Страх је постао живот

Strah je postao život

8 decembra 2015

zivojin rakocevic 45Piše: Živojin Rakočević

„Palo mi je na pamet da ćerki kažem da se snima igrani film, da su to glumci… Ali vidim da je ona sve shvatila na svoj način, iako je dete i da je moje ’objašnjenje’ uzaludno”, kaže profesor Saša Petrović koji svojoj sedmogodišnjoj ćerki Stefani pokušava da pomogne posle sedam hitaca koji su pogodili njihov dom u Goraždevcu kod Peći.

Hici iz automatskog oružja, automobil koji ispred kuće gori kao buktinja, u 2.50 časova probudili su ovaj deo sela i ovo dete, a trista metara dalje druga rafalna paljba prelomila je napola spomenik pobijenim dečacima Pantu Dakiću i Ivanu Jovoviću i žrtvama NATO bombardovanja u ovom delu Metohije.

„Ovo je začarani krug između međunarodne zajednice, Albanaca i kosovskih institucija koje ili ne mogu ili ne žele ništa da reše. Mi smo prepušteni sami sebi, sve je ovo jedno haotično stanje koje izmiče kontroli”, navodi ovaj profesor engleskog jezika koja nastoji da razložno sebi i svojoj uplašenoj porodici objasni šta se događa i da neke više sile odlučuju o njihovim životima.

Posebnp je mučan utisak da se svi napadi i zločini koji su se dogodili u Goraždevcu mogu otkriti veoma brzo i da su poznati svima, ali multietnička idila neophodna međunarodnoj zajednici izgleda podrazumeva da, jedino srpsko naselje koje je u pećkom regionu opstalo 1999. ostane bez bilo kakve zaštite. Dva srpska ministra u kosovskim institucijama, Ljubo Marić i Dalibor Jevtić, pre nekoliko dana su došli u Goraždevac i dobili uveravanja od policije i opštinskog rukovodstva da je bezbednost na zadovoljavajućem nivou.

„Mi smo konstatovali da je bezbednosna situacija u opštini Peć dobra, izgleda da to nekome smeta”, kaže gradonačelnik Peći Gazmend Muhadžeri. Upitan kome smeta odgovara sa osmehom na licu: „Ne znam, boga mi, to policija treba da utvrdi, kome smeta mir”. Isti taj osmeh i iste ove fraze ponavljao je u julu kada se divljalo po Goraždevcu i spomenik žrtvama bio posut benzinom i zapaljen, a grafitom najavljena osveta.


Nepodnošljiva bezbednosna lakoća i zaborav srpskih žrtava ugrađeni su u kosovski sistem. Desetine incidenata, napada, ponižavanja, etnička mimikrija postali su deo institucionalnog delovanja. Otežavajuća okolnost je što se takva situacija javnosti i strancima predstavlja jezikom evropskih zakona i standarda. Ta frazeologija uklopljena u statistiku, prema kojoj su ovdašnji incidenti dečja igra prema onome što se događa u demokratskom svetu. Letošnji napadi za gospođu iz Ujedinjenih nacija koja je ovde sačinjavala izveštaj i fotografisala spomenik svojim smart telefonom roze boje, bili su tek obična statistika. Njen izveštaj je pokrila prašina u međunarodnim fiokama, on nikog nije upozorio na ono što se dešava ovde, kao što ni u jučerašnjim izveštajima neće pisati da je, nekoliko minuta, posle napada u Goraždevcu isključena struja i da je strah dominantno osećanje i način života ovog geta. „Deca su veoma zastrašena, jer kad te sve to zatekne na spavanju, ne možeš da se oslobodiš straha, pa pitam počinioce, Vladu Kosova i policiju kakvu budućnost ta deca treba da očekuju sutra”, izjavio je za „Politiku” predsednik privremenog organa opštine Peć Miloš Dimitrijević.

Juče je od prošlog napada i parastosa ubijenim dečacima koji se održava sredinom avgusta bio najživlji dan u Goraždevcu. Na seoskom centru dolazili su, uglavnom, srpski predstavnici vlasti, retka vozila italijanskog Kfora i Kosovska policija. Direktor Kancelarije za Kosovo i Metohiju Marko Đurić izjavio je ispred spomenika goraždevačkim žrtvama koji je izbušen i polomljen projektilima nekog većeg kalibra da je ovo napad na decu, na slobodu i da predstavlja čin agresije prema čitavom srpskom narodu.

Moja poruka političarima koji su odgovorni za bezbednost ovde na Kosovu i Metohiji glasi: „Brinite o srpskoj deci kao što brinete o albanskoj deci. Samo na taj način i srpska i albanska deca mogu biti mirna i spokojna i mogu imati budućnost.” On je upozorio na lošu zastupljenost Srba u Kosovskoj policiji i rekao da je reč o terorističkom napadu, kao i da će predstavnici Srba u prištinskim institucijama insistirati da se počinioci napada pronađu. Nakon obraćanja novinarima i okupljenim Srbima on je, u pratnji ministara Marića i Jevtića, posetio dom Saše Petrovića i razgovarao s njegovom porodicom. Oni koji su najviše izgubili i propatili veruju i znaju da je ovo deo plana.

„Na istim mestim se dešava pucnjava, sreća što je zima inače ko zna koliko dece bi stradalo, leti ona ovde ostaju do kasno u noć. Mi znamo da će ovo da se desi opet i opet… Svesni smo i gde smo i šta smo, mi smo samo topovsko meso i samo čekamo red”, kaže Mirjana Srbljak, majka devojčice Dragane koja je teško ranjena dok se 2003. kupala na reci Bistrici. Kraj je dana, magla pada na srpski geto koji napuštaju poslednji gosti. Ostaju Goraždevčani pokriveni strahom i neizvesnošću.

(Politika)

KOMENTARI



Jedan komentar

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *