Suspendovane političke logike na Kosovu

Suspendovane političke logike na Kosovu

3 oktobra 2013

dusan-prorokovic-vPiše: Dušan Proroković

Koliko puta su ključni predstavnici srpske izvršne i zakonodavne vlasti pomenuli da je važno da kosovski Srbi izađu na predstojeće lokalne izbore? Koliko puta su ih pozvali da glasaju za listu „Srpska“? Koliko će puta sve ovo pomenuti u narednih mesec dana?

Stavimo se sada u poziciju pojedinca, Srbina sa Kosova i Metohije, kao političkog činioca. Kakav može biti njegov odnos, posle potpisivanja Briselskog sporazuma, a pred lokalne izbore koje organizucije Priština, prema ostalim (važnijim!) političkim činiocima u ovom procesu: državi Srbiji i međunarodnoj zajednici (nazovimo je tako, mada se suštinski radi o „zapadnom“ delu međunarodne zajednice sa kojom srpske vlasti pregovaraju po pitanju Kosova i Metohije). Kako on sve ovo sagledava?

Najpre nešto o pojmu „političke logike“. Da se zadržimo na klasičnoj, antičkoj (ili još tačnije-aristotelovskoj) definiciji logike, kao nauke o „formalnim uslovima, principima i pravilima korektnog razmišljanja“. U tom kontekstu, politička logika bi se odnosila na veštinu ili metodu razmišljanja i zaključivanja o procesima unutar političkog sistema, na osnovu principa i pravila prema kojima taj isti sistem funkcioniše.

Sam politički sistem je složena (društvena) struktura, koju oblikuju mnogobrojni činioci istorijskog, pravnog, ekonomskog, kulturnog (civilizacijskog!), ideološkog i sociološkog karaktera! Najkraća definicija je da je to skup društvenih i političkih institucija. Zato je moguće navesti veći broj pravila i principa funkcionisanja političkog sistema. Bez obzira na moguću kritiku o subjektivnosti, za potrebu ove kratke analize poslednjih dešavanja na Kosovu i Metohiji, ograničiću se na četiri: moć ključnih faktora (elemenata) da utiču na donošenje odluka; pravni poredak prema kojem sistem funkcioniše; odnos prema opšteprihvaćenim demokratskim normama i principima; i uticaj moralnih kodeksa na donošenje odluka (na čemu često i uporno insistiraju svi sagovornici sa Zapada).

Dakle, da bi ovaj naš Srbin sa Kosova našao logiku u svemu, on bi morao da veruje u četiri stvari. Prvo, morao bi da veruje da će nekakva institucija sa, i dalje do kraja nedefinsanim nadležnostima, statusom i delokrugom rada-Zajednica srpskih opština, moći efikasno da zaštiti njegova pojedinačna i kolektivna prava! Drugo, da će formalno biti poštovane pravne norme i procedure koje mu garantuju slobodu i čitav niz prava. Treće, da se do svega pomenutog dolazi kroz demokratsku proceduru, koja počinje glasanjem na izborima. I četvrto, da iza svega postoje međunarodne garancije, kojih se međunarodni faktori drže, jer je to pitanje i političkog morala!

Zašto on u ovo ne može da poveruje? Zato što u svemu nema političke logike!

Prvo, kako će njega zaštiti nekakva ZSO, kada to više nije u stanju ni Republika Srbija. A kakva god da je, Srbija je država sa svim sredstvima i aparatom koje država ima na raspolaganju. Da ne idemo dalje, Srbija se samoponižava time što menja ime liste koju je sama podnela. I onda treba verovati da će kroz mehanizme ZSO ova srpska vlast brinuti o kosovskim Srbima!? Drugo, kako može verovati u snagu prava, kada su srpske vlasti prekršile vlastiti Ustav dižući ruke od suvereniteta na jednom delu svoje teritorije, a međunarodni faktori su brutalno pregazili Rezoluciju 1244 SB UN. Treće, ponašanjem srpskih vlasti demokratska procedura je suspendovana.

Predstavnici Vlade Srbije pozivaju da se glasa za listu „Srpska“, iako to nije i jedina lista kosovsko-metohijskih Srba na novembarskim lokalnim izborima. Ako je Srbija garant sprovođenja potpisanog sporazuma i ako ima nameru da kroz mehanizme koji će biti uspostavljeni pomaže Srbima na KiM-zašto onda Vlada Srbije učestvuje u ovim izborima sa svojom listom? Cilj Vlade treba da bude da pomaže ZSO, ma ko sačinjavao ovo telo, a ne da uslovljava glasače na razne načine i od njih ultimativno zahteva da podrže listu „Srpska“. I četvrto, poručivati ovom našem kosovskom Srbinu kako se može uzdati u garancije zapadnih zemalja, jer su tamo političari ljudi koji drže do morala, izazvalo bi ili gromoglasan smeh ili nevericu. Da se osvrnemo samo na poslednju izjavu generalnog sekretara Saveta Evrope Torbjorna Laglanda, na sednici Političkog komiteta Parlamentarne skupštine SE, o tome, kako će Savet Evrope uspostavljati direktnu komunikaciju sa Kosovom, jer će to, između ostalog, doprineti borbi protiv organizovanog kriminala. Parlamentarna skupština SE je nedavno razmatrala izveštaj Dika Martija o trgovini ljudkim organima na Kosovu i Metohiji, o svemu se i izjasnila. A u izveštaju se navodi i ime i Hašima Tačija. I sada, Savet Evrope će jačati direktnu saradnju sa Hašimom Tačijem, da bi se borio protiv kriminala u koji je do lakata umešan isti taj Hašim Tači. Sjajno! Kao i sve ostalo.

Zbog toga se može očekivati da kosovski Srbi masovno bojkotuju predstojeće izbore. Istina, tamo gde ih je manje, pa je lakše na njih izvršiti pritisak, nekakve izlasnosti će i biti. To se odnosi pre svega na područja južno od Ibra. Tamo gde ih je više i gde čine kompaktnu celinu, pritisak je teže izvršiti, pa će i bojkot biti vidljiv. Ovoga su svesni i razni međunarodni predstavnici koji poluglasno poručuju da je dovoljno da izađe 15 odsto birača, pa da se izabrani predstavnici smatraju legitimnim!?

Međutim, treba upozoriti, da i pored ovakvih ocena, zapadne zemlje neće biti zadovoljne odzivom Srba. To im se jednostavno ne isplati. Zarad ostvarivanja njihovih interesa neophodno je razbiti kompaktni srpski blok na severu Kosova, a pošto to nisu uspeli svih ovih godina da učine Albanci, sada će probati da ostvare preko Beograda. Da ne gajimo nikakve iluzije o tome kako će se posle lokalnih izbora na Kosovu i Metohiji stvari popraviti. Čak naprotiv, treba očekivati novi zahtev zapadnih zemalja (ili barem dve zapadne zemlje): da se Beograd razračuna sa onima koji su organizovali bojkot izbora. Jer, za slabu izlasnost neko mora biti okrivljen. Možda to bude i još jedan, dopunski zahtev, na sve dužoj listi ustupaka koji se od Srbije traže, zarad otpočinjanja pregovora sa EU!

Šta bi otpočinjanje ovakve akcije značilo za stabilnost u Srbiji i za ukupni položaj Srbije ne treba ni pominjati. Tek, već sada treba upozoriti da izlasnost na lokalnim izborima na Kosovu i Metohiji neće imati mnogo veze sa antikampanjom koja će se voditi. Pre svega će to imati veze sa nedostatkom političke logike u svemu ovome. Otuda i ovolika pasivnost u biračkom telu. Kosovskim Srbima nije jasno niti zašto treba da izađu na izbore, niti šta će im to doneti sutra!? Kakve će koristi imati od svega?

A na drugoj strani, bojkot je legitimno demokratsko sredstvo. Kada su Albanci celu deceniju mogli da bojkotuju državu u kojoj su živeli, zašto i Srbi ne bi mogli da izbojkotuju jedne izbore.

Zbog svega navedenog, neophodno je da srpske vlasti već sada počnu da razmišljaju šta i kako posle novembarskih izbora? Dalje slepo slušanje međunarodnih predstavnika može i državu i društvo uvesti u novu, dugu krizu.

(Vidovdan.org)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *