Šta li to Milanović zna o Bandiću?

Šta li to Milanović zna o Bandiću?

6 септембра 2014

SanjaModrićPiše: Sanja Modrić

Kuka i motika digla se na sutkinju koja je kaznila RTL smatrajući da je premijer Milanović lani, nakon prvog kruga lokalnih izbora, kod njih oklevetao Milana Bandića. Ako presuda bude potvrđena, ta će televizija zagrebačkom gradonačelniku morati platiti 50.000 kuna zbog Milanovićevih tvrdnji da je stanje u Zagrebu »crni Bizant« i da kod Bandića »sve smrdi na korupciju«.

To je odmah proglašeno cenzurom i strašnim napadom na slobodu medija. Rergirao je i ceh, a i predsjednik saborskog odbora za medije, laburist i bivši novinar Branko Vukšić. Poslije ovakve presude, kažu, svi će mediji već za predsjedničke izbore morati cenzurirati oštre kritike između kandidata iako su napadi na konkurenciju nezaobilazan alat svake kampanje. Stoga se doista postavlja pitanje može li RTL biti kriv za nešto što je rekao netko tko je kod njih bio gost?

Vrlo je nezahvalno kontrirati kolegama, pogotovo kad u priči imamo i sud, ali nije loše da se, u ovom profesionalno zbrkanom vremenu, podsjetimo što je to ispravna novinarska praksa, te da pokušamo izbjeći slične probleme u budućnosti. Iako na svako ugrožavanje slobode medija treba skočiti na noge, bojim se da ovoga puta – »mi« nismo u pravu.

Naravno da je RTL dobro učinio što je, u jeku lokalnih izbora, pozvao Milanovića. Intervju uživo bio je dobar izbor. U razgovoru uživo ne znate što će sugovornik reći. Takav se materijal ne može montirati. A najodgovornijeg političara u zemlji i ne treba rezati jer je važno čuti sve što on ima reći u vezi s izborima. Ali postoji jedna velika »sitnica« koju je RTL-ov novinar trebao napraviti pa da sve bude u redu i da mu nitko ne može ništa. A on baš to nije učinio.

Trebalo je, dakle, Milanovića pitati kako zna da kod Bandića »sve smrdi na korupciju«. Po čemu? Koji su to slučajevi i postupci iz kojih se to može vidjeti ili barem što je to što navodi na sumnje. Takva intervencija je profesionalno i etički korektna jer poziva sugovornika da ne naklapa nego da iznese činjenice i u ovakvim je slučajevima apsolutno neophodna.

Podrazumijeva se da optužbe izrečene u intervjuu uživo nije moguće raščistiti, ali mediji za njih svejedno moraju zatražiti dokaze, objašnjenja, indicije. Iskusan i odgovoran novinar to neće zaboraviti.

U protivnom, svatko bi mogao bezbrižno plasirati najprljavije stvari za koje će se poslije pokazati da su neistinite pa i izmišljene upravo da se nekome naškodi. Mediji moraju paziti da ne pronose nepotkrijepljene objede i da u klevetanju ne sudjeluju. Zar bi itko, uostalom, znao što Milanović misli o Bandiću da mu RTL nije ustupio svoj ekran da o tome govori? Ovdje treba posebno i sto puta naglasiti kako za ovaj slučaj uopće nije važno je li Bandić doista korumpiran, nemoralan i pokvaren. Nego, ako tvrdiš da jest, tada si dužan barem pokušati objasniti zašto.

Bilo bi dobro da se toga drži i premijer čijeg je oca kod Stankovića u udbaški kontekst stavio Tomislav Josić iz vukovarskog stožera tvrdeći da je on bio jugoslavenski ambadsador u Parizu kad je ubijen Bruno Bušić. Kakav otac, takav sin, trijumfirao je Josić. No Stipe Milanović nikad nije bio ambasador u Parizu, niti je ikada uopće bio ambasador bilo gdje. Prije pet godina, jedan je HTV-ov gost, također bez dokaza, izjavio da Mesića financira »albanski lobi« i da je on zato jedan od najbogatijih ljudi u Hrvatskoj. U tom slučaju, sudac je, međutim, odbacio Mesićevu tužbu.

Očito da svi moramo paziti što radimo da se Hrvatska ne pretvori u vučju jazbinu.

(Novi list – Rijeka)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u