SRPSKOHRVATSKI – Jezik koji izumire

SRPSKOHRVATSKI – Jezik koji izumire

10 januara 2014

35124_vest_pravopis-i-recnik637611401O tome kako na prostoru bivše Jugoslavije više niko ne želi da govori srpskohrvatski, kao i na koji način Srbija sa sebe želi da skine „pečat krivice“ za početak Prvog svetskog rata, piše štampa na nemačkom jeziku, a prenosi Dojče Vele.

„Na Balkanu nitko više ne želi da govori srpsko-hrvatski“, piše u svome izdanju od srede (8. januar) „Süddeutsche Zeitung“ (SZ) u članku pod naslovom „Izumirući jezik“, i nastavlja: „Fanovi Balkana, koji svežu ribu u Hrvatskoj isto toliko cene kao i svinjsko pečenje u Srbiji, koji skoknu na izlet u Sarajevo i odmor zaokruže boravkom u Crnoj Gori, mogli bi da pomisle da se u tim zemljama još uvek govori istim jezikom: srpskohrvatskim. Ta misao i nije toliko pogrešna – na prvi pogled. Još uvek Bošnjaci bez problema razgovaraju sa Hrvatima ili Srbima, mogu da čitaju knjige njihovih suseda i razumeju njihove pesme. Za Srbe je reka, a za Hrvate je rijeka. Ali, na drugi pogled na Balkanu besni jedna žestoka borba za jezik. Tako se hrvatski veterani protive da se u Vukovaru ispišu službene ploče i na ćirilici – abecedi (azbuci) koju koriste Srbi, a koji ipak čine jednu trećinu stanovnika u tom gradu.“

Jezična zbrka zemalja bivše Jugoslavije

Jesu li Srbi i Hrvati jezično išli u jednom smeru ili su se borili jedni protiv drugih, tokom istorije je zavisilo od toga žele li u određenom trenutku da naglase ono zajedničko ili ono što ih razdvaja, navodi dalje SZ:

„Jedna ili možda dve hiljede reči razdvaja Srbe i Hrvate u međuvremenu, pre svega na pravnom i upravnom području. Ko je mislio da će put u Evropsku uniju ublažiti razlike, taj se grdno varao. U susedstvu, u Srbima dominiranoj Republici Srpskoj, muslimanski roditelji traže da se nastava za njihovu decu ne odvija na srpskom, već na bosanskom. To u suštini nije poseban jezik, ali se radi o različitim verzijama jezika u književnosti, istoriji i geografiji, religiji i sociologiji. Crnogorci su tu malo dalje, ali samo na papiru. Nakon nezavisnosti te male zemlje, u novom ustavu 2007. je zapisan ‘crnogorski’ kao službeni jezik, iako se dve-trećine stanovništva izjasnilo da govori srpski. Crnogorski kao obavezan predmet u školi je naljutio brojne građane, kao i nova, crnogorska gramatika. Učenici u Crnoj Gori treba da pohađaju nastavu na ‘crnogorsko-srpskom, bosanskom i hrvatskom jeziku’ – ali u leto 2013. je crnogorski Ustavni sud to ocenio kao nelegitimno. Kako će situacija dalje teći, još je nejasno: jezična zbrka na svim područjima.“

Kriza u FBiH – zemlji ponovno preti blokada

Austrijski Standard se u svom online članku osvrće na aktualnu političku krizu u Federaciji BiH, napominjući da je ona nastala nakon smene federalnog ministra finansija Ante Krajine. „Der Standard“ napominje da se u krizu uključio i Ured Visokog predstavnika, Valentina Incka, poručujući da je odluka predsednika Federacije BiH, Živka Budimira, da smeni Krajinu, „pravno pod znakom pitanja“.

„U Bosni i Hercegovini predstoje opšti izbori ove jeseni. Strahovanja da bi kroz predstojeću izbornu kampanju cela zemlja ponovo mogla da bude blokirana, nisu neosnovana. Nakon poslednjih izbora je toj balkanskoj zemlji bilo potrebno čitavih 17 meseci da dobije vladu na nivou države. A problema je bilo i u Federaciji BiH“, napominje Der Standard.

Gavrilo Princip – heroj ili terorista?

Arhivskim dokumentima i jednim filmom Beograd želi da od krivice očisti svoga nacionalnog heroja, piše „Die Welt“ povodom ove godine u kojoj se obeležava stotinu godina od atentata na austro-ugarskog prestolonaslednika i početka Prvog svetskog rata. „Die Welt“ s tim u vezi pojašnjava da je prikaz istoričara sa Kembridža, Kristofera Klarka, u njegovoj knjizi „Sleepwalker“ (Mesečar), uzbudio duhove u javnosti u Srbiji:

„Tamo se ne žele sprijateljiti sa Klarkovom tezom da je atentat srpskih nacionalista na austrougarskog prestolonaslednika i njegovu suprugu u Sarajevu krajem juna 1914. usporediv sa terorizmom tipa Al Kaide. Ne samo odgovorni u državi i u vladi se žele i dalje pridržavati stava da se kod atentatora Gavrila Principa i njegovih pomagača iz „Crne ruke“, koji su učestvovali u zaveri, radilo o borcima za slobodu. Sada imaju i angažovanu podršku i poznatih kulturnih radnika. Tako je srpsko-bosanski reditelj Emir Kusturica najavio da će „celu istinu“ prikazati u jednom dokumentarnom filmu. Istovremeno je predstavio jedan dokument iz beogradskog državnog arhiva, koji bi Srbiju trebalo da „opere“ od svih optužbi. Radi se o jednom pismu tadašnjeg bečkog vojnog guvernera u Bosni i Hercegovini, Oskara Poćoreka, upućenom ministru finansija Leonu Bilinskom 28. maja 2013.“

„Die Welt“ prenosi izjave srpskih istoričara da se upravo tim pismom dokazuje da je habsburška monarhija već godinu dana pre početka rata planirala vojni sukob, kao i da je to pismo dosad prećutkivano od svih „revizionističkih istoričara“, jer inače, kako prenosi Die Welt, „izazivanje svetskog rata ne bi mogli da prebace na ‘Srbiju i Rusiju’.“

„Srbiju se ne može prihvatiti kao pouzdani prijatelj“

Istoričar Klark međutim u svojoj knjizi ne okrivljuje izričito Srbiju za Prvi svetski rat, već kao odgovorne za početak rata navodi sve tadašnje sile, dodaje Die Welt. List navodi i da sadržaj pisma austrijskog političara ne obećava ono što tvrdi Kusturica: „Bečki vojni guverner doduše govori o ‘neizbežnom ratu za nekoliko godina’ i da se ‘Srbija nikad ne može prihvatiti kao pouzdani prijatelj’, jer će ta zemlja ‘u svakom budućem ratu otvoreno i žestoko boriti se na strani naših neprijatelja’. Ali bi se Srbija ‘trebala učiniti bezopasnom tako što bi Monarhija makar s tom zemljom sklopila trgovački, carinski i vojni ugovor’, predlaže u pismu austrijski oficir. Takvi predlozi međutim nisu imali veliko značenje. Oni su samo odražavali raspoloženje koje je tada pokretalo bečku politiku.“

Die Welt dodaje da srpski istoričari prete sada bojkotom međunarodnog simpozijuma u Sarajevu, koji se organizuje povodom godine obeležavanja 100 godina od početka Prvog svetskog rata. „Tako atentat u Sarajevu postaje test izdržljivosti za spremnost da se Prvi svetski rat shvati kao evropsku tragedija, a ne kao borbeno polje nacionalne istorije“, zaključuje Die Welt.

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. blago says:

    Na prostoru bivše Jugoslavije više niko ne želi da govori srpskohrvatski ali svima je on materinji jezik. Da li je Princip terorist ili borac za slobodu, odgovorit ću na to protupitanjem: tko je kome neželjen i nepozvan došao u kuću?

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *