Шта за Србију значи С-300?

Šta za Srbiju znači S-300?

16 januara 2016

zeljko-cvijanovic 565Piše: Željko Cvijanović

1.

Život je, po pravilu, najironičniji prema neznavenima, tako da se posle posete Dmitrija Rogozina Beogradu najpre njima javilo hoće li Srbija dobiti S-300 i braniti se od hrvatskih balističkih raketa. Problem je, naravno, u tome što kursevi ONO i DSZ – gde su plavi uvek sa plavim trakama na reveru, a crveni, jednako uvek, sa crvenim – ni onda nisu bili najbolja škola za razumevanje međunarodnih odnosa. Tako da je to što je Rogozin napustio Srbiju, a da iza sebe nije ostavio nikakve cevi okrenute u vazduh, njima sasvim dovoljno da znaju da od tog posla nema ništa.

Na našu žalost, Majkl Kirbi je pohađao neke druge kurseve, tako da je sve skapirao na prvu. Ali, na njegovu žalost, najveći deo mandata on je u Beogradu proveo kao solidan i uspešan imperijalni diplomata, da bi se kući pakovao kao neuspešniji i od Majkla Polta, onog što je izveštavao Vašington kako ima sto načina da natera Koštunicu da pristane na nezavisno Kosovo. Elem, kad je dolazio u Beograd, Kirbi se spustio na mesto gde je sve čisto i jasno i gde je potrebno samo kontrolisati stvar i redovno joj menjati ulje da negde ne zaglavi. Odlazeći iz Srbije, zapamćen po izjavi o Srbima kao „šizofrenom narodu“ – koja nije bila mera našeg mentaliteta, već njegovog mandata – Kirbi, kao oni konzuli iz Andrićeve Travničke hronike, napušta mesto na kome mu više ništa nije jasno i gde se više niko ne kladi na to sa kakvim će se kapama na glavi Srbi sutra probuditi.

2.

Opasnost od hrvatskih raketa je realna, ali bavljenje njima zakucava nas u drvo od koga se ne vidi šuma. S-300 takođe je stvaran, ali ta šifra nadilazi značaj tih sofistikovanih sulunara. Dakle, hajde da vidimo šta je to u Beogradu tri dana radio Rogozin i šta je to što je razumeo Kirbi?

Nije bila, po svoj prilici, samo resorska stvar (naoružanje) što je Putin u Beograd poslao najžešćeg i najdrskijeg čoveka iz svoje prve petorke, verovatno jedinog viđenijeg Rusa koji bi rekao Srbima u oči da pripaze na svoje EU-integracije i na svoje žene da im se ne desi ono što i Nemicama u novogodišnjoj noći na ulicama Kelna i drugih gradova. Istovremeno, Rogozin je radio ono što često radi u Rusiji: obilazio vojne jedinice, osluškivao raspoloženje, razgovarao i sa generalima i sa poručnicima, probao vojničku hranu. Naravno, razgovarao je i sa srpskim prvacima, bio medijska zvezda, dajući više intervjua od Zdravka Čolića. Zašto?

Stvar za Ruse mnogo važnija od toga da li Srbija ima para da plati oružje jeste ta koliko su čvrste ruke u kojima bi trebalo da završi rusko oružje. Nije reč o tome što se Rusija plaši da će S-300 pasti u ruke zapadnih agenata, već o najvećem živom kompleksu sa kojim su Rusi napustili 20. vek. Naime, nije prošla ni decenija i po, a sve ono rusko oružje koje je bilo raspoređeno po zemljama Varšavskog pakta bilo je okrenuto prema Moskvi. Znajući ih, Rusi će radije usporiti rast svog uticaja na Balkanu nego što će takvu grešku ponoviti.


3.

Sudeći prema njegovim finalnim izjavama, Rogozin je otišao zadovoljan. Da li to znači da je sve gotovo? Ne, već da tek počinje.

Hajde sada da vidimo kako je Kirbi razumeo Rogozinovu posetu. Odlazeći ambasador iz zemlje „šizofrenih“ rekao je da Srbima ne treba oružje i da ima mnogo pametnijih načina da potroše pare. A onda je rekao da nema ništa protiv prevremenih izbora, ali da „oni ne bi trebalo predugo da skreću zemlju sa puta napretka“. Šta, zar Srbija više nije na putu „napretka“? Zar izbori prete da je skinu sa tog puta? Šta to znači?

Prvo, da Ameri nisu za prevremene izbore, bar dok ne dobiju Vučićeve garancije o putu „napretka“, šta god to u američkoj interpretaciji značilo. Drugo, kakvi su sad to izbori, o kojima je taman pod pritiskom zapadnih ambasada prestalo da se priča, a onda su opet postali više nego aktuelni čim se Rogozinov avion odvojio od surčinske piste? I treće, šta je to zbog čega Kirbi strahuje za srpski put „napretka“, a u vezi je sa izborima?

4.

Smisao Kirbijeve izjave podvukla je polemika između Američke ambasade u Beogradu i Vilijema Montgomerija, nekadašnjeg ambasadora SAD u Srbiji. Naime, Montgomeri je zamerio administraciji da politiku prema Srbiji ne menja već 15 godina, optuživši Kirbija da je priznanje Kosova postavio kao uslov za ulazak Srbije u EU.

Tačno je da Montgomeri često nastupa kao lobista Vučićeve vlade, ali je isto tako tačno da nije ostao bez veza u Stejt departmentu i da nastupa u ime mekše struje u američkom vođstvu, za sada slabije, koja strahuje da bi preterivanje sa pritiscima na Srbiju moglo Beograd da odvuče na drugu, rusku stranu. Kirbi je verovatno bio besan zbog Montgomerijevog zabijanja klipova u točkove, pa je Ambasada izdala saopštenje kako ne pritiska Srbiju za Kosovo.

I tu smo u središtu stvari: iako ga Montgomeri ne pominje, najviši špic takve američke politike na Balkanu danas nije zahtev za priznanje Kosova, već pretnja Srbiji da će Amerika naoružati Hrvatsku balističkim raketama. Genije u američkoj administraciji koji je to smislio želeo je da skrati razmišljanje Srbije za ulazak u NATO, prateći talas na kome je već neko vreme Crna Gora, a za koji se izgleda priprema i Makedonija. Naravno, prema toj ideji, Srbija bi trebalo da se uplaši naoružavanja Hrvatske raketama sa „dometom do Niša“ i da se pridruži neprijatelju koga ne može da pobedi.

Montgomeri je, međutim, uočio grešku u tom planu: šta Srbiji garantuje ulazak u NATO osim da će biti trajno odvojena od prijateljske Rusije? Ništa. Kako će se u NATO odupreti pritiscima na Kosovu. Nikako. Da li joj NATO garantuje da će zadržati Vojvodinu? Ne. Jača li je ili slabi to članstvo u odbrani Republike Srpske? Slabi.

5.

Suočena sa pretnjom, spram koje ne stoji nikakva ozbiljna ni ponuda ni garancija, Srbija je uradila jedino što je mogla. Zatražila je oružje od Rusije. Došao je Rogozin i u Beogradu napravio prećutni konsenzus sa Amerikancima u jednoj važnoj stvari. Naime, i on, odnosno Rusija, saglasni su sa Amerima da Srbi moraju da skrate svoj put izjašnjavanja o NATO.

Otuda, S-300 i dalje jeste moćno oružje, koje Srbiju lišava nekih velikih glavobolja, ali S-300 je i mnogo više od toga. To je ime novog političkog procesa u Srbiji.

6.

Dakle, Srbija će morati ili u NATO ili u S-300. (Vrlo je važno ponoviti da to nije film Tri karte za Holuivud i izbor između Istoka i Zapada, već između NATO, kolonijalnog statusa i neizvesne sudbine stavljene u ruke sveta koji već četvrt veka ne pokazuje nikakvo razumevanje za interese Srba i Srbije, sa jedne strane, i, sa druge, višeg stepena državne samostalnosti, ekonmskog razvoja i zadržavanja prijateljskih sila u svojoj orbiti.)

Otud, politički proces S-300 zahteva velike intervenicije u državnoj politici, u vojsci, kulturi, privredi… i – što se podrazumeva – u kadrovskoj infrastrukturi. Ako se zna koliko je srpski državni aparat premrežen zapadnim agentima i koliko je pete kolone raspoređeno po srpskoj javnosti, ta stvar može se oposliti samo na dva načina: državnim udarom i prevratničkim izborima. To Kirbi zna i zato je zabrinut za to hoće li Srbija posle izbora nastaviti „putem napretka“. Istovremeno, Amerikanci znaju da se za status quo mogu izboriti na isti način kao i oni koji žele zaokret – državnim udarom i prevratničkim izborima. Problem je što su za drugo zakasnili sa svim osim da pritiskaju i tuku Vučića. Tako da im ostaje samo prvo, utoliko pre ako se Vučić odluči za drugo.

7.

Imaćemo dakle izbore, dosta izvesne po rezultatu, ali neizvesne po konačnom političkom bilansu. Politički proces koji sam nazvao S-300 prepoznaćemo po tome što će Rusija na tim izborima imati veći uticaj nego i na jednim pre njih, što će prvi put na njima biti dostojan takmac Americi i što će EU biti u zapećku uticaja, tek kao administrativni satelit SAD, koji će Srbima pretiti otvaranjem poglavlja 31 (usklađivanje međunarodne politike, odnosno pritisak da se okrenu leđa Rusiji) i sličnim psinama.

Vučić će samim tim nastojati da izbore raspiše što kasnije, jer će oni, sve dok ih ne raspiše, američku medijsku i agenturnu artiljeriju držati u stanju polovične gotovosti. Ako odustane od izbora, znači da su ga slomili; ako ih raspiše, zadržavajući Toomislava Nikolića na svojoj strani, velika igra moći će da počne. Biće to proces S-300 u svom punom svetlu.

(Standard.rs)

KOMENTARI



4 komentara

  1. Goran says:

    Kao i uvijek gospodine Zeljko , jako dobar komentar. Nazalost ZG vecernji list je upravo objavio kako Vucic sigurno dobija uvjerljivo izbore jer nema konkurenciju. Kazu da ima uvjerljivu moc i da ce vladati do 2020 jer ionako treba da zavrsi Eu put koji si je izabrao :-( . Kao i uvijek , Hrvati imaju izvjestaj iz prve ruke ,,,,a to su strane obavjestajne sluzbe koje su se nazalost pokazale veoma cesto kao tocne.

  2. miroslav says:

    S-300 ne sprecava 3000 migranata da udju u Srbiju.A i S-300 se vise ne proizvodi.S-300 ne sprecava siromastvo,nezaposlenost i odlazak mladih iz sopstvene zemlje.I kupuje se.A od kojih para?

  3. Toma says:

    Gospodine Miroslave, od para koje se odlivaju raznim kanalima tajkunima u dzepove, od onih 5miliona za Srebrnicu, a deca nemaju medicinsku negu, od para koje idu "ne vladinim organizacijama" i raznih drugih odlivanja. Po nekoj proceni stručnijih ljudi od 2000god više od 50 milijardi dolara, to je puno zuba "300"kojih moramo imati ako mislimo da vratimo dostojanstvo i da kažemo zapadnim smradovima sve u lice, da nam ne vire više pertle iz njihove zadnjice, mada se na žalost i one više ne vide već naslućuju.

  4. Toma says:

    Gospodine ili brate Miroslave, od para koje se odlivaju raznim kanalima tajkunima u dzepove, od onih 5miliona za Srebrnicu, a deca nemaju medicinsku negu, od para koje idu "ne vladinim organizacijama" i raznih drugih odlivanja. Po nekoj proceni stručnijih ljudi od 2000god više od 50 milijardi dolara, to je puno zuba "300"kojih moramo imati ako mislimo da vratimo dostojanstvo i da kažemo zapadnim smradovima sve u lice, da nam ne vire više pertle iz njihove zadnjice, mada se na žalost i one više ne vide već naslućuju.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *