ТЕЖАК ШАМАР МИЛОГОРЦИМА: Русија кроз два дана помогла Србији против епидемије, а НАТО о молби Црне Горе одлучивао 30 дана

TEŽAK ŠAMAR MILOGORCIMA: Rusija kroz dva dana pomogla Srbiji protiv epidemije, a NATO o molbi Crne Gore odlučivao 30 dana

16 juna 2020

CRNA Gora je u martu tražila pomoć od NATO u borbi protiv pandemije. Na svetski dan šale – 1. aprila – Jens Stoltenberg je rekao da je nekoliko članica tražilo to isto i da će zahtevi biti iskoordinisani kroz NATO Centar za odgovor na krize.

Stoltenberg je tada rekao da su činjenice najbolja odbrana od optužbi da NATO nije pouzdan partner svojim članicama.



Evo te „odbrane“:

NATO je donosio odluku mesec dana. Odluka je bila da Crnoj Gori preveze pomoć koju joj neko drugi da.

Na drugoj strani, predsednik Srbije je od predsednika Rusije zvanično tražio pomoć 2. aprila. Moskva je donela odluku i isporučila pomoć za 24 sata.

U Srbiju je 3. aprila stiglo 11 aviona, 87 lekara i brojna tehnika.

U Republiku Srpsku, koja je prva od svih balkanskih zemalja tražila pomoć Rusije, stigla su 3 aviona, ljudstvo i tehnika.

Kineski avioni, pomoć i stručnjaci su već drugu nedelju bili u Srbiji, a deo je solidarno poslat Republici Srpskoj.

Srbija je ponudila da pomogne Crnoj Gori, ali je NATO obveznik – Milo Đukanović – odbio.

Dodik je predložio da deo ruske pomoći ode u Federaciju, ali je NATO obveznik – Sarajevo – to sprečio.

Ambasador Ruske Federacije u BiH Petar Ivancov je ocenio da na žalost, politika radi na štetu građana.

Potom su balkanski post-kovid događaji potvrdili tu sliku: u Crnoj Gori je nastavljena antisrpska kampanja – od ljudskih prava do ekonomije. Srpskim turistima zabranjen je ulazak iako su oni jedina nada za turizam i budžet Crne Gore.

Medicinska pomoć Rusije Republici Srpskoj

NATO je prodemonstrirao svoju bespomoćnost ne ponudivši nikakvu strategiju kolektivnog delovanja na planu zaštite zemalja članica, dok su Republika Srpska i Srbija, koje su orijentisane na multilateralnu pomoć (uključujući Kinu i Rusiju), uspele da efikasno izađu na kraj sa epidemijom.

Za razliku od njih, u Crnoj Gori je, po nalozima SAD i NATO, Đukanović čak dao naredbu da se diskredituje humanitarna suština pomoći sa strane Pekinga i Moskve.

I u situaciji sa borbom protiv Kovida-19 se pokazalo da slepo praćenje i pokoravanje politici Amerike i NATO nanosi štetu interesima Zapadnog Balkana.

One zemlje i teritorije Zapadnog Balkana koje su orijentisane na politiku vojne neutralnosti mnogo efikasnije izlaze iz epidemiološke krize – kako na planu ukazivanja medicinske pomoći stanovništvu tako i na planu izlaska iz ekonomske krize.

Realno gledano, efikasnost pomoći Rusije i Kine priznaju čak i otvoreni rusofobi poput balkanskih muslimanskih nacionalista kao što je Šefik Džaferović i Hrvati koji su nezvanično sondirali mogućnost dobijanja pomoći iz Rusije.

Dragan Čović je lično tražio da ruske ekipe odu u Mostar. Kao što je i tadašnji kosovski premijer Aljbin Kurti prihvatio pomoć Srbije.

Treba li mantru „ceo region u NATO“ zameniti devizom „saradnja sa svima nema alternativu“?

Da li, umesto NATO-u, Balkan treba da pripadne resuverenizovanim balkanskim narodima, kao što i Evropa treba da pripadne resuverenizovanim evropskim narodima? Koji su uslovi za to?

Na ova pitanja odgovaraju Miloš KOVIĆ, istoričar, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu i član predsedništva Pokreta za odbranu KiM, Slobodan STANIĆ, srpski političar u BiH, funkcioner SDS i nekadašnji ministar zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske, Dževad GALIJAŠEVIĆ, ekspert UN za borbu protiv terorizma Dušan JANJIĆ, predsednik Foruma za etničke odnose i autor knjige „Nju dil Srbija““ i dr Vojislav ŠEŠELJ, predsednik Srpske radikalne stranke.

Ković: Epidemija pokazala da samo suverena država može da pomogne svojim građanima

* Rusija treba da pomogne resuverenizaciji naroda kroz obnovu demokratije i dijaloške kulture, nasuprot kulturi Zapada i NATO koji drže monolog. Rusija i Kina treba da omoguće ekonomski razvoj koji je oslonac suverenosti i da uklone polugu pritiska i ekonomskih ucena jednog centra

KORONA je neobično jasno pokazala šta se oko nas događa. Pokazala je da samo suverena država može da pomogne svojim građanima, jer su zakazale sve multinacionalne institucije UN, SZO, NATO i EU. Korona je i ubrzala istoriju – NATO je pojačao akcije na Balkanu. Svrgao je Kurtija i na njegovo mesto postavio one koji će slušati naloge Vašingtona, a takozvana suverena antisrpska Crna Gora se u totalitarnom delovanju okrenula protiv svojih građana.

Elite NATO zemalja koje nas okružuju su još zadovoljne tobožnjim kišobranom Alijanse, ali je put pred balkanskim narodima – put resuverenizacije. To je jedini put.

* Šta danas znači `Balkan balkanskim narodima`? Da li je to kao Evropa evropskim narodima?

Da. To znači da balkanski narodi treba da shvate da se ne mogu beskrajno sukobljavati oko svojih imperijalnih programa i granica u interesu velikih sila. Tu ideju su promovisali Mihajlo Obrenović, Ilija Garašanin, Nikola Pašić i to je ideja koja je oterala Osmansko carstvo sa Balkana. A sada može oterati NATO.

Balkanski savez 1912. je bio oslonjen na Rusiju. U ovom trenutku je Rusija jedina sila koja bi mogla da stane iza takvog projekta.

* Čime Rusija može da stane iza takvog projekta?

Rusija treba da pomogne resuverenizaciji naroda kroz obnovu demokratije i dijaloške kulture, nasuprot kulturi Zapada i NATO koji drže monolog. Rusija i Kina treba da omoguće ekonomski razvoj koji je oslonac suverenosti i da uklone polugu pritiska i ekonomskih ucena jednog centra.

Istorijski gledano, Srbija sa Rusijom nije imala velike veze, nego sa Austrougarskom sa kojom je morala da uđe u Carinski rat i da dobije taj rat da bi povratila ekonomsku nezavisnost. Interesi Rusije su ovde strateški, duhovni, ali su i ekonomski – ona je izbila na drugo mesto kao naš ekonomski partner. Da zaključim: treba nam bliža saradnja balkanskih naroda oslonjena na Rusiju. Rezultat bi bila suverena država naroda. NATO na Balkanu nema šta da traži. Iako je on na Balkanu dominantan, on se nije potvrdio kao ona sila koja može da uspostavi blagostanje i bezbednost balkanskih naroda.



Stanić: Mali smo i ne treba nikoga da isključimo, ali bi neki da isključe nas

* EU je nesretno i nespretno reagovala povodom Kovida-19 jer je zabranila izvoz medicinske opreme i sredstava, ne misleći kakve će to posledice ovde da izazove. S druge strane, ruska pomoć je naišla na uskraćivanje i postavljanje pitanja kako su ušli, prošli, došli, a u jednom delu BiH im nije ni dozvoljeno da pomognu

U centru svake politike treba da je čovek, a čovek bez zdravlja je ništa. Definicija zdravlja je da je to odsustvo bolesti, uz fizičko, psihičko i materijalno blagostanje.

Mi se nalazimo na geostrateški i geopolitički specifičnom prostoru i treba da koristimo svaku mogućnost koja nam se pruža, ali tako da ne ugrozimo svoju suverenost.

* U oktobru 2018. u Srbiji su sa NATO paktom održane vežbe upravljanja posledicama vanrednih situacija. Stoltenberg je rekao da je to najveća civilna vežba u istoriji NATO, od ogromnog značaja za ceo region. Godinu i po kasnije, Crna Gora je tražila pomoć od NATO u vanrednoj situaciji. I Srbiji i Crnoj Gori su pomogli drugi. Koje su pouke?

Svi narodi ovde treba da sačuvaju svoju samobitnost, a da integracije prihvatamo do onog nivoa koji je koristan za naše narode. EU je nesretno i nespretno reagovala povodom Kovida-19 jer je zabranila izvoz medicinske opreme i sredstava, ne misleći kakve će to posledice ovde da izazove. S druge strane, ruska pomoć je naišla na uskraćivanje i postavljanje pitanja kako su ušli, prošli, došli, a u jednom delu BiH im nije ni dozvoljeno da pomognu.

Mi smo mali i slabi i baš zato ne možemo sebi da dozvolimo da bilo koga isključimo. Pri tome, neki su politički odlučili da isključe nas.

Ne prihvatajući pruženu ruku, mi obeshrabrujemo one koji su bili spremni da nam pomognu i tako proizvodimo dugoročnu štetu.

* Šta region, odnosno njegovi narodi treba da rade ubuduće da bi sprečili zavisnost od proizvoljnih i neočekivanih odluka centra u Briselu?

Naučili smo da ne može jedan da dobije bitku, a da je drugi izgube. Ili smo svi dobitnici ili gubitnici. Onaj ko u jednom trenutku nema problem treba da pomogne onome ko ima problem. Zato mi je neshvatljiv odnos Crne Gore i Srbije, i što Crna Gora nije pomogla Srbiji kada je ona bila u težoj situaciji. Neshvatljivo mi je i da je Crna Gora odbila pomoć Srbije. U BiH smo isto svi na gubitku, jer su iz Federacije odbili pomoć.

* Kako obezbediti da Sarajevo i Podgorica prihvate ruke koje se pružaju sa različitih strana?

Treba da radimo kad nema vanrednih događaja i da nastavimo kontakte bez obzira na prethodno ponašanje. U Republici Srpskoj se ponovo pojavljuje Kovid-19, a pojavljuje se i u Federaciji. Ako ne može doći do saradnje, to će biti na žalost sviju.

Ako već nema zajedničkih vežbi, treba sami da uigramo civilnu zaštitu, vatrogasne službe, policiju i sve druge službe, pa i higijensko-epidemiološke zdravstvene ustanove i sve druge u cilju da u kritičnom momentu budemo spremni.

Moramo se spremati i za redovne i vanredne okolnosti.

Galijašević: Rat protiv Boga su gubili i veći od Đukanovića

* Zapad nam je kroz odnos prema diktaturi Mila Đukanovića pokazao da je – po pitanju ljudskih prava i demokratije – staljinizam pesma u odnosu na ovo. Đukanović je bolesnik ateističke diktature, koji progoni i Srbe i Boga

Pandemija je pokazala najveći problem regiona – kolonijalnu svest nekih naroda i državica koje moraju da imaju gazdu i da ga pitaju kako da se leče i štite, a tako su male da su nesposobne da vide da ih gazda ne vidi.

* Koliko je članstvo u NATO suzilo suverenitet muslimana, Hrvata ili Crnogoraca i njihove mogućnosti?

Reflektori NATO nisu upaljeni nad glavama Crne Gore i Hrvatske i bošnjačkog dela BiH, jer zemlje NATO imaju veće probleme koje ne mogu da reše. Prepustiti svoju sudbinu u ruke NATO ili druge velike integracije a zaboraviti na svoju državu i ne dozvoliti joj zbog NATO da sarađuje sa drugim zemljama – to znači da žrtvujete svoj narod. To znači da ste čekali da Francuska ili Nemačka reše vaš problem, a NATO nije video ni Španiju i Italiju, a kamo li Crnu Goru.

Srbija i Republika Srpska su sledile najbolje one zemlje koje su se držale najboljih principa pomoći vlastitom narodu – u Rusiji, Kini, Mađarskoj. One su vodile računa o sebi i obraćale se za pomoć onima koji mogu da im pomognu, bez obzira u kom su savezu.

To je potvrda državotvorne svesti, a ona je važnija od jedne prolazne pandemije.

* Ima li izgleda za resuverenizaciju, za snage koje bi okrenule svoje države od NATO?

Državotvorna svest znači da ste svesni odgovornosti za svoje građane. Crna Gora i Hrvatska su zalutale. Hrvatska nastavlja regionalne sukobe sa Srbijom, BiH i sa Mađarskom u okviru koje je postojala 1000 godina. Pojavila se karta, naravno – jer je Hrvatska bila deo Ugarske. Logično je da postoji karta te nepobitne činjenice.

Crna Gora je društvo jednog lica i jedne porodice koja se na razvalinama komunizma popela na vlast i ne pušta je.

Crna Gora opstaje na dva stuba i sad sama sebi „puca u nogu“. Ona živi od turizma gde su Srbi i Bošnjaci jedini turisti, a sada se ovim merama odriče najvažnijeg prihoda. Drugi stub se ruši jer su organizovane strukture Interpola i Europola ušle u trag trgovini drogom iza koje stoje NBA i odrećeni klanovi sa kojima ona ima kontakt.

Vidimo da Crna Gora gubi i taj prihod koji je služio za bogaćenje političkih elita sklonih kriminalu. Crna Gora je pred bankrotstvom.

Nastaje i unutrašnji bankrot – tako što ruše hramove gde se pominje Božije ime. Svugde na planeti se obnavljaju hramovi, ali u Crnoj Gori predugo traje ateističko ludilo elite. Oni su nevernici, a hoće da vode narod da se obraća Bogu. To izaziva veće posledice od pandemije u kojoj je to neorganizovano društvo pokazalo da ne zna biti država.

Srbija i RS su na dobrom putu koji podrazumeva odgovornost prema narodu i nemanje ambicija prema tuđoj teritoriji – ali uz obavezu da vodi računa o svome narodu i njegovim potrebama ma gde se nalazio. Srbija ne može gledati da 150 000 ljudi izgone iz CG kao iz Hrvatske. Srbija mora poslati reči razumevanja i pomoć. Srbija je pouzdan sused i mora biti pouzdan domaćin prema svome narodu ma gde on bio.

* Može li Đukanović ili Milanović da postane novi Erdogan ili Orban?

Država nije mikrofon preko koga Milanović šalje ružnu poruku Mađarskoj. Državnost se pokazuje brigom o građanima, uključujući prognane! Hrvatska nema biološki potencijal da bude država, pa ni Milanović da bude lider.

Hrvati hoće da budu ustaše, a da istovremeno budu deo antifastičkog sveta. Moraju prestati sa zaljubljenošću u Nemačku i da ne pokušavaju da pokušajima da skinu krivicu sa sebe skinu i krivicu sa Nemačke i Austrije. Milanović ne može da izgradi liderstvo ni na pokušaju da kroz Tuđmanov lik pomiri ustaštvo i partizanstvo (antifašizam). Takva Hrvatska je potpuni geopolitički promašaj. To nije zemlja.

Sa HDZ kao vodećom strankom i neoustaškim mentalitetom koji je postao javno mesto – Hrvatska nema svetlu budućnost. Takvi politički koncepti su u istoriji doneli žrtve, velike. Ne možete balansirajući između dve krajnosti biti lider od bilo kog regionalnog značaja!

A Milo vidi državu kao svoju kompaniju u kojoj je sva imovina koja se zatekla sa ljudima, vlasništvo tog preduzeća. Ni Srbe, pa ni one koji se izjašnjavaju Crnogorci ne može da uveri da budu lojalni radnici tog preduzeća. Zapad nam je kroz odnos prema diktaturi Đukanovića pokazao da je – po pitanju ljudskih prava i demokratije – staljinizam pesma u odnosu na ovo. Đukanović je bolesnik ateističke diktature, koji progoni i Srbe i Boga.

Budućnost je takva da Interpol i američka DEA sve više stežu njegove klanove i Đukanović gubi poslove. Iako njima odgovara da Crna Gora ne bude baza Rusiji, oni od Crne Gore ništa više ne očekuju. NATO samo traži da nisu sa Rusijom, ali evropska javnost sve više traži da se Đukanović skloni kao sramota svetske i regionalne politike. Zato ni jedan političar neće da ga primi. Rat protiv Boga su gubili veći ljudi od njega. Samo je pitanje cene – da li će otići mirno ili u krvi naroda koga on sam zavađa.

Janjić: Srbija zmaj od papira jer nam je ekonomija pod velikim javnim dugom

* Makron je upravo rekao da EU usvaja svoju geopolitiku u kojoj povlači svoju privredu sa drugih kontinenata u Evropu. Ponudiće fabrike i investicije i ući u direktnu trku sa Kinom koja može da traje 100 godina. Region će oberučke prihvatiti te ponude, jer šta drugo može jedna Makedonija, Albanija ili Crna Gora? To je, međutim, privremeno. Samo je jedan odgovor: moraš napraviti sopstveni državni plan razvoja

Nemačka privreda je najveća i ona je imala najveći pad izvoza. To je neoliberalna ekonomija.

Rusija i Kina su mogle da priteknu u pomoć onoliko koliko može da odlučuje politika. A može mnogo. Putin može mnogo. Pogotovo što mi sa Rusijom imamo saradnju gde je ona jača – a to je energetika bez koje se ne može, a prodajemo i nešto hrane i ostalog.

* Šta je potrebno za resuverenizaciju regiona od NATO?

Naš spoljnotrgovinski promet je deficitaran, a to umanjuju ruske kompanije koje su ovde i koje su vrlo moćne. Recimo, Sberbanka je veoma moćna i postala je jedna od moćnih banaka Evrope, gde je itekako participirao pad Agrokora i preuzimanje njegove imovine. Znači, Rusija je igrač. Ali, sad se sprema evropski odgovor, Makron je upravo rekao koje su mere – EU usvaja svoju geopolitiku u kojoj povlači svoju privredu sa drugih kontinenata u Evropu.

Ponudiće fabrike i investicije i tu ući u direktnu trku sa Kinom koja može da traje 100 godina. Region će oberučke prihvatiti te ponude, jer šta drugo može jedna Makedonija, Albanija ili Crna Gora? To je, međutim, privremeno.

A pitanje šta može da se radi ima jedan odgovor: moraš napraviti sopstveni državni plan razvoja. Ako učiš od Rusije – nauči kako je Putin uspostavio mehanizam kontrole energetskog sektora i korišćenje tog sektora za potrebe razvoja Rusije. U doba Jeljcina, taj sektor je razvijao Holandiju i Englesku. Ili, nauči od Kine – ono što zove Jedan pojas jedan put. Ili nauči od Evropljana.

Tvrdim da u sledećih 15 -20 godina moramo da sarađujemo sa svima koji sa nama žele da sarađuju.

Moramo ići na ono što Rusi zovu multivektorska politika.

Moramo imati jasnu strtegiju razvoja koja se uklapa u one sektore koji trebaju drugima. A ti drugi su: rekonstruisana EU, zemlje regiona, Rusija, Kina kojoj treba teritorija za Pojas.

Nama treba multivektorska ekonomska razvojna politika u kojoj treba da se shvati samo to da je ovo doba depopulacije, sve se manje radne snage rađa i ako to ne savladaš – jednog dana ćeš izgubiti državu.

* Gde će biti mesto regiona i Srbije u okviru evropskog „nju dila“ o kome je danas govoro Makron?

Jedan nivo problema je bolest neoliberalizma, koji je rezultirao raspadom globalnih sistema uključujući UN i NATO – vidimo da je Nemačka uspela da izbaci Amerikance iz Nemačke.

Neoliberalno poricanje javnog sektora dovelo je do pucanja javnog sektora. Zdravstvo u koje se ne investira, puklo je i u Bosni i Srbiji, u Britaniji i Americi.

Kina ima rezerve i nema taj problem, ona ne trguje svime što poseduje. Rusija boluje od bolesti neoliberalne ekonomije delimično. Sad se zemlje snalaze, a to znači da utvrđuju sopstvene mehanizme ekonomije.

Čuli smo Makrona da će se raditi na EU koja će biti manje zavisna od Kine i SAD. Dakle, Evropa pravi Nju grin dil.

Drugi nivo su odnosi Kine i Rusije sa NATO gde je NATO pretnja Rusiji, ali ne i Kini, a treći nivo je naš region u kome je Srbija zmaj od papira jer je, u realnosti, ekonomija u teškoj krizi zbog velikog javnog duga.

To je bolest celog regiona. Ceo Zapadni Balkan će posle korone biti spakovan na periferiju, a to će biti teška periferija Evrope. Treba i nama nju dil. Treba imati u vidu da 1999. NATO nije mogao da vodi rat protiv Srbije iz Srbije, a da danas iz Bondstila može da pokrije celu Srbiju. Pored svih Migova i Pancira kojifunkcionišu preko satelita koji se ugovaraju sa Kinezima. Zar mislimo da će Kina imati identične interese kao Rusija kad je u pitanju NATO?

Šešelj: NATO ne donosi ništa – samo strah, nesreću i razaranja

* Zemlje koje su pod NATO teže su podnele kovid-krizu i ekonomski oporavak od onih koje su se opredelile za neutralnost. Koliko je jasno da NATO ne znači automatsku garanciju prosperiteta? Koliko je u tom pogledu značajan i koristan multilateralizam?

Ja sam protiv neutralnosti i za vojni savez sa Rusijom.

A povodom NATO i ekonomskog prosperiteta – NATO ne donosi ništa, samo strah, nesreću i razaranja.

Multilateralizam?

Prirodno je da svako društvo i svaka država traži što više kontakata i da imaju pred sobom iskustva drugih. To je valjda najvažnije – da učimo iz iskustva drugih, jer je najgore učiti na svom iskustvu. Bolje je ne ponavljati greške drugih. Zato je multilateralizam dragocen.

Susret sa drugim kulturama, politikama i sistemima unutar jedne civilizacije, a svet je jedna civilizacija odavno.

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. milos says:

    Nisu mogli da ih nadju na mapi

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *