Šta ako većina Hrvata zaista mrzi Srbe?

Tweet

Piše: Dražen Ciglenečki

Dva tjedna prije europskih izbora, novinski komentator, koji se inače sam deklarirao kao poštovalac Tomislava Karamarka, napisao je kolumnu pod naslovom »Kako Ruža Tomašić u koaliciji s HDZ-om pomaže Milanoviću«. U tom je tekstu oštro kritizirao predsjednicu HSP dr. Ante Starčević i tvrdio da suradnja s njom samo šteti HDZ-u, a koristi Kukuriku koaliciji. Zaključak je bio da Ruža Tomašić, autorica izjave da je »ovo Hrvatska, a svi ostali gosti«, nije hrvatska desnica kakva može uspjeti.

Onda su stigli izbori za Europski parlament i za nekoliko tisuća glasova pobijedila je lista HDZ-a i njihovih partnera. I to primarno zahvaljujući Ruži Tomašić, o čemu egzaktno govori i broj njezinih preferencijalnih glasova. U postizbornoj analizi jedan je drugi komentator, također poklonik HDZ-a, u istim novinama objasnio da se to dogodilo zato što većina Hrvata zapravo misli ono što Ruža Tomašić, kao i Zdravko Mamić, javno artikuliraju.

Preostaje nam da se zapitamo koja od ovih suprotstavljenih teza ima čvršće uporište. Odgovor je važan zato što se na prošlonedjeljnim izborima birači nisu izjašnjavali o gospodarskoj situaciji u zemlji. Laburisti ne bi tako slabo prošli da su Hrvati odlučili kazniti Vladu jer »ljudi kopaju po kontejnerima«. Premijer Zoran Milanović više vjeruje komentatoru broj jedan. Neki je dan rekao da je svjestan da dio ljudi plješće govoru mržnje, ali da »velika većina na to gleda s neodobravanjem, a mnogi i s gnušanjem«. Stoga je Milanović nastavio Ružu Tomašić nazivati društvenim zlom. Vjerojatno i zato što procjenjujuje da će mu se obrana nekih temeljnih vrijednosti isplatiti već na predstojećim lokalnim izborima.

No, što ako je u pravu komentator broj dva, ako većina hrvatskog naroda, s razlogom ili ne, naprosto mrzi Srbe, pa stoga odlično reagiraju na antisrpske ispade? Tu bi mogućnosti trebalo sasvim ozbiljno razmotriti. Uostalom, Milanovića već u intervjuima upozoravaju da ne bi smio ružno pričati o Ruži Tomašić jer »nju su ljudi izabrali«. Kao da premijer nije prošao izbornu proceduru nego ga je postavila Kominterna. Ovdje se ne radi o ksenofobiji kakve, nažalost, ima i u dosta članica Europske unije nego o stavu većine.

Možda, dakle, većina Hrvata doista voli slušati da u Vladi ima 30 posto Srba, iako važni resori nikako nisu za pripadnike te nacionalne manjine odnosno goste. Možda ne samo kod onih koji su patili tijekom srpske pobune protiv Hrvatske, što se još može i razumijeti, nego ni kod drugih uopće nema gnušanja kad čuju neku od groznih umotvorina Ruže Tomašić. Neće oni sami uzeti mikrofon i govoriti u sličnom tonu, ali će zadovoljno zaključiti: Dobro im je rekla. I na glasačkom će listiću zaokružiti njezino ime. Razumno bi bilo pretpostaviti da većina Hrvata ipak nisu srbofobi, iz jednostavnog razloga što Srbi nisu danas u Hrvatskoj nikakav politički čimbenik, a kamoli opasnost. Međutim, iracionalnosti, pogotovo u uvjetima ekonomske krize, nikad nije nedostajalo.

(Novi list – Rijeka)

Tweet