Šta sve radi EU da bi izbegla „Južni tok“

Šta sve radi EU da bi izbegla „Južni tok“

22 maja 2014

iskenderovPiše: Petar Iskenderov

Dok nova vlada Srbije razrađuje spoljnopolitičke prioritete i pokušava da uskladi kurs ka Briselu sa interesima energetske saradnje sa Rusijom, u razvoju situacije u oblasti energetike u Evropi, došlo je do novog obrta.Shvatajući nemogućnost da u kratkom roku odustanu od uvoza energenata iz Rusije, rukovodstvo EU menja taktiku. Ističući svoju nameru da nastavi saradnju sa Moskvom u oblasti energetike, Brisel je odlučio da “pozove na odgovornost” druge partnere, kako bi oni aktivnije snabdevali Evropu gasom. Ginter Etinger, Komesar EU za energetiku, predložio je Evropskoj Uiji da sprovede savetovanje po pitanju dugoročne strategije diversifikacije snabdevanja energentima. Cilj je – sačuvati saradnju sa Rusijom, ali pritom uvećati isporuke iz Norveške, Azerbejdžana, Alžira i Katara.

“Mi ćemo u septembru organizovati sastanak zemalja-članica sa razradom predloga o izmeni naše energetske politike u sledećoj deceniji. Mi se nadamo da ćemo povećati broj isporučilaca” – izjavio je Etinger, najavljujući novi stadij u višepoteznoj partiji EU po pitanju gasa.

O kakvim dobavljačima je reč? U izjavi Gintera Etingera – sva lica su poznata: “Mi želimo da Rusija ostane naš partner. No, tu su i Norveška, Alžir, “Južni koridor”, po kome će u sledećih pet godina početi značajne isporuke iz Azerbejdžana preko Turske i Grčke u Albaniju, Italiju i Bugarsku i na evropsko tržište. Pored toga, biće povećane isporuke SPG, u tom smislu i iz Katara”.

Politički smisao ovakve izjave je više nego jasan: poći u susret pritisku SAD (koja zahteva da EU maksimalno snizi uvoz ruskog gasa) ali da se pritom potpuno ne posvađa sa Moskvom.Izbori za Evropski Parlament su na pragu, a posle njih – komplikovano formiranje sastava Evropske komisije. U tim uslovima plašiti Evropljane perspektivom zime bez ruskog gasa, predstavljalo bi samoubistvo za činovnike EU. Ali u svom današnjem stanju EU ne može odustati ni od principa evroatlanske solidarnosti.

Koliko je optimalna geografija snabdevača u predlogu Etingera? Prvo, o “Južnom gasnom koridoru” predviđenom za isporuku gasa iz nalazišta Šah-Deniz u Azerbejdžanu preko Gruzije, Turske, Grčke i Albanije, do južne Italije. Predviđeno je da on za EU bude alternativa nerealizovanom projektu Nabuko, koga je ubilo odsustvo dobavljača.

Sa krahom Nabuka, problem nedostatka dostupnih kapaciteta gasa nije nestao i sada taj problem ozbiljno podriva mogućnosti “Južnog gasnog koridora”.Kako priznaje Žan-Fransoa Sireli, predsednik gasnog industrijskog sektora EU (Eurogas), azerbejdžanski gas koji je u ovim cevima predviđen ne može postati alternativa ruskom i sposoban je jedino da bude “dopunski izvor sirovina”. Isporuke iz “Južnog gasnog koridora” planirane za 2019. godinu iznose svega 6 milijardi kubnih metara gasa u Tursku i 10 milijardi kubnih metara gasa u Evropu. A ruski “Gazprom” snabdeva EU sa više od 160 milijardi kubnih metara gasa godišnje. Razlika – deset puta više. Ovakav disbalans čini još apsurdnijim tvrdoglavo odbijanje EU da prizna stratešku važnost projekta “Južni tok” koji je geografski blizak “Južnom transportnom koridoru”, a uz to će početi da funkcioniše već krajem 2015. godine, sa dostizanjem transportnih kapaciteta od 63 milijarde kubnih metara gasa godišnje, već tokom 2018. godine.

Ono što je posebno važno – u ovom trenutku su već potpisani svi ugovori za početak gradnje morske deonice “Južnog toka” – koji su svojevremeno izazivali velika sporenja. Konkretno, kompanija SouthStreamTransportB.V.je izdala naloge za isporuku više od 150 hiljada cevi za prve dve deonice morskog dela “Južnog toka” i potpisala ugovore za njihovu ugradnju. “Napredak u realizaciji morskog dela gasovoda predstavlja svedočanstvo uspešnog rada evropskih i ruskih akcionara. Štaviše, uveren sam da će “Južni tok” takođe doprineti saradnji i u širim razmerama, jer će gasovod doneti uzajamnu korist i omogućiti pouzdane isporuke energenata u Bugarsku i Evropu u celini” – konstatovao je Hening Fošerau, predsednik Nadzornog odbora South StreamTransport B.V. Henn.

Ignorisanjem ovog i mnogih drugih svedočanstava uspešne realizacije projekta “Južni tok”, evropski činovnici u suštini vide diversifikaciju isporuka kao udaljavanje Rusije od njih.

Međutim, još više nesolidnosti izazivaju drugi isporučioci gasa u EU, koje je nabrojao Etinger. Prema podacima za prvi kvartal tekuće godine, Alžir je smanjio svoje isporuke za 2,8% – do 9,1 milijardu kubnih metara gasa, a Katar za 6,2% – do 4,9 milijardi kubnih metara gasa. Svoje isporuke je smanjila i Norveška za 2,7%. Praktično, između svih glavnih isporučilaca energenata u zemlje EU jedino “Gazprom” pokazuje pouzdanu pozitivnu dinamiku. Sergej Komljev, načelnik uprave za struktuiranje ugovora i cena za gas u “Gazprom eksportu”, ovih dana je saopštio da je bez obzira na suštinski pad potrošnje gasa u Evropi za 38 milijardi kubnih metara zbog praktičnog odsustva zime, “Gazprom” nastavio da uveličava svoje isporuke – za 2,6%, do 42,74 milijarde kubnih metara. “Ovo povećanje izgleda značajno, imajući u vidu smanjenje učešća drugih dobavljača. To jest, “Gazprom” nastavlja sa uvećanjem svog udela na evropskom tržištu, bez obzira na smanjenje energetske zavisnosti od Rusije koju je nagovestila EU” – istakao je stručnjak.

Ostaje da se nadamo da diversifikacija isporuka energenata ipak neće biti svrha samoj sebi lišena svakog smisla za EU i zemlje koje joj gravitiraju. U suprotnom Evropljani (uključujući i Srbe) rizikuju da se jednostavno smrznu.

(Fondsk.ru)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *