ШТА ЈЕ ХИТЛЕР РЕКАО о СРБИМА, Београду и Енглезима

ŠTA JE HITLER REKAO o SRBIMA, Beogradu i Englezima

11 aprila 2018

Sedamdeset i sedam godina ističe od kratkotrajnog Aprilskog rata kojim je, nakon najezde trupa Pakta triju sila predvođenih nemačkom vojskom, uništena i rasparčana Kraljevina Jugoslavija. Toliko se brzo srušila ta država, takvom je brzinom vrhuška pobegla iz Beograda i zemlje, da se čini, da čak ni Srbi u nju nisu verovali. Šta je o svemu onome što je ratu prethodilo, i o onome što je usledilo, imao da kaže Adolf Hitler par sedmica posle obustave ratnih dejstava?

Ovih dana obeležavamo godišnjicu Aprilskog rata, jedanaestodnevnog odmeravanja snaga između Jugoslovenske kraljevske vojske sa jedne strane, i udruženih snaga Trojnog pakta, pre svega Vermahta i SS-a, sa druge. Kako je to odmeravanje snaga počelo, kako je teklo i kako se završilo svi vrlo dobro znamo.

Loše po nas. Reći da smo bili samleveni, ne odgovora u potpunosti onome što se odigralo na našem tlu tih dana: bili smo zdrobljeni. To je i bio jedini mogući ishod tog sukoba, i to su svi objektivni ljudi znali i pre onog sudbonosnog puča od 27. marta i uličnih demonstracija.

Optuživati danas za poraz hrvatske dezertere i njihovu izdaju, potpuno je besmisleno. Čak i da je to bilo neki faktor, a nije u potpunosti sigurno da jeste, čak i ako ignorišemo činjenicu da je bilo i srpskih dezertera (premda svakako dosta manje nego hrvatskih), čak i ako se ne obaziremo na to da je Beograd sramotno osvojen od strane jednog esesovskog oficira i šest vojnika, u najboljem slučaju mogli smo izdržati nedelju dana duže. A konačni ishod bi bio isti.

Iz naše lagodne današnje perspektive, 27. martom mi se možemo ponositi kao svetlom tačkom svoje istorije, budući da smo pokazali srednji prst nacizmu i fašizmu u trenutku kada to niko drugi osim Engleza, Grka i nas nije smeo a Drugi svetski rat naposletku bio završen onako kako je završen (bilo je to kockanje: da je ishod tog globalnog sukoba bio obrnut, danas najverovatnije ne bi bilo mnogo Srba da o bilo čemu razmišljaju, a kamoli da se 27. martom ponose).

U trenutku kada se taj čin odigrao, međutim, mogao je biti objašnjen jedino samoubilačkim porivom (koji nosimo i dalje u sebi) i sklonošću da se bude izmanipulisan za tuđe interese (nema sumnje da je britanska obaveštajna služba tada odigrala ključnu ulogu u puču; a to koliko nas je lako isprovocirati da delujemo protiv sopstvenih interesa a zarad tuđih, svi smo mogli da vidimo pre nekoliko godina tokom onog banalnog incidenta sa dronom i albanskom zastavom, kada smo potpuno predvidljivo uradili sve ono što su naši dušmani i očekivali).

Naš doprinos konačnoj pobedi, pak, sporan je, jer je pitanje da li smo na bilo koji način uticali na konačnu pobedu Saveznika. Tvrdimo da jesmo, tvrdimo da smo presudno odložili napad na SSSR, iako dokazi govore da je Operacija „Barbarosa“ pomerena sa maja na jun ne zbog nas ili Grčke (kojoj se, uostalom, i u ono vreme a i danas, jedinoj pripisivala ta čast) već zbog obilnih kiša i rasputice na tlu Rusije, iste one rasputice koja je nacistima te jeseni, srećno po čovečanstvo, došla glave.

Dakle, koliko je naša predstava o tom doprinosu objektivna, a koliko samozavaravanje kojim se daje nekakav smisao gubitku milion života i razrušenoj zemlji? Ne znamo. Uostalom, naknadna je to pamet, a i sve igra neku ulogu, koliko god mala bila, tako da bi pitanje trebalo da bude, da li je ta uloga vredela toliko ubijenih.

Jedna stvar je jasna: interpretacija činjenica zavisi od ugla gledanja na njih. Naš ugao drugačiji je od bugarskog ili mađarskog, danas i od hrvatskog, a svakako drugačiji od ondašnjeg nemačkog. Rezultat je taj, da iste činjenice svi interpretiramo potpuno različito. Na nemački ugao mi ni ne obraćamo pažnju, on nas ni ne zanima jer oni nisu bili u pravu; a ipak, upoznati se sa njihovim uglom neophodno je, pošto je to jedini način da se ti, i svaki drugi, sudbonosni događaji sagledaju i shvate u svoj svojoj kompleksnosti.

Stoga smo želeli da ovu godišnjicu nemačke agresije na Kraljevinu Jugoslaviju iskoristimo na „skandalozan“ način: da vidimo šta je Adolf Hitler — samoproklamovani „firer“ tog zlikovačkog Trećeg rajha, te fabrike terora bez premca u ljudskoj istoriji — rekao 4. maja 1941. godine sabranim poslanicima Rajhstaga, nakon što su se operacije na našem i tlu Grčke okončale povoljno po Pakt triju sila, kako se tada uobičajeno u našoj javnosti nazivao Trojni pakt.

Hitler je počeo svoj govor tako, što je sažeo dotadašnji tok celokupnog sukoba, pre svega navodeći njegove uzroke, barem kako ih je on doživljavao. Za rat su, što se njega tiče, krivi jevrejski bankari, i Čerčil kao njihov glavni eksponent: oni su želeli rat jer im je, da parafraziramo, novac draži od ljudskih života. On, Hitler, nekoliko je puta ponudio mir, nakon pobede u Poljskoj pa ponovo nakon pobede u Bici za Francusku (doduše, to jesu činjenice), i svaki put je ponuda odbijena a u britanskoj štampi predstavljena kao znak nemačke slabosti i straha.

Potom kaže: „Apel ove budale (Čerčila; prim. nov) i njegovih vazala, upućen nemačkom narodu, da mi otkaže podršku na praznik Prvog maja, može biti objašnjen jedino kao paralitičko oboljenje ili manija jednog pijanice (izgleda da je Čerčilova sklonost piću i tada bila dobro poznata; prim. nov).

Odluka da se Balkan transformiše u ratište, takođe ima korena u ovom abnormalnom mentalnom stanju. Kao ludak, ovaj čovek jurcao je Evropom bezmalo pet godina u potrazi za bilo čim što može da gori. Nažalost, uvek je moguće naći plaćene kreature koje su spremne da otvore vrata svojih zemalja ovim međunarodnim palikućama“.

Hitler je potom prešao na tajna dokumenta koja je nemačka vojska otkrila u napuštenom vagonu kod Šaritea-na-Loari, a koja su, po njegovim navodima, između ostalog pokazala i da su Saveznici još u zimu 1939-1940. godine imali plan da na Balkanu otvore novo evropsko ratište. Inače, u tim dokumentima se nalazio spisak savezničkih agenata u Rumuniji, kao i jasno naveden njihov zadatak da diverzijama unište rumunska naftna polja i rafinerije.

Kao glavne podstrekače poimence je naveo gospodu Čerčila, Halifaksa, Daladjea, Rejnoa, te generale Vejgana i Gamlena. No, kaže, taj plan je ometen kolapsom Francuske i promenom kursa Rumunije koja je pod generalom Jonom Antoneskuom „počela da sprovodi isključivo rumunsku politiku, bez uzimanja u obzir nada britanskih ratnih interesa“ (što se naravno, objektivno može shvatiti kao uzimanje u obzir nemačkih interesa).

Hitler potom negira da je Nemački rajh ikada gajio teritorijalne pretenzije prema balkanskim državama, ili da je bio vođen sebičnim interesima; potom tvrdi da su Nemci želeli otvorene i konsolidovane ekonomske odnose prema zemljama našeg podneblja jer „Nemačka je industrijalizovana država kojoj trebaju prehrambeni proizvodi i sirovine“ dok „Balkan proizvodi prehrambene proizvode i ima sirovine a zahteva industrijsku robu“.

Nemačka, nastavio je on, nije samo prodavala svoju robu na Balkanu već je bila i najveći kupac balkanske robe, kupac koji je redovno plaćao „kvalitetnim proizvodima a ne demokratskim lažnim novcem“, zbog čega „ne čudi što je Nemačka postala glavni trgovinski partner na Balkanu, i to ne samo u interesu Nemačke“. Jedini nemački politički interes na Balkanu, koji Hitler u ovom govoru priznaje, tiče se unutrašnje čvrstine i snage svojih trgovinskih partnera.

Nakon dela govora koji se ticao britanskog uvlačenja Grčke u rat (umanjujući važnost činjenice da je Italija ta koja je bila neuspešno napala Grčku, što je Englezima i dalo mogućnost da ulete u priču), i nakon izražavanja žalosti što je tim putem krenula zemlja za čiju je kulturu uvek imao „najdublje poštovanje“ budući da je u njoj „zaiskrila prva svetlost lepote i dostojanstva“, Hitler prelazi na ono što se nas neposredno tiče.

„Želeli su (Englezi i ostali; prim. nov) iznad svega da uvuku još nacija u rat. Njihove nade su se oslanjale, između ostalih, na dve države, Tursku i Jugoslaviju. Pokušavao sam da dovedem do bliske saradnje, utemeljene na ekonomskih vezama, sa ove dve države, još od svog dolaska na vlast. Jugoslavija, što se srpskog jezgra tiče, bila je naš neprijatelj u Svetskom ratu (misli na Prvi svetski rat jer Drugi u tom trenutku još uvek nije imao neko posebno, opšteprihvaćeno ime; prim. nov). Da, Svetski rat je počeo u Beogradu. Bez obzira na to, nemački narod nije mrzeo Jugoslovene.

Turska je bila naš saveznik u Svetskom ratu. Njegov nesrećni ishod jednako je teško pogodio Tursku koliko i nas. Veliki i ingeniozni obnovitelj nove Turske (Kemal-paša Ataturk; prim. nov) pružio je njenim saveznicima, utučenim zlom sudbinom, prvi primer vaskrsnuća. Dok je Turska, zahvaljujući realističnom držanju svog vođstva, očuvala nezavisno stajalište, Jugoslavija je postala žrtvom britanskih intriga.

Članovi Rajhstaga, i nadasve, moji stari partijski drugovi, vi znate koliko sam ja radio na izgradnji prijateljstva između Nemačke i Jugoslavije. Radio sam na tome mnogo godina. Verovao sam da su mi u tome pomagali neki predstavnici te zemlje, koji, izgledalo je, vide poput mene same prednosti naše bliske saradnje.

Kada se opasnost nadvila nad Balkan, kao rezultat britanskih intriga, intenzivirao sam svoje napore da sačuvam Jugoslaviju od ovih smrtonosnih uplitanja. Naš ministar spoljnih poslova, partijski član Ribentrop, svojim je strpljenjem i genijalnom upornošću, iznova i iznova ukazivao na neophodnost te saradnje, kako bi se barem taj deo Evrope sačuvao od rata.

Izneo je izvanrednu i prijateljsku ponudu jugoslovenskoj vladi, da su čak i u Jugoslaviji glasovi u prilog te bliske saradnje počeli da se množe. Stoga je tačno ono što gdin. Halifaks kaže, da Nemačka nikada nije imala nameru da ratuje na Balkanu. Upravo suprotno, naša najiskrenija namera je bila da utabamo put bliskoj saradnji sa Jugoslavijom i da možda čak iznađemo rešenje grčkog konflikta koje bi bilo prihvatljivo za Italiju. Duče ne samo da je odobrio naše napore da Jugoslaviju uvežemo sa mirovnim ciljevima, već nam je i pomogao u tome.

Tako je konačno omogućeno da jugoslovenska vlada pristupi Paktu triju sila. Ovaj pakt ništa nije zahtevao od Jugoslavije, dajući joj samo preimućstva. Zarad istorijske istine, moram naglasiti da niti ovaj pakt niti prateći sporazumi nisu od Jugoslavije tražili bilo kakvu pomoć. Upravo suprotno, Jugoslavija je od samog početka od Pakta triju sila primila svečano obećanje da od nje neće biti tražena pomoć, i da smo čak spremni da se uzdržimo od transporta bilo kakvog ratnog materijala kroz Jugoslaviju.

Na zahtev njihove vlade, Jugoslavija je dobila garancije za izlaz na Egejsko more pod jugoslovenskim suverenitetom, u slučaju bilo kakvih teritorijalnih promena na Balkanu. Ovaj izlaz je uključivao Solun. Pakt je potpisan 25. marta u Beču i ponudio je Jugoslaviji najlepšu moguću budućnost, istovremeno obezbedivši mir na Balkanu.

Razumećete da sam toga dana napustio lepi grad na Dunavu iskreno srećan, ne samo zato što se činilo da je osmogodišnji trud konačno nagrađen, već i stoga što je delovalo da je u poslednjem trenutku nemačka intervencija na Balkanu postala bespotrebna. Dva dana kasnije bio sam duboko šokiran vestima o puču koji je izvela šaka plaćenika — čin koji je izazvao britanskog premijera da trijumfalno kaže: ‘Konačno, imam dobre vesti za vas’.

Shvatićete, poslanici, da sam u takvim okolnostima odmah izdao naređenje za napad. Nemački rajh ne može tako biti tretiran. Nemoguće je udvarati se nekome godinama, sklopiti sporazum na isključivu korist druge strane, samo da bi on bio poništen preko noći, gledati vređanje predstavnika Rajha, pretnje vojnom atašeu, nanošenje povreda njegovom pomoćniku, uništavanje kuća i stanova rajhskih Nemaca, i Nemce generalno progonjene kao plen“.

Nakon toga, Adolf Hitler daje opšti opis toka Aprilskog rata koji mi ovde nećemo preneti jer je, ne samo opštepoznat već nerelevantan za priču. Ipak, navešćemo jednu stvar koja se tiče bombardovanja Beograda. Govoreći o ciljevima i aktivnostima Luftvafea, „firer“ nemačkog naroda je tom prilikom, između ostalog, kazao da je „zadatak ratnog vazduhoplovstva bio da […] napadne sve važne vojne objekte u središtu zavere, Beogradu, ili da ih eliminište odmah na početku“.

Pri kraju ovog podužeg govora Hitler je kazao da su posledice ovog iznuđenog balkanskog pohoda na Jugoslaviju i Grčku izuzetne. „U pogledu često dokazanog slučaja da je u Beogradu, uvek iznova, šaka zaverenika sposobna da naloži vatru za van-kontinentalne interese, ovo donosi relaksaciju celoj Evropi jer je ta opasnost definitivno stavljena van snage“, kaže on.

Zatim dodaje da je srećan zato što je Mađarska ispravila delić nepravde koja joj je učinjena nakon Velikog rata, zato što je stvorena nezavisna Hrvatska sa kojom će Nemačka, nada se on, gajiti prijateljstvo u budućnosti, i zato što je „nemačko oružje“ ispravilo nepravdu učinjenu Bugarskoj čime je otplaćen istorijski dug zahvalnosti njihovim vernim drugovima po oružju iz Velikog rata.

„Prema poraženom i nesrećnom grčkom narodu gajimo iskrene simpatije. On je bio žrtva svog kralja i njegove zabludele predvodničke kaste. Ipak, on (grčki narod; prim. nov) se tukao tako hrabro da ga i neprijatelj mora poštovati. Srpski će narod, međutim, možda naposletku izvući neke ispravne zaključke o ovom ratu jednoga dana: naime, da su mu pučistički oficiri doneli samo nesreću“.

Kao što može da se vidi iz priloženih delova ovog govora, kobni događaji iz tih dana mogu biti tumačeni ovako ili onako. Ništa nije crno-belo (osim Partizana) i nedužnih strana nema, jer svaka velika sila radi ono što je na prvom mestu u njenom interesu: dok je nesporno da je Hitlerova Nemačka bila zločinačka zemlja, sporno je da li smo mi morali da učestvujemo u borbi protiv nje, uz tolike žrtve. Na to pitanje nikada nećemo naći odgovor pošto odgovora nema. Ipak, tinja nada da ćemo, sledeći put kada se nađemo u sličnoj situaciji, biti razumniji. Kao što tinja nada da ćemo postupiti identično. Različiti ljudi se nadaju različitim stvarima.

(telegraf.rs)

KOMENTARI



41 komentara

  1. zlatko says:

    Možda bismo Hići nešto i poverovali da nije njegovog čvrstog ideološkog načela da sve, ali SVE, slovene treba pretvoriti u RADNE ŽIVOTINJE, kao i bolesne ambicije da poveća nemački "životni prostor". Čovek se pita čemu baš toliko proširenje Nemačke na čitavu Evropu i dobar deo Azije, za samo četrdesetak miliona Nemaca? Osim ako nije imao u planu da doslovno ostvari svoju ideologiju da tamaneći stanovništvo osvojenih država istovremeno na njenom čelu ustoliči novu elitu sastavljenu od nemaca po uzoru na britanske kolonijaliste. Kad se imaju na umu ove dve Hitlerove ideje, pada u vodu svako njegovo pravdanje i farbanje o njegovim dobrim namerama prema Jugoslaviji. On je u Jugoslaviji hteo upravo i jedino ono što je i uspostavio. Ništa više i ništa manje. Isti takav poredak je uspostavio i u Češkoj koja nije ratovala protiv Nemačke i u Poljskoj koja jeste. Izvlačenje svih sirovina i svih resursa, postavljanje nemačke elite na čelo država, deindustrijalizacija, depopulacija, spuštanje obrazovanja ispod civilizacijskog nivoa, jednom rečju potpuna kolonijalizacija zemlje. Onaj ko Hitlerove reči uzima kao povod za neku polemiku da li je trebalo ili nije pružati mu otpor, taj je ili potpuno neupućen ili pokvaren. Ne kažem da toj polemici pod odredjenim okolnostima nema mesta, ali Hitler je, u to nema nikakve dileme, bio ekstremno neprijateljski raspoložen prema Srbima (negde je rekao kako su ga Srbi mnogo puta strašno ujeli za srce, mada nemam pojma o čemu je on to govorio, kad se on to ranije uopšte sastao sa njima i čime su mu se toliko zamerili), da je bio spreman da ih istrebi do poslednjeg i to ne samo ako bude morao, nego i onako, iz čistog zadovoljstva. Merkelova mi i po tome liči na Hitlera.

    • harry neron says:

      Pročitajte dnevnike/biografije Rudolfa Hessa, Alberta Sperra i admirala Doenitza i onda na kraju Hitlerov Mein Kampf i shvatit čete da su bili u nacističkoj strukturi vlasti od 33. godine nadalje Hitler i njegova kamarila iz minhenskih pivnica samo koristni idioti gore spomennute trojice koja je sve vreme nacističke vlasti imala suštinsko u rukama sve konce vlasti u tadašnjoj Nemačkoj, Hess politički deo, Sperr civilni sektor i privredu i Doenitz bezbednostni sektor a na krau rata su na suđenju u Nuerenbergu prošli relativno milo dok su za sva nedela sa svojim glavama platili pre svega Hitlerovi ljudi izminhenskih pivnica.

      • goran says:

        Pa, kad sve to znas, sto ne rece i to da su Hitlerove gazde bile Jevreji od samog pocetka?

        • harry neron says:

          Ne jevreji nego nemačka poslovna oligarhija onog vremena. I mržnja prema jevrejima dolazi upravo od njih jer su jedino njima smetali. Vratimo se u ono vreme, tada obični ljudi gotovo da nisu koristili usluga banaka kde su bili pored nauke i kulture jevreji najjači jer nije bilo potreba ( plate su se isplačivale u gotovini od strane gazda bez posredstva banaka, usluge su se naplačivale direktno onome u gotrovini ko je uslugu uradio,....). I banke su bile bolna tačka nemačke poslovne oligarhije jer ti jevreji koji su držali banke nisu finasiski servisirali tih oligarha kako su oni očekivali. I tu je sve puklo ali to je več puklo na prelazu iz 19. u 20. vek kada tadašnja Nemačka preuzima primat prve industriske sile tadašnje Europe i protiv te činjenice su se udružile gotovo sve ostale, pre svega kolonjalne države ( Britania, Francuska, Holandija,Belgija). I radi te činjenice je nastao i prvi svetski rat jer su se nabrojane države udružile da ne bi kojim slučajem bile pregažene bez ispaljenog metka silom nemačke industrije. Posle prvog svetskog rata antinemački saveznici koriste banke koje su u ono vreme bile večinski bile u jevrejskim rukama za držanje nemačkog industriskog valjaka pod kontrolom da ne podivlja i pregazi jih i kao države i kao narode. Kordinacija bankarse kontrole se je vršla več u ono vreme iz Londona koji je več tada bio finasisko središte. I da bi nemački industrialci mogli da pobede banke morali su u tu priču uvesti narodne mase i tu su pronašli sredinom 20. godina u Minhenu lokalnog pivničkog galamđiju Hitlera i njegovu pivsku bratiju koje su finasisko podržali da dođu u Nemačkoj na vlast a kada su došli na vlast došlo je vreme "vračanje dugova i usluga " onima koji su jih doveli na vlast i tu nastupa gore spomenuta trojica koja preuzima u svoje ruke suštinsko svu vlast i koordinira događaje i događanje onako kako je odgovaralo nemačkoj industriskoj oligarhiji. Koliko je bila jaka ta industriska oligarhija najbolje karikira sledeči podatak; gospođa Boehm, čerka Kruepa i tada več vlastnica čeličarske korporacije Kruepp toliko je mrzela Hitlera da nije htela ni ugovore da podpisuje zajedno sa njim u isto vreme i istim prostorijama nego su joj več od strane Hitlera podpisane ugovore donosili u njezin privatni dvorac u podpis. I sličan odnos su imali prema Hitleru i ostale tadašnje stare nemačke industriske dinastije dok su se tadašnji industriski skorojeviči ( Porsche, Boss,....) veoma radi pojavljivali u Hitlerovoj blizini jer su baš zahvaljujuči njemu, barem tako su oni mislili, postali neko i nešto u ono vreme.

      • zlatko says:

        Pravo da ti kažem, pročitao sam prilično tog i takvog djubreta i nemam više stomaka da se vraćam na tu vrstu štiva. O tome ko je kako prošao nećemo se složiti. Prvo, ja, suprotno od tebe, smatram da su ova trojica, koje navodiš bili male mace i sitni šrafovi u velikoj igri kojom su dirigovali London i Vatikan. Njihov značaj je gazdama bio toliko mali da su ih se lako odrekli i strpali ih na dugogodišnju robiju. One koji su bili najvažniji, recimo Hitler, Himler, Gering itd. su kobajagi umrli, ali mi ih kasnije srećemo na razmin meridijanima, neke kako obavljaju važne funkcije za gazde. Šper i Hes su, ako je verovati zvaničnim vestima, umrli u zatvoru, a Denic je izdržao celokupnu dodeljenu dugogodišnju kaznu, iako je njegova krivica u odnosu na ostale praktično zanemarljiva. Koliko se ja sećam on nikad nije bio bezbednjak, kako ti kažeš. On je bio vojnik, odličan mornarički oficir i uvek je dobijao neka vojna zaduženja. Nije učestvovao ni u jednom zločinu, ni pojedinačnom, a pogotovu masovnom. Ratovao jeste, ali to u principu nažalost nije kažnjivo, pogotovu za oficire. Dakle, nisu se izvukli Šper, Hes i Denic, nego svi ostli koji su kobajagi umrli, a žive i danas negde razbacani po celom svetu. # U istoriji nije bilo više minhenskih pivnica. Samo je jedna i samo je jedan dogadjaj vezan za tu pivnicu, a to je pokušaj puča Hitlerove družine iz 1923. E, sad u čemu je caka! Minhen je bio leglo nacizma. Bavarska, čiji je Minhen glavni grad i cela južna Nemačka su nastanjene uglavnom katolicima. Vatikan ga smatrao svojim posedom i sistematski je propagirao nacizam preko minhenske visoke poljoprivredne škole. Tamo je regrutovao nove članove i tamo slao nove kandidate na ideološku obradu. U Minhenu je od 1917. stolovao zloglasni papski nucije Eudjenio Paćeli, kasniji papa Pije 12. On je ideološki i propagandno oblikovao Hitlerovu partiju i njega samog. Druga linija uticaja Vatikana je bio Himler. On je bio glavni čovek Vatikana, pod snažnom zaštitom i nadzorom jezuita, a od ranih '20.-ih je bio Hitlerov ideolog i njegov blizak saradnik. Pomenuti minhenski puč iz 1923. je takodje delo Vatikana. Plan je bio rušenje slabe vlasti u Berlinu i ustoličavanje ljudi Vatikana, a radi velikog juriša na istok, koji je bio i do danas ostao opsesija Vatikana. U okviru ovog juriša velika istrebljenja slovenskog stanovništva su se podrazumevala. Ali to je već druga tj. treća priča. Ne znam kako ti čitaš knjige kad na sve ovo nisi naišao, budući da sve ovo stoji na mnogim mestima.

        • zlatko says:

          Misao mi je ostala nekako nedorečena. Zato evo još par reči: Kad povežeš činjenicu da su svi oni koji su bili najbliži Hitleru bili katolici ili iz mešanih katoličkih brakova, studenti poljoprivredne visoke škole u Minhenu, onda nije ni čudno što su upravo oni poštedjeni tj. nagradjeni novim životom, a oni koji nisu bili katolici, koji nisu poticali iz Minhena i pohadjali pomenutu visoku školu (Šper, protestant, rodjen u Manhajmu, završio arhitekturu, Denic, protestant, berlinac, zvršio pomorsku akademiju, a Hes je jako čudna misteriozna biografija) su ostavljeni da robijaju. Uzgred, Hes jeste učestvovao u minhenskom puču 23. i bio je do kraja rata jedan od najbližih Hitlerovih saradnika, što pokazuje da nirnberške presude nisu imale veze sa odanošću Hitlerom, već sa odanošću nekim drugim centrima moći.

        • harry neron says:

          Spomenu bi ti nekolicinu najasnosti ili netačnosti. Prvo oko Doenitza kažeš da nikada nije bio bezbednjak čega ni ja nisam tvrdio nego sam napisao da je on suštinsko rukovodio bezbednostnim sektorom države ( odbrana u najširem smislu; vojska, obaneštajne službe, policija, civilna odbrna,..) Kao drugo preuveličavaš pomen Vatikana. Istina je da se u pojedinim razdobljima mešao u sve i svašta ali uvek na svojoj teritoriji( zapadno od Drine, severno od Dunava i zapadno od Dnjepra), dok su nemački industrialci hteli direktan kontakt sa orientom ( plan izgradnje železničke pruge Berlin Teheran) i sva priča nacističke Nemačke u drugom svetskom ratu se vodi oko te dvije paradigme; uništenja jevreja radi njihovog uticaja na bankarstvo i proširenje životnog prostora prema Orientu radi snabdevanja sirovinama nemačke industrije. I sam cilj Barbarosse nije bila Moskva nego osvajanje Kavkaza jer se tamo nalaze velike količine surovina i Kakvaz je kolevka jedne grane nemačkog naroda, onog dela sa hazarskim precima.I to je največi dokaz da Vatikan nije imao bitnije uloge kod nacističke Nemačke kde je bio cilj da se stvori 3. Rajh od Perzije na jugu pa do Nordkapa na severu ali je intersantno da su zapadne i istočne granice definisane na več postoječoj nemačkoj etničkoj teritoriji, znači stvarno proširenje samo na teritorije kde su sirovine i energenti koji interesuju jedino industrialce i bankare i nikoga drugog a ponajmanje religiske organizacije. Te minhenske galamđije bile su idealan paravan za Hessa, Sperra i Doenitza da su u miru mogli raditi što su hteli jer su te galamđije htele svu medisku pozornicu za sebe. U stvari je to ista priča koja se sada događa u Srbiji kde se takođe zajedno na de jure vlasti našla grupa galamđija koja je uzurpirala mediski prostor svojom degutantno enormnom prisotnošču a de facto sa državom vladaju neki pojedinci od kojih neki čak nikada nisu izašli na bilokoje izbore, jedano od njih nije ni državljan ni rodom srbin a prisutan je na srbskoj političkoj pozornici u pozadini gotovo 30 godina, još iz doba SFRJ.

          • zlatko says:

            Nije Denic rukovodio opštom bezbednošću, nego gering koji je bio tzv. carski maršal i podredjeni su mu bili svi sektori bezbednosti, osim onih kojim je upravljao direktno hitler, ponekad preko gebelsa. Istina, Gering je dosta rano izgubio hitlerovo poverenje, pa je ovaj pojedine posebno poverljive vojne zadatke poveravao direktno nižim oficirima, ali Geringova pozicija glavnokomandujućeg vojske i ostalog je ostala nedirnuta. Da, oni su po svaku cenu hteli da u jednom silovitom napadu otmu ruske izvore nafte i rudnike i da, to jeste bio interes nemačkih, ali i američkih, britanskih, francuskih, holandskih i ostalih zapadnih industrijalaca. Trebalo je da im hitler otplati kredite, da im se investicije u njega stostruko isplate. Ali to nije sve. 2. s. rat je mnogo komplikovanija priča od toga. Nemačka elita u najširem smislu je bila podeljena. Jedan njen deo je bio za rat (katolici) radi životnog prostora, šta god da im je to značilo, a drugi deo je u početku bio prilično nezainteresovan, a kasnije se sve više njih okretalo protiv hitlera (protestanti). To nešto govori. Za rat je bila i sirotinja, oni koji su bili egzistencijalno ugroženi, a većina nemačkog stanovništva je bila takva, jer su uslovi mira posle 1. s. rata pod uticajem v. britanije bili ekstremno nepovoljni za nemačku. Pritom ponovo treba naglasiti da je čak i sirotinja bila podeljena na ostrašćeniju katoličku i vrlo rezervisanu protestantsku. Ta uglavnom katolička sirotinja je podržavala hitlera do pred sam kraj 2. s. rata. Dakle, svi putevi vode u Vatikan. # Ne znam odakle tebi priča da nemci potiču od Hazara. Nemci su svi germanizovani sloveni, pri čemu do danas nije tačno utvrdjeno ko su bili Germani. Takvog naroda izgleda nije ni bilo, nego su to nešto stari Rimljani po svom starom običaju muljali sa imenima, pa ispalo da je jedan deo evropskih starosedelaca Slovena (čitaj Srba) zapravo neki misteriozni narod Germani.

            • zlatko says:

              Ah, da, sad se setih da smo učili i da nemci potiču od Franaka, a ne Francuzi, jer Francuzi potiču od Gala, ali su te Gale Franci "pounijatili", a posle su "pounijatili" i sebe i nazvali se Germanima. Ima u našem jeziku dobra uzrečica u stilu ko koga, ali zbog takvih uzrečica moderator briše komentare, pa ću se uzdržati. Po svemu se vidi da je neko strašno mnogo brljao po evropskoj istoriji, toliko da joj se više ništa ne sme verovati.

            • harry neron says:

              To što si naveo je oficielna, mediska teza uzroka ali je istina obrnuta. Ko je bio najviše oštečen sankcijama posle prvog rata? Industriska oligarhija i posledično jer jim je bio uskračen posao to se sve prenelo i na narod jer su posle prvog rata sledila velikap odpuštanja naroda jer jednostavno industrialci nisu imali dovljno posdla da bi mogli da zadrže i pate sve postoječe radnike. Takođe ti je pogrešan zaključak oko uticaja i interesa Vatikana. Katolici nikada nisu ozbilnije prelazili granice podele hriščanstva ( Drina, Dunav, Dnjepr)ali se zato oni protestantske provinjencije uopšte nisu bavili religiskim razlikama i podelama nego su tražili samo suštinu, u tom slučaju energente i sirovine koje su bile najbliže njima na bliskom istoku i na Kavkazu. Takođe se varaš oko korena nemačke nacije. največi deo potiče iz franaka ( zapadni franki su francuzi istočni franki su nemci), drugi nemački koren je hazarski ( to su svi podunavski i kavkaški nemci; primera radi na Kavkazu još danas krajevi nose imena nemačkog podrekla, kraj gde stoji aerodrom u Sočiju se zove Adler,....)a treči koren nemačke nacije jeste baltski u kojem imaš mešavinu slovena ( poljaci, lužički srbi, rusi) i skandinavaca( narod nekadašnje Prusije). Na prostorima Balkana takođe postoji jedna zabuna oko Nemačke da je Bavarska kako najmnogoljudnija nemačka pokrajina i finasiski najjača i najbitnija za obstoj nemačke države kroz vekove. Nije, samo je u Bavarskoj najviše industriskih postrojenja ali mnogi vlastnici tih pogona dolaze sa severa. Glavne odluke se od početka postojanja savremene nemčke države nadalje donose u tri severozapadne pokrajine ( Westfalia, Švezlig Holštajn i Donjoj Saškoj)kde je locirana i večina nemačke idustrriske oligarhije.

              • zlatko says:

                Marš tamo prljavi ustašo! Fuj! Tebi i tvojoj ustaškoj školi se ništa ne može dokazati, jedno jer ste glupi ili zaglupljeni ideologijom, svejedno, a drugo jer ste obične zadrte sivonje koje ne dopuštaju da u njihov svet udje ni malo svetlosti. Samo mrak, nemoral, podlost, bahatost, pervertirani način mišljenja, ukratko smrad i boleština. Istinu ne umete da izgovorite ili napišete ni omaškom. Napravljeni ste od laži i tek poneke poluistine, ceo život provodite u laži i umirete u laži. Idi medju svoje lažnjake. Ovo nije mesto za tebe.

                • harry neron says:

                  Ti ovde svo vreme pričaš o ideologiji, mistiki, ezoteriji i religiji dok ti ja nabrojam fakte. Kad smo baš kod lažnjaka, vaš "kvazi genetski forenzičar" Deretić je slavensku gensku grupu prekvalifikovao u srbsku gensku grupu . Da te obavestim nacionalne( srbska, hrvatska, nemačka, francuska,...) genske grupe ne postoje, postoje samo etničke grupe ( slavenska, latinska, germanska,....).

        • harry neron says:

          Samo Hess je umro u zatvoru jer je bio osuđen na doživotni zatvor dok su Sperr i Doenitz posle odsedene zatvorske kazne živeli kao slobodni ljudi još ddecenijama.

          • zlatko says:

            Mnogo važno, ustašo, ko je umro u zatvoru, a ko na slobodi! Ti ćeš umreti u smradu i sramoti.

            • goran says:

              Ne govori kao baba Vanga, da ne postanes zensko.

    • evangelist says:

      Ja, sada ih molimo da im budemo radne životinje.

  2. harry neron says:

    U tekstu je jedna ozbiljna podmetačina koja se tiče napada na Rusiju, operacija Barbarossa. Operacija Barbarossa nema veze sa ratovima na Balkanu jer us bili vojnicikoji su bili aktivirani u okupaciji Jugoslavije radi ludorija 27. marta i kukavičluka tadašnje vlasti koja je dva dana prije sklopila pakt sa trojnom osovinom kojoj je preko Kraljevine Jugoslavije samo trebao slobodan prolaz prema Grčkoj i bliskom istoku i ništa više. i kada je došlo do 27. marta i propasti pakta nemci su si prolaz kroz Jugoslaviju uradili sami i držali ga gotovo do kraja operacija na bliskom istoku.

    • zlatko says:

      Nisi sasvim u pravu. Celu igru oko Balkana vodili su Britanci. I nemci i britanci su se pretvarali da su na krv i nož, a zapravo su takoreći tokom čitavog rata saradjivali. Kad je tačno počela ta saradnja nije sasvim jasno, ali je u trenutku kad je napadnuta Jugoslavija bez sumnje ona uveliko trajala. Kad se to ima u vidu, onda sve izgleda potpuno drugačije. Britanci su pritiskali princa Pavla da potpiše trojni pakt, a čim ga je potpisao organizovali su proteste i puč. Pa ti sad sam razmisli šta je se htelo. Očigledno su sve zapadne sile bile saglasne ako ništa bar u jednom: da na Balkanu treba napraviti klanicu.

      • harry neron says:

        Na Balkanu za vreme drugog rata nije bilo nikakve izvanredne klaonice od strane okupatorskih snaga ali je bila ekstremna klaonica između domačih prijeratnih političko suparnih strana( svetilo se za više deceniske čak i više vekovne rreligisko etničke konflikte). Da su bili britanci duboko umešani se slažem jer su se nadali da če sa otvaranjem novog ratišta ( Balkan) spasiti svoju kožu jer su bili u isto vreme pod intenzivnim nemačkom napadima iz vazduha i na moru od strane nemačkih podmorničkih vučjih krdela. Takođe britanci i nemci jesu surađivalei ali ne oni britanci koji su bili na vlasti nego izključivo moslievci ( britanska verzija nacista) i pojedinci iz redova torijaca sa plemičkim nazivima. te susrete u svom dnevniku baš slikovito upisuje Hess koji je i za vreme samog rata nekoliko puta boravio na britanskom ostrvu kod prije spomenutih pojedinaca.

        • zlatko says:

          Klanicu su organizovali i nemci na teritoriji kojom su oni upravljali. Hiljade streljanih u Kragujevcu, Kraljevu, hapšenje, deportacija i ubijanje Jevreja itd. sve je to nemački ručni rad. Ustaški nevidjeni pokolj Srba je takodje bio moguć samo uz njihovu saglasnost, kao i svi oni strašni zločini koje su nad Srbima izvršili bugari, madjari i šiptari. Bez nemačke podrške oni to ne bi mogli da rade. # Britanci su SVI nacisti, bili i ostali. Postoji slika kraljevske porodice koja pozdravlja hitlerovskim pozdravom. Nacizam je izraz njihovog nacionalnog interesa (juriš na istok, osvajanje Rusije). Druga je stvar što oni uvek imaju dve varijante politike i dve postave koje eksponiraju po potrebi, kao u pozorištu, zavisno od prilika u svetu. Dok je bilo bezopasno biti nacista britanska vlast je ispoljavala nacizam, javno podržavala i veličala Hitlera. Onda kad se rat približio i kad su se zabrinuli za svoja d. (od Rusa, ne od nemaca) oni su smenili kralja Edvarda i krenuli da verglaju "filipike" protiv Hitlera, ali nikad nisu prestali da ga finansijski, tehnološki, obaveštajno, pa čak i politički podržavaju.

          • harry neron says:

            Izvini ali srbi ste si ponajviše krivi sami sebi za sve ono što vam se događa jer ste od Požarevačkog mira nadalje vodili i još uvek vodite šizofrenu, samoubilačku, politiku i prema sebi i prema bliskoj i dalekoj okolini. Sve što si naveo kao žrtve je istina ali sve te žrtve ste proizveli sami sa činovima neodgovorne politike. Obrenovića ste ubili da se germanski uticaj ne bi proširio na balkan što je odgovaralo jedino britancima koji su vam instalirali monarha KARAĐORĐEVIĆA koji nije hteo da vlada monarijom nego republikom ( politička šizofrenija broj jedan), napalili su vas ti isti britanci da idete u drugi balkanski rat protiv Bugara za jedno brdo kamenja (politička šizofrenija broj dva)Odma posle dva balkanska rata vas britosi zajedno sa rusima napaliju da gurnete prst u oko Austro Ugarskoj i posle dve bitke na Ceru i Kolubari uradite epsku bežaniju ( politička šizofrenija broj tri u samo jednoj deceniji)onda dođu na red abdikacije i stvaranja aliansa koje su samo na papiru i ubistva u monarhičnoj porodici ( politička šizofrenija broj četri) i onda sledi nesretni 27. mart koji je stajao vaš narod nekoliko sto hiljada prekodrinskih sunarodnjaka jer je bio ustaški pokret aktiviran kao odmazda vama radi sramnih događaja i ponašanja tadašnje vlasti ( politička šizofrenija broj pet). Dalje do današnjice neču ni nabrojati ali mogu da konstatujem jedino to da kakava vam je politika u poslednjem veku dobro je da uopšte još postojite kao narod.

            • zlatko says:

              Kako te nije sramota, bedniče smrdljivi, da ovako nešto napišeš? Gde ti je savest, psihopato dronjavi? Gde ti je elementarno vaspitanje? Kako se usudjuješ da pišaš po tudjim nevinim žrtvama, huljo nemoralna?

              • goran says:

                Covek je rekao istinu. Ti si reagovao emotivno, kao dete. Ako prostudiras sve ovo, videces da ima pravo. Ja ne mislim da je Neron ovo napisao zato sto mrzi Srbe.

                • zlatko says:

                  Isti ste! I za tebe isto važi.

              • harry neron says:

                Smiri malo nerve, Zlatko. Zapitaj se zašto je 1903. godine ubijeni Obrenović hteo da sklopi mir sa Austro Ugarskom? Zato jer je bio racionalan jer je znao da mu je AU prvi komšija sa kojim ima največu državnu granicu i da je AU nekoliko puta jača od Srbije u svim karakteristikama i da su oni( rusi i britanci) koji su i njega ložili da zarati sa AU daleko kada počne da roka naoružanje ostače sam jer su rusi daleko na istoku a britanci daleko na zapadu. tako se i dogodilo nekoliko godina kasnije početkom prvog svetskog rata.

                • zlatko says:

                  Odbij, ustašo od mene! S tobom više nema polemike. Shvati, budalo, da si završio ovde.

                  • harry neron says:

                    "Kada činjenice progovre demagogija nestaje." Vidom da si ostao bez reči i pčeo da vređaš sve redom.

                  • goran says:

                    Gde je to "ovde", da li si ti vlasnik Intermagazina, ko si? Ja bih rekao da si mentalni bolesnik.

                    • zlatko says:

                      Ovako se ponašaju glupaci.

            • Mitch says:

              Naravno Srbi su krivi za masovno ubijanje Srba u logorima, a i na kucnim pragovima, i sto su ocistili Kozaru i druge krajeve od Srba, jer Srbi su kao nesto lose uradili pre toga.Istorija je zapisala da su HDH i Hrvati isvrsili taj genocid i to se nikada nece promeniti. NDH je jedina nacisticka tvorevina koja je imala specijalan logor za decu. U tom logoru je bio moj kolega kao Srpsko dete sa Kozare. Svako jutro je bio parkiran kamion ispod prozora, jer svake noci umre nekoliko deteta pa ih samo bace u kamion. Pa Nerone ti pisi i dalje kako je to sve opravdano - zbog 27 marta u Beogradu. A kad su Srpski vaterpolisti bezali u more od Hrvatskih huligana jedna zena ocevidac je komentarisala iz pozadine "ipak je on Srbin" pa ge treba tuci ili ubiti...sto govori da su mnogi danas naizgled normalni prolaznici u Hrvatskoj, ipak sustinski genocidni. Tesko je to sakriti i pored svih tih nazovi "cinjenica".

      • vindfaker says:

        Na Balkanu i u Rusiji.

        • vindfaker says:

          Isto to i danas rade...

      • goran says:

        Potpuno si u pravu, hijena saradjuje sa hijenom, glodar sa glodarom. Zato smo mi Srbi usamljeni. Sa svim svojim manama, nikada se nismo usavrsili u tome da budemo lesinari. Srbija iber ales.

        • zlatko says:

          Sa kojim manama? O čemu ti pričaš?

          • goran says:

            Ma da, mi smo nebeski narod i nemamo nikakve mane. Zato se skruseno molimo jevrejskom rabinu Isusu za oprostaj greha.

          • goran says:

            Glasanje za izdajnicke vlade od Tadica do Vucica po tebi nisu mane, vec nevidjena vrlina.

            • zlatko says:

              Sa si konačno pokazao svoje pravo ustaško lice. Zato ništa što sam ti ikad odgovorio ili uputio smatraj nevažećim. Ti za mene više ne postojiš, ti si ništa, nula, dve nule.

              • goran says:

                Ene, de, kad Srbin ne ume da polemise, kad nema argumente, onda je njegov sagovornik ustasa ili najblizi Papin sekretar?! Tvoje histericne reakcije su za psihijatrijski tretman. Ako tako brzo pucas po svim savovima, ne ukljucuj se u dijalog. Zdravlje je ipak najprece. A sada lekcija iz logike: na ovom forumu, retko ces videti da iko opravdava izdajnicku politiku Tadica i Vucica. Ako je tako, a jeste i mozes se uveriti citajuci komentare, zasto sam onda samo ja ustasa, a drugi su OK??? Nacin na koji zivlacis zakljucke je pokazatelj tvoje nesposobnosti za logicko misljenje. Otuda i tvoja ogromna netrpeljivost prema misljenju drugog coveka. Shvatas li koliko si prolupao kada svakoga ko kritikuje politiku Tadica i Vucica proglasavas ustasom????

  3. goran says:

    Od 2012. Izrael je napao Siriju više od 100 puta.

  4. petrovgrad says:

    Germani su planirali da istrebe Slovene. Da nije bilo petokrake i Sovjeta to bi se i ostvarlo. Nas ne bi bilo, ne bi postojali na zemaljskoj kugli.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *