Stanje Vojislava Šešelja sve gore, ugrožen mu je i život

Stanje Vojislava Šešelja sve gore, ugrožen mu je i život

11 maja 2014

seseljŠešelj je primio samo jednu hemoterapiju i to još pre tri meseca, nakon što mu je operisan karcinom debelog creva, a treba da je prima jednom mesečno.

– Njemu je hemoterapija jedini lek koji ide uz tu dijagnozu i sada i taj jedini lek više ne uzima. Smršao je više od 20 kilograma, potpuno su mu onemogućene alternativne metode jačanja organizma, a uz to treba dodati i one koji odlučuju o tome kako će i kada će se lečiti, a unapred su odlučni da to spreče. Ako se tako stanje nastavi, ishod je poznat – odgovara Jadranka Šešelj na pitanje o zdravstvenom stanju supruga.

U razgovoru za “Vesti” ona kaže da je posle prve hemoterapije pre tri meseca Šešelju zatvorska uprava odredila jednonedeljnu izolaciju u zatvorskoj bolnici uz obrazloženje da je “rizičan po okolinu” i pored toga što su doktori koji su ga operisali rekli da nikakva izolacija posle hemoterapije nije potrebna i da kontakt sa drugim osobama ne može da bude nebezbedan.

– Voja se na tu odluku žalio predsedniku suda, ali je on podržao odluku uprave zatvora da je izolacija neophodna. Što bi se reklo može im se, kao da je zračen i da isijava, pa ugrožava zdravlje drugih – svedoči Jadranka, koja je prošle nedelje posetila svog supruga u pritvorskoj jedinici Haškog tribunala.

Šešeljeva supruga se konsultovala sa srpskim onklozima o nužnosti izloacije, ali su oni bili u čudu da neko može da smatra da je osoba koja je primila hemoterapiju rizična za okolinu jer bi tada medicinsko osoblje bilo konstantno ugroženo.

Ona kaže da je tih sedam dana u izolaciji Šešešelju teško palo i da umesto da se posle jake terapije nalazi što više na vazduhu i uz jaku hranu, on sedam dana proveo u neuslovnoj sobi bez dnevnog sveta.

– Dane je mogao da provodi samo u krevetu gledajući u plafon. Izložen je groznom tretmanu i zbog toga je odlučio da neće dozvoliti dalja ponižavanja i odbio je da primi sledeću dozu hemoterapije pod tim uslovima. Srećom, još se drži i ima normalne i redovne aktivnosti – navodi Jadranka Šešelj.

Uticajni “žale”

Na pitanje da li su tražili pomoć od srpske države koja je dužna da zaštiti svog državljanina koji duže od 11 godina čeka na prvostepenu presuda i kojem je život direktno ugrožen u pritvoru neadekvatnim lečenjem, Jadranka odgovara da je tako nešto iluzorno pokušavati.

– Sa Rasimom Ljajićem je možda moglo da se razgovara, ali kakav je njegov uticaj – to je pitanje. Oni drugi koji imaju uticaja, njima je “žao”.

(Vesti-online.com)

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. Miloš says:

    Pustite čovjeka da barem umre na slobodi ! Ovakvo ponašanje " suda pravde " je bez presedana !

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *