Srpska zastava nije provokacija

Srpska zastava nije provokacija

19 avgusta 2013

Dražen CigleneckiPiše: Dražen Ciglenečki

Doista groteskno zvuči kad Milan Bandić, neokrunjeni kralj političkog nepotizma, optuži nekog za zapošljavanje po stranačkim i rođačkim kriterijima. Pa taj čovjek je, primjerice, svojedobno prijatelja mesara postavio za pomoćnika direktora Tržnica Zagreb. To, međutim, ne znači da nema istine u Bandićevim tvrdnjama da je SDP napunio Holding nepotrebnim zaposlenicima koji su sada tamo višak. Bandićeve bivše stranačke kolege godinama su gledale majstora na djelu, pa kad je on otišao, njegov im je know how ostao i sasvim je zamislivo da su nastavili gdje je zagrebački gradonačelnik stao u kadroviranju po Holdingu. Zato svakako treba uzeti u obzir što Bandić govori ovih dana, premda se u prvi mah čini da je riječ o drskoj provokaciji.

Jednako tako, za ozbiljnu su analizu i događaji na utakmicama sportskog natjecanja što se upravo odvija u Vukovaru, a koji su u medijima gotovo unisono nazvani neviđenom provokacijom. Ako netko u bilo kojem dijelu Hrvatske viče na tribini »Ovo je Srbija«, jasno je da se tu radi o srpskom nacionalističkom ispadu, kakvi su već krajem osamdesetih godina obilježili početak pobune pripadnika srpske nacionalne manjine. Nacionalizam nije imanentan samo većinskom narodu. Posebno je iritantno kad se spomenutu parolu čuje u herojskom gradu na Dunavu, mjestu u kojem žive i brojni abolirani pobunjenici, napadači na Vukovar koji su ga 1991. srušili i pobili i protjerali Hrvate. U tom dijelu stoga navijačke inscenacije na košarkaškom prvenstvu Europe za juniorke u potpunosti opravdavaju definiciju neviđene provokacije. I nije bitno što su bukači možda bili tek uspaljeni tinejdžeri. Nedavno su Hrvati iste dobi istukli u Kistanjama srpske vršnjake, pa je to svejedno dobilo status opasnog nacionalističkog incidenta o kojem se promptno očitovao i premijer Zoran Milanović.

No, stvari nisu tako jednoznačne kad je u pitanju navijački rekvizit zastava srpske nacionalne manjine s ćiriličnim natpisom Vukovar. Sve da je nju razvio i najglasniji pobornik teze da je Vukovar u Srbiji, to ne znači da je ta trobojka sama po sebi simbol velikosrpskog nacionalizma, iako vjerojatno većini Hrvata provokativno djeluje. Srbi imaju ustavno pravo pisati ćirilicom, a u navijačkom je svijetu običaj da se na utakmicama reprezentacija nacionalne zastave ukrašavaju imenima gradova odakle dolaze pojedine skupine. Kad igraju Vatreni, na tribinama su česte i razne varijatne hrvatskih zastava s natpisima Mostar, Kupres i slično. I nikad se nije moglo pročitati da su to provokacije. Moramo se naviknuti na činjenicu da puno Srba u Hrvatskoj navija za srpske, a ne hrvatske reprezentacije. Kao što i glavnina Hrvata ili Turaka u Njemačkoj navija za sportske selekcije matičnih država. Hrvatski mediji uvijek oduševljeno izvještavaju kako su Hrvati slavili u Berlinu ili Stuttgartu kad pobijedimo Nijemce. Eto, Srbi u Hrvatskoj vesele se uspjesima srpskih sportaša i pritom, kao i svugdje u svijetu, ističu svoje zastave.

(Novi list – Rijeka)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *