Шта то хоће Британци?

Šta to hoće Britanci?

24 jula 2015

prorokovic Dusan 4538Piše: Dušan Proroković

Govoreći o famoznom britanskom predlogu rezolucije o Srebrenici i mogućoj destabilizaciji Bosne i Hercegovine, predsednik Vlade Srbije je u jednom trenutku rekao, da parafraziram, kako „nije pametan“ šta to Velika Britanija hoće.

Da – političari, diplomate, novinari, analitičari, publicisti i drugi koji dolaze iz angloameričkog dela sveta uglavnom nam objašnjavaju kako je njihov cilj da Balkan bude miran. Međutim, retko ko ide dalje u objašnjavanju: njima je u interesu da Balkan bude miran dok je u njihovoj interesnoj sferi i dok ih to ne košta. Nekoliko disciplina, od onih koje se tiču bezbednosti i strateških studija, preko politikologije do političke geografije i geopolitike, objašnjavaju kako velike sile „sveobuhvatnim regionalnim pristupom“ mogu zaštititi svoje interese.

Kako „usisati“ Balkan u angloameričku interesnu sferu, koja je omeđena takozvanim evroatlantskim prostorom (istina, Balkan je na periferiji tog prostora) ozbiljan je projekat koji ima i svoju vremensku dimenziju. Prvi put se sa tim pokušalo posle Prvog svetskog rata, kada je ovim procesom rukovodila Velika Britanija (uz asistiranje Francuske), a što je rezultiralo stvaranjem, za to doba, velikog broja regionalnih inicijativa i regionalnih saveza. Da spomenemo samo Balkanski pakt i balkanske konferencije.

Na veliku žalost balkanskih naroda, ovi projekti su se pokazali neuspešnim. Vraćanjem Sovjetskog Saveza na istorijsku scenu (pod Staljinom), jačanje Nemačke u drugoj polovini tridesetih godina i ispoljena agresivnost u nastupu Italije, značili su da uticaj Velike Britanije počinje da slabi na Balkanu, pa samim tim i političko bezbednosni okvir koji je postavila, a ticao se balkanskih integracija, počinje da se urušava. Mir na Balkanu se mogao sačuvati samo uz garancije Sovjeta i Nemaca, što nije bilo u interesu angloameričkog bloka. Kada su već počeli da gube pozicije u drugim delovima sveta, za njih je Balkan iz režima „sveobuhvatnog regionalnog pristupa“ vrlo brzo prešao u režim „geopolitičkog žarišta“. A geopolitička žarišta služe da bi se u njima otvarale (kontrolisane) krize i započinjali ratovi.

Ovde treba tražiti sličnost sa današnjim vremenom i tridesetim godinama. Dok su SAD (Danas, za razliku od tridesetih, predvodnik angloameričkog bloka) mogle da „regionalnim pristupom“ suvereno gospodare Balkanom, pričali su nam o miru i demokratiji. Danas se već govori da smo na „prvoj liniji vatre“. Jasno je zbog čega. Rusija se vratila na istorijsku scenu, prisustvo Turske, Saudijske Arabije i Irana je sve uočljivije, a što više jača, to i Kina sve veću pažnju obraća na naš deo sveta. O tome kako mogu izgledati odnosi SAD i EU, te kako bi se odrazilo na Balkan nepotpisivanje sporazuma o „transatlantskom partnerstvu“, ne treba puno ni trošiti reči. Ponovo bi se preko balkanske krize mogla ucenjivati Evropa.

Dakle, interes angloameričkog bloka (ili geopolitičke celine) je da se u ovom trenutku počne sa kontrolisanom destabilizacijom Balkana, kako bi se, sa jedne strane, preko novih kriza istiskivao i ograničavao uticaj pre svega Rusije, ali u određenoj meri i nekih drugih velikih sila, dok bi, sa druge strane, to bila i jasna poruka EU da uopšte ne pomišlja na bilo kakav samostalan nastup. Ako kontinentalna Evropa, predvođena Nemačkom, hoće samostalno da igra u Ukrajini, u odnosima sa Kinom ili u Centralnoj Aziji, dobiće novi rat na Balkanu, pa će morati jadom da se zabavljaju narednih deset godina.

U tom kontekstu treba gledati i na „rat“ u Kumanovu, i „silovanje“ Crne Gore da uđe u NATO, i poslednja dešavanja među Albancima, i britanski predlog rezolucije o Srebrenici, sve sa formulacijama o „genocidu za udžbenike“ i „masovnom silovanju dečaka“. Na takav način se „svom silom udara“ na emocije i kolektivno pamćenje balkanskih muslimana, što bi trebalo da rezultira povećavanjem i međureligijske i međuetničke distance, unese nemir u političku javnost i spremi teren za novu destabilizaciju. To im je u interesu. Naš mir i naša stabilnost za njih su samo sredstva za trošenje.

(Večernje novosti)

KOMENTARI



2 komentara

  1. Apis says:

    Dalje od engleza blize Boga!

  2. mija says:

    Ma ja mislim da oni više ni sami pojma nemaju šta rade ni zašto to rade. Nešto bi 'teli, al' n'umeju. Zapravo oni otprilike znaju šta hoće: da se ništa ne promeni, a ako se baš mora promeniti, onda neka to bude u njihovu korist, pa da lepo konačno vladaju celim celcatim svetom. A svet ide svojim putem i ne haje mnogo za njihove želje. Kina na tenane štancuje svoju jeftinu robu, a Rusija se razvija u drugom pravcu koji je za Zapad još opasniji, zapravo zastrašujući, jer njihove proizvode budućnosti već sad Zapad ni ne razume, a kamo li da reprodukuje, a od same pomisli šta će Rusi proizvesti u budućnosti hvata ih jeza. U agoniji Zapad mlatara rukama i nogama. Treba ih se dobro čuvati jer su sad možda i najopasniji.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *