Стипе, опрости!

Stipe, oprosti!

4 jula 2015

boris knezevic 5676Piše: Boris Knežević

Reforma obrazovanja u onoj bivšoj državi bila je sinonim za Stipu Šuvara, pokojnog hrvatskog komunistu. Taj drug prvi je došao na ideju da eksperimentiše sa sistemom koji ne prašta greške. Kada je Šuvarevo „usmjereno obrazovanje“, nakon što je proizvelo armiju očajno usmjerenih i neobrazovanih ljudi, doživjelo kolaps sa pokojnom Jugom, sigurno su mnogi pomislili da je dno već dotaknuto i da gori „stručnjak“ od nedoraslog Stipice još zadugo neće zabasati u ovdašnja „bespuća prosvjetne zbiljnosti“.

Da od goreg uvijek postoji gore pokazalo se ubrzo, a „usmjerenog“ Šuvara, koji je godinama bio glavna inspiracija za brojne viceve o tupavim i uštogljenim komunističkim funkcionerima, više nego uspješno zamijenili su razni „stručnjaci“ i demokrate, koji su svoje sulude ideje i projekte – kako su često voljeli da kažu – uspješno implementirali u domaće obrazovanje.

Tako smo, eto, došli u situaciju da više nemamo Šuvarevih „saradnika u nastavi“, „dodavača metalostrugara“ i sličnih besmislenih zvanja, proizašlih iz famozne socijalističke reforme obrazovanja, ali smo zato dobili bezbrojne odlikaše, sjajne studente i naučne radnike koji, kada jednom završe školovanje, već na prvom radnom mjestu pokazuju zastrašujuće neznanje o bilo čemu!

Najlakše je sada kompletnu krivicu za propast obrazovanja i štancanje polupismenih stručnih kadrova – nesposobnih za obavljanje bilo kakvog ozbiljnijeg posla – svaliti na prosvjetne radnike. U cijeloj priči oni su vjerovatno i najneviniji. Pritisnuti roditeljima, od kojih većina smatra da je njihovo dijete najpametnije, ali i nakaradnim vrijednosnim sistemom, prema kojem se kvalitet škole mjeri isključivo brojem završenih odlikaša i „vukovaca“, prosvjetni radnici predstavljaju samo posljednji ekser u kovčegu u koji je sahranjeno domaće obrazovanje.

Devetogodišnja osnovna škola, interaktivna nastava, nepripremljeno srljanje u Bolonjski proces i još stotinu drugih čudesa i izuma, kojima su u posljednje dvije decenije silovali prosvjetu, doveli su nas u situaciju da danas imamo ljekare kod kojih se bojimo da nam istisnu bubuljicu, doktore nauka koji s teškom mukom sastavljaju prostoproširenu rečenicu, ekonomiste kojima na upravljanje ne bismo povjerili ni novac iz kasice-prasice.

Nešto mislim, da se ne ogriješismo o Stipu?

(PressRS)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *