Sudija ili političar?

Sudija ili političar?

13 avgusta 2014

Tomislav KlauškiPiše: Tomislav Klauški

Ništa drugo nismo mogli ni očekivati.

Kad je trebalo službeno reagirati na neslužbene izjave „visokog izvora iz Vlade“, predsjednik Vrhovnog suda Branko Hrvatin spremno se obračunao s „nedopustivim pokušajem nepoštivanja i omalovažavanja sudačke struke“.

Odmah je poslao priopćenje.

Ali kad se trebao oglasiti povodom izjava suca Ivana Turudića u nedjeljnom Večernjem listu, onda se Hrvatin vadi da nije pročitao sporni intervju i da će to učiniti tek kad se vrati s godišnjeg odmora.

Kako predvidivo. A opet, kako neobično.

Da predsjednik Vrhovnog suda polemizira s anonimnim izvorima, a šuti o autoriziranim izjavama istaknutog suca.

Državni udar pištoljem na vodu

Visoki izvor iz Vlade u siječnju ove godine u Jutarnjem listu optužio je Ivana Turudića, suca koji je rješavao zahtjev za izručenjem Perkovića, da je „izvršio državni udar s pištoljem na vodu“, te da ne poštuje hrvatske zakone.

Hrvatin je tada spremno ustao u Turudićevu obranu i obrušio se na anonimnog sugovornika koji je vjerojatno bio premijer Zoran Milanović.

Sada, pak, spremno šuti o Turudićevu skandaloznom ispadu, o intervjuu koji je više od bilo koje političke izjave – službene ili neslužbene – nanio štetu i osramotio sudačku struku. Nije se čak ni informirao o tom intervjuu.

Umjesto toga, kupio je vrijeme do završetka godišnjeg odmora kako bi pokušao zataškati izjave nedostojne bilo kojeg hrvatskog suca, a kamoli ovako visoko pozicioniranog.

Zna Hrvatin da treba biti oprezan s izricanjem sankcija sucu koji se otvoreno hvali prijateljstvom sa šefom oporbe i potencijalnim premijerom, koji je blizak s Vladimirom Šeksom, koji je navodno zakapario fotelju ministra pravosuđa i koji se, ne treba ni to zanemariti, hvali da je kao dragovoljac Domovinskog rata dao najveći doprinos stvaranju hrvatske države.

A s takvima se nije pametno bosti.

Sigurnije je trenirati principe prepucavajući se s anonimnim novinskim izvorima.

Turudićeva tirada

Za to vrijeme Ivan Turudić nastavlja svoju političku tiradu, čak se i hvali da bi na isti način napadao i Tuđmanovu vlast, da je ovako vršila pritisak na sudstvo.

Branio bi neovisnost sudstva kao vjerojatno isto onako kako je 2005. godine branio ministricu pravosuđa Vesnu Škare Ožbolt od pritiska Ive Sanadera i Vladimira Šeksa da upravo Turudića postavi za predsjednika Županijskog suda u Zagrebu.

Ona je zbog toga smijenjena, a on nakon toga ipak imenovan.

Znači, možda je bolje da Turudić ne brani neovisnost sudstva.

Sudac ili političar?

Naročito ne kao onaj koji se hvali da bi iz rulje zviždao državnom vrhu, kao onaj koji ratuje s udbašima i boljševicima ili onaj koji ljude bez ratnog staža proziva kao manje zaslužne za stvaranje hrvatske države.

I naročito ako se pritom hvali bliskošću s jednom političkom opcijom.

Predsjednik Ivo Josipović poslao je jasnu poruku: Turudić se mora odlučiti hoće li biti sudac ili političar.

Ali taj isti Turudić je već odavno naučio da je u ovoj zemlji najbolje biti sudac blizak političarima. Naučili su to i mnogi drugi suci, još od devedesetih kad je predsjednik Vrhovnog suda Milan Vuković izjavio da je posao sudaca „provoditi državnu politiku“, kad su se suci birali po političkoj podobnosti i sudili po političkom diktatu, a ne po zakonima.

Za napredovanje često nije bilo dovoljno samo biti dobar sudac, već i dobar sudac s političkim zaleđem.

Ili pak samo sudac s političkim zaleđem.

Turudić je to već demonstrirao, čak i u zadnjem slučaju Josipa Perkovića.

Presudio prije suđenja

Ako se već može braniti da nije odobrio izručenje u skladu s javnim zahtjevom Karamarkova HDZ-a, onda je njegova posljednja usporedba Perkovića i Puniše Račića, zajedno s paranoičnim tiradama o udbašima u hrvatskom društvu, pokazala da se prilikom donošenja odluke o izručenju šefa Udbe povodio za nekim drugim, čak i političkim mjerilima, a ne samo za slovom zakona.

I Perkovića pritom proglasio ubojicom prije nego što je suđenje uopće započelo.

Bit će zanimljivo čuti što o tome misli Branko Hrvatin: je li se sudac Turudić povodio za političkim motivima i osobnim preferencijama u odlučivanju o izručenju hrvatskog državljanina Njemačkoj?

Do tada, uzdat ćemo se u obećanje Ivana Turudića da će on uvijek i na svakom mjestu štititi neovisnost sudaca i pravosuđa od bilo kakvog miješanja politike.

Nema sumnje da će to znati lijepo objasniti svojim prijateljima iz HDZ-a.

(24sata.hr – Zagreb)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *