Teror stranačkih vojski

Teror stranačkih vojski

5 marta 2014

SanjaModrićPiše: Sanja Modrić

Šestoro bivših zaposlenika Doma umirovljenika u Belišću svjedoče sada kako im je uzeo kruh Dinko Burić , zastupnik Glavaševog HDSSB-a, onog momenta kad je postao vlast u gradu.

Ugovore o radu otkazao im je Burić čim je lani sjeo u gradonačelničku fotelju, a tvrde da su potjerani samo zato što su u izbornoj kampanji bili na strani Burićevog protukandidata iz HDZ-a i pomagali u njegovom stožeru.

Ova priča bila bi kompletnija kada bismo znali još i to je li šestorka iz Belišća na svoja radna mjesta prethodno došla također preko političkih veza. Jer, poznavajući naše klijentelističke običaje, to je nešto što se ni u ludilu ne bi smjelo unaprijed isključiti.

Kod nas je, naime, posve uobičajeno da politika drži šapu čak i nad tako skromnim radnim mjestima, poput ovih u Belišću, na kojima zaposlenik obilazi staračka domaćinstva i pomaže im u malim kućanskim poslovima.

Dijeljenje posla po stranačkom kriteriju u državnim i javnim službama, tvrtkama i ustanovama jedan je od ključnih razloga što Hrvatskoj ide ovako loše. Na to su sve vlade više puta dobronamjerno upozoravane iz inozemstva.

Političko kadroviranje naveliko je rasprostranjeno i u Zagrebu, gdje se pojedincu oko toga ipak lakše pobuniti, a da ne govorimo kako je u provinciji, gdje si sam sebi i cijeloj svojoj obitelji stavio omču oko vrata ako si se zamjerio lokalnim moćnicima.

Za vrijeme HDZ-a bilo je općepoznato da se ne treba ni javljati na posao nigdje gdje je poslodavac država, pa ni u javnom WC-u, ako nemaš zaleđe u stranci, a nije mnogo bolje ni sada, kad je na vlasti Kukuriku koalicija.

Ista stvar je lokalno u Istri, gdje je gazda IDS, u Slavoniji koju su podijelili HDZ i HDSSB, i u mjestima gdje su na vlasti SDP ili HNS. Tako je u Gradu Zagrebu »ponuđen posao« baš mužu Bandićeve dogradonačelnice Sandre Švaljek, koja se ranije glasno zgražala nad »zapošljavanjem po stranačkom ključu«.

Za bilo kakvo radno mjesto o kome odlučuje vlast, prvenstveno moraš biti politički prihvatljiv, a onda se eventualno može razgovarati o svemu ostalome.

Taj žilavi tip korupcije odvija se tako da se politički atestirane osobe prima u radni odnos ili bez natječaja, ili na namještenim natječajima kojima se javnosti mažu oči. A na rukovodeće položaje u državnim kompanijama i dalje se sasvim otvoreno postavljaju stranački ljudi s obrazloženjem da izborni pobjednik jedino tako može provoditi politiku na koju se obavezao pred biračima.

Tako se sustav na svim razinama pretrpava što potrebnim, što posve nepotrebnim kadrovima, koji svakako nisu zauzeli mjesta kao najbolji u svojim zvanjima. Njih se kasnije do penzije ne možeš riješiti, sve kad bi se jednom i pojavio poslodavac koji želi raskrstiti sa takvom praksom.

Politički klanovi smjenjuju se na gornjim i donjim položajima, ali svi moraju uvijek biti zbrinuti na budžetskim plaćama, čak i kad »njihova« vlast padne, i taj prešutni dogovor vrijedi među svim strankama.

Granitni spomenik treba dići onome tko to promijeni.

U takvoj karikaturi od sustava, državna poduzeća tavore, imovina se urušava, a nikakve stvarne reforme nisu ni moguće. Ali kad god čuješ žalopojke o diskriminaciji i političkom šikaniranju, možeš odmah znati da dernjava dolazi iz pravca neke od tih stranačkih vojski koje uvijek čekaju svojih novih pet minuta, a u međuvremenu su ujedinjene u tome da miniraju svaku promjenu.

(Novi list – Rijeka)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *