše i ponište njene nacionalne i državne interese, kako bi se time dodvorili Vašingtonu, Briselu i Berlinu. Na žalost, u tome su uspele, i to ne samo zato što je lični interes , u kontinuitetu, najveća stranka u Srbiji.

Ovih dana izbila je afera oko smenjivanja Radoša Ljušića sa mesta direktora „Službenog glasnika“. Kažemo, afera, jer oko tog smenjivanja ima nekoliko verzija. Najpre se javio „Blic“, koji piše da je Ljušić smenjen, i da je on izjavio da je obećao „čoveku koji ga je doveo na to mesto, da će se povući i ćutati, ne otkrivajući razloge njegove smene“- U istoj vesti objavljeno je i postavljenje, na njegovo mesto, Jelene Trivan, dugogodišnjeg portparola i potpredsednice DS. Objavljeno je i da je poslednjih meseci pisala govore naprednjačkim funkcionerima zaposlenim na inostranim poslovima, što pokazuje kakvim sve „kadrovima“ raspolaže SNS, koje guraju čak i u diplomatiju i oko nje.

Međutim, „Politika“ je dva tri dana posle onako inspirativnog teksta njene glavne urednice, objavila, masnim slovima, podnaslov „kako su u vladi potvrdili današnji direktor je podneo molbu za razrešenje, zbog odlaska u penziju!“

Dakle, nema ni govora o smeni, iako Ljušić uporno tvrdi da je upravo o smeni reč,. Generalni sekretar vlade, Nedić, izjavio je tom prilikom da će svi oni koji su napunili 65 godina biti penzionisani… sem Vladimira Vukčevića, tužioca za ratne zločine, kome se produžava staž do kraja 2015. iako je iskunio uslove za penziju. Sad, pitanje je da li mu je to Vlada produžila ili EU tražila, tek taj Crnogorac ostaje u aktivnoj službi.

Glavnoj urednici „Politike“ postavili su u jutarnjem programu TV pitanje oko postavljenja Trivanke, našta je ona odgovorila da je Trivanka „jedan od tri simbola propasti DS“, što bi moglo da znači da će ona, kao jedan simbol, moći da ponovi posao i u SNS!

Videćemo!

Po Zakonu spojena su dva preduzeća – „Koridori“ i „Srbija putevi“, ali do tog spajanja nije došlo, iako je prošlo skoro godinu dana. Problem je u tome, što oba direktora, inače Crnogorci, nemaju nameru da napuste svoje direktorsko mesto i sa njim sve privilegije, a ministarka Zorana, čijem resoru oni pripadaju, ćuti. Valjda je zauzeta „Blicovom“ anketom, kako da učini svoju lepotu primamljivijom i za sebe korisnijom!

Druga ministarka zadužena za državnu i lokalnu upravu, takođe je u raljama zakona, koji je propisao koliko službenika mogu najviše imati opštine. Naravno, zakon se ne poštuje, jer treba poštovati rođake, kumove, prijatelje, partijske kadrove, pa su se tako namnožili činovnici, u Somboru čak četiri puta više nego što je propisano. Nije daleko ni Ruma, čiji je predsednik opštine nekadašnji glavni govornik radikala u Skupštini, koji je sada član predsedništva SNS-a i njen poslanik i predsednik nekog odbora u njoj. Inače, profesor je Novosadskog pravnog fakulteta. Taj učeni Martinović, inače vojvođanski Crnogorac, za tolike svoje funkcije a i zaposlenja, našao je jedan odgovor, na pitanje novinara: „Pa, valjda i ja moram od nečega da živim“.

Nije saopšteno šta će biti sa njim, s obzirom da ima više funkcija, mada je lično Vučić propisao da se može imati samo jedna, u protivnom se leti iz stranke. Ali, posle tog njegovog obećanja stvar je izgleda stala, kao i u tolikim drugim slučajevima…

Ono što se dogodilo na poslednjem kongresu SPS-a, apsolutno je nedoživljeno. Naime, pošto je kongres, aklamacijom, izabrao predsednika SPS-a, njemu je ostavljeno da kroz dvomesečno osmatranje i posmatranja šireg i užeg članstva, polovinom februara 2015, imenuje svoje uže rukovodstvo.

To se nije moglo zamisliti ni u Titovo vreme, iako se Dačić proglasio za nastavljača Tita, Tita i njegovog dela.

Ipak i uostalom, ko zna, da li Dačić i dalje misli na Srbiju, od kako se dokopao Evrope i OEBS-a?TurlakovSlika 67

(Intermagazin.rs)

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. Svetislav says:

    Tekst bez glave i repa. Jedino resenje za Srbiju je iseljenje veceg dela Beograda u unutrasnjost Srbije (i to najvise politicare i njihove familije), na prazna imanja i gajrnje svinja kao u vreme Obrenovica, i izvoz (ali sada umesto u zapadnu Evropu, nego u Rusiju). Inace od ovolike "pameti", pametnjakovica i zgubidana iz Beograda smo i dosli dovde.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *