Сваки сусрет са Форманом доживио сам са тремом и стидом пред великаном!

Svaki susret sa Formanom doživio sam sa tremom i stidom pred velikanom!

20 aprila 2018

Piše: Emir Kusturica

Miloš Forman je svoj život vodio kao i svoje filmove. Podsmijevao se glupostima ali je razumio malog čovjeka koji pije pivo, živi u provinciji i trpi egzistencijalne jade, dok je u Americi izvodio dokaz da su ludaci na slobodi a pametni u ludnici.

U životu bez iluzija, i filmovima koji su uvijek bili veći od života, tipičan Čeh sa vidljivom ironičnom distancom, stvorio je velika djela evropske filmske kulture a onda, u Americi, velika djela američke kinematografije. Malo kome je to uspjelo, čak ni bečki Jevreji koji onomad stvoriše Holivud, nisu sintetisali iskustvo evropskog egzistencijalizma i američkog sna kojeg je trebalo uspješno idealizovati.

Miloš Forman se pojavio u Njujorku kada je san o idealnoj Americi počeo da blijedi i reagovao na Reganovo zatvaranje ludnica širom Amerike. Trijumfalno je ugradio u američko društvo pilulu apsurda u filmu “Let iznad kukavičjeg gnijezda” a velegradski život Njujorka, njegovu pornografsku stranu i raspad tamošnje familije, nagovjestio filmom “Svlačenje”. Iako je pazio da bude zahvalan za gostoprimstvo i američki pasoš, pomenutim filmovima je ostvario kontinuitet humanog i istinitog tretiranja ljudskih sudbina uhvaćenih u mreže društava u češkom komunizmu i američkom kapitalizmu. Iz češke faze, najdublje su se urezali u sjećanje “Ljubav jedne plavuše” i “Gori, gori moja gospođice”. To su u stvari hemijska jedinjenja slavenske ideje o čovjeku koju je kroz svoje priče, drame i novele prvi iscrtao Anton Pavlovič Čehov. Niko, naime, na filmu kao Forman u češkoj fazi nije uspio da se tako uspješno dokopa te slavenske duše i preko svojih likova univerzalizuje ideju Čehovljevog egzistencijalizma na filmu.

To su one teme i forma koja je izvan dramatičnih pothvata i silovite dramaturgije, pronađe pejsaže drame čovjekove duše. Ostaće mi u pamćenju mnogo susreta sa velikanom ali i ideja kako je nekada, kada sam ja bio student i kasnije mlad reditelj velika stvar bilo upoznati velikog umjetnika, reditelja koji je obilježio epohu. Svaki put sam doživio te susrete sa tremom i stidom pred velikanom. Sada je on otišao, a bojim se sa njim i ideja iz dvadesetog vijeka da je reditelj ključna ličnost najvažnije umjetnosti. Ne samo zbog toga što se tehnologijom danas igraju obučeni, a ne školovani reditelji. Jednostavno zbog toga što ne postoje reditelji kao što je bio Miloš Forman.

(Iskra)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *