Suve šljive i orasi

Suve šljive i orasi

19 oktobra 2014

Zlatko GallPiše: Zlatko Gall

Medije su ovih dana „uveselile“ dvije vijesti iz resora Ministarstva znanosti i obrazovanja. Kao u vicu, stigla je najprije „loša vijest“: ministarstvu za plaće prosvjetarima do kraja godine nedostaje više od 400 milijuna kuna. Uslijedila je potom „dobra vijest“: Damir Boras, novi rektor Sveučilišta u Zagrebu, početak svog mandata obilježava feštom u zgradi Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu u društvu sa 600 „uglednika“ predvođenih predsjednikom države i premijerom.

Združene pod nazivnikom „financije Ministarstva znanosti i obrazovanja“ ove dvije vijesti su doista nešto što možete pronaći samo u „zoni sumraka“ ili na psihijatrijskom odjelu. Dakle, tamo gdje je očit apsurd, iščašena percepcija stvarnosti ili – kako bi se to politički nekorektno kazalo – gdje vlada potpuno ludilo.

Je li tu riječ samo o novcu kojeg za osnovnu djelatnost ministarstva – a to je valjda održavanje nastave i plaćanje nastavnika – nema a ima za protokolarna glumatanja? Nije jer, pokazalo se, novac za plaće nastavnicima ipak je osiguran intervencijom ministra financija, a igrokaz u HNK-u kojim se valjda htjelo dati neke važnosti sveučilištu koje je na dnu europske „izvrsnosti“, koštao je puno manje negoli je itko mogao pretpostaviti.

Katran i perje

No ono što je kvarno i groteskno do bola u ovoj tragikomičnoj epizodi jest još jedna bahatost političkog establishmenta uz potpuni prezir prema „stoci sitnog zuba“. U istoj kategoriji, ali uz ozbiljne financijske „dubioze“, jest dakako i otkriće velebnih uredskih prostorija u Zagreb Toweru u koje se uskoro seli Ministarstvo zaštite okoliša; ono isto ministarstvo iz kojega je – u ime „visoko podignute ljestvice“ moralnosti kojom se hvastao premijer Milanović – nogirana Mirela Holy.

Logično pitanje uz jutarnju kavu u lokalnom kafiću glasi: ako je negdašnja ministrica a današnja čelnica ORAH-a uklonjena zbog maila kojim je pokušala od otkaza u HŽ-u spasiti jednu tajnicu, što bi moralna vertikala poput Zorana Milanovića mogla uraditi njenom nasljedniku Mihaelu Zmajloviću nakon što je lagao o trošku i spičkao trinaestak milijuna kuna državnog novca?

Možda da ga premaže katranom i pospe perjem pa, kao u stripu „Talični Tom“, posjednutog na željezničkoj tračnici prošeta Ilicom… Da ga ritualno „strelja“ gumenim mecima, pošalje za „devetog povjerenika“ na pučinski otok ili, još bolje, na nenaseljenu hrid?

Iskreno sumnjam u tako drastična rješenja jer i stranka na vlasti i njihovi koalicijski partneri baš kao glavna oporbena stranka i njihovi sateliti, dokazano su žmirili i žmire u sličnim situacijama. Hoće li preferencijalno glasanje i neki novi ljudi u Saboru možda to promijeniti? Neće. Dijelom stoga što nam sposobnih i koliko-toliko moralnih političara ili stručnjaka različitih profila spremnih da uskoče u upražnjena saborska sjedala nedostaje više nego bolničkih sestara i liječnika.

Drugi jednako važan razlog jest što to nismo ni zaslužili. Konačno, ako se i dvadeset godina nakon „povijesnog referenduma“ užasavamo što jedan politolog – pa bio on i savjetnik predsjednika – drži da je on bio nedemokratski, kojeg vraga uopće možemo pričati o demokraciji, toleranciji različitosti, pravu na osobne slobode i mišljenje… Ili o svemu onome što na evolucijskoj ljestvici jedno zrelo demokratsko društvo razlikuje od ovog našeg embrionalnog.

No vratimo se za tren na pitanje elita i njihovih potencijalnih „zamjenika“. Konkretno, na ORaH Mirele Holy. Stranka koja je u apsolutnom uzletu ovih je dana izišla u javnost s nacrtom zakona za unapređenje prava LGTB osoba i tako se iznova u odnosu na SDP i HDZ „profilirala“ kao – alternativna.

Ne morate biti Ino Bešker da biste spoznali da riječ alternativa ne označava samo drugu mogućnost odnosno ono „nešto“ što ide mimo glavne struje već i – marginalnost. ORaH je po mnogočemu stranka posve drugačija od aktualne koalicijske vlasti i oporbe i toj različitosti – a posebice regrutiranju „lijevih“ glasača razočaranih Milanovićevim SDP-om – i duguje sve veću popularnost.

Kvasac s margine

No, s druge strane jesu li ekološke teme i borba za prava LGBT populacije u zemlji od koje zaziru investitori, u kojoj je nezaposlenost poprimila razmjere pandemije a većina na referendumu glasala protiv gay brakova, jamstvo za dobar izborni rezultat? Naravno da nisu mada ima i drugačijih mišljenja. Glasovi desnice ionako nikad nisu bili u planu, a ORaH, veli teza, samo može profitirati privlačenjem mlađih nestranačkih birača koji do sada nisu marili za glasačke kutije.

Izbori će pokazati tko je u pravu, no bez obzira na ishod u zraku će i dalje visiti pitanje: može li ORaH bitno promijeniti raspored snaga i biti, kako to vole reći vječiti optimisti, naivci i romantičari, „kvasac“ koji će dovesti do novih politički elita?

Teško. Jer, kako bi to kazao Branko Ćopić, „znam ja nas, jebo ti nas“ pa će – utopljena u moralnu kloaku i apatiju – i ORaH zacijelo pojesti isti crvi koji su od još jedne „moralne opcije“, one don Ivana Grubišića, napravili samo sezonski vic.

(Slobodna Dalmacija)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *