Šta je opasnost za SDP?

Šta je opasnost za SDP?

8 новембра 2014

Tihana_TomicicPiše: Tihana Tomičić

Aleksandra Kolarić, koja je prošle godine zbog javnog iznošenja stavova o radu stranke i premijera isključena iz SDP-a, objavila je prije nekoliko dana tekst na Indexu u kojem se pita zašto i sada vlada šutnja u SDP-u i Vladi, dok se na ulici događa puzajući puč s braniteljima i dok se traži smjena ministra Freda Matića. Upitala se zašto se ministri libe komentirati optužbe vođa prosvjeda koji su izašli s vrlo ozbiljnom optužbom da ova Vlada izjednačava Domovinski rat s velikosrpskom agresijom. Odnosno, zašto politički ne govore?

Istina je da se premijer u obraćanju naciji izjasnio za svog ministra za kojeg je jasno rekao da ga neće smjenjivati, neovisno o razini pritiska, no ova nova Kolarićkina kritika doista je na ispravnom tragu: SDP i njegovi istaknuti članovi i dalje (to jest – sve manje) analiziraju i komentiraju zbivanja koja ih okružuju te samim time imaju i sve manje artikuliranih političkih stavova koji bi javnosti bili prepoznatljivi. Sve se svodi na stav samog predsjednika stranke Zorana Milanovića, te u stranci postoje oni koji bespogovorno stoje iza njegove riječi, ili joj se pak ustrajno protive, pa i njima prijeti isključivanje ili u najmanju ruku opstrukcija.

Primjerice, Predsjedništvo SDP-a prošloga tjedna, u jeku braniteljskih prosvjeda kad se spremao njihov odlazak na Markov trg, nije uopće raspravljalo o toj temi. Točno, nakon Milanovićeva javnog obraćanja, nije se možda imalo što više reći o smjeni Freda Matića – koje nema, a i ispravno je da je nema, no vrh stranke ni riječju nije raspravljalo o tome kakve posljedice ti prosvjedi mogu izazvati, prijeti li destabilizacija vlasti, kako će se vlast postaviti prema daljnjnim pritiscima s ulice i što se uopće planira učiniti u Vukovaru, ako ponovno budu organizirane dvije kolone sjećanja kao prošle godine kad je, praktički, izveden udar na vlast i kad se predstavnicima Vlade nije dozvolio prolazak gradom. Ljudi koji čine izvršnu vlast u ovoj državi nemaju potrebe o tome razgovarati. To je nakon sjednice čak i potvrđeno: Nemamo mi što raspravljati o prosvjedima branitelja, to nije naša stvar.

Toliko autističan pristup upravo je nevjerojatan, pogotovo u situaciji kad jedna iskra može zapaliti strasti prosvjednika na ulici te može doći do udara na vlast.

Ali u redu, možda su SDP-ovci u pravu kad to tvrde. Prosvjede nisu organizirali i u njima ne sudjeluju, pa to nije njihova stvar. No, jesu li njihova stvar zakoni koji se pišu? Naravno, no vrh SDP-a jednako tako nije razgovarao ni o drugom velikom političkom problemu ove Vlade – monetizaciji autocesta, osim na način da je model ukratko predstavljen od resornog ministra. No, nisu raspravljali učincima tog projekta, a jednako tako ni o činjenici da je prikupljen dovoljan broj potpisa za referendum i da će taj projekt, drugi najvažniji po angažmanu i interesu premijera Milanovića (nakon lex Perkovića) na tom referendumu vjerojatno pasti. Ako građani budu glasali protiv najvećeg projekta Vlade, ne samo da ostavku mora dati Siniša Hajdaš Dončić, nego bi cijela Vlada trebala razmišljati da ode i raspiše prijevremene izbore. Projekt monetizacije ima ekonomsko i europsko opravdanje, no ako njegovu važnost iz Vlade ne uspiju objasniti prema građanima i zbog toga projekt padne, to će biti velik poraz. To će biti dokaz da ova Vlada, i kad ima dobre i opravdane projekte, ne zna dobiti podršku javnosti za njih. Dakle, ne zna upravljati i nema dovoljno valjane istrumente da provede svoju politiku, već im svatko na ulici može rušiti osnovne postavke njihove politike. No, umjesto da vrh stranke raspravlja o reperkusijama takve političke situacije za njih, radije se zabavlja razradama ideje kako protivnike monetizacije u vlastitim redovima sada izbaciti iz stranke. Ili kako riješiti sukob u Forumu mladih PGŽ, što je za naciju doista potpuno nevažno pitanje.

Takvih je primjera bezbroj u današnjem SDP-u, a ima i onih koji potvrđuju da se i novi zakoni, kad se o njima i raspravlja unutar stranke, analiziraju bez pisanih prijedloga – doslovce, usmeno. Tada naravno nastupaju manipulacije, pa se vodeći ljudi SDP-a već tjednima međusobno šamaraju prijedlozima zakonskog rješenja za velike gradove, a da ti prijedlozi na papiru zaista uopće ne postoje i nikada ih nitko nije vidio.

Stranka koja ne osjeća potrebu za unutarnjom raspravom uoči donošenja zakona nego isključivo »prima na znanje«; stranka koja o političkim posljedicama najvećih kriza u državi (braniteljskih i ekonomskih) uopće ne otvara raspravu, čak ni na najvišem stranačkom tijelu; stranka u kojoj se sastanci vode bez zapisnika i bez formalnih zaključaka i razrađenih koncepata – teško može ozbiljno i uspješno vladati.

Stoga, za nju je opasnost i najmanja organizirana grupa na ulici.

(Novi list – Rijeka)

KOMENTARI



Један коментар

  1. Zapadnjak says:

    Ma dajte molim vas,hajde da već jedanput tu "veliko srpsku agresiju" nazovemo pravim imenom.Ako je notorna činjenica da Srbija do početka 21 vijeka uopće i nije imala svoju vojsku,da je to 90-tih bila JNA,vojska SRJ,pa vojska Jugoslavije,pa tek onda vojska Srbije.Zašto je problem stvari nazvati pravim imenom?

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u