
Tilerson realizuje plan otpuštanja 2.000 američkih diplomata do oktobra 2018.
2 decembra 2017Piše: Dmitrij KOSIRJEV
ZNATE li da je državni sekretar SAD Reks Tilerson u svom ministarstvu pozatvarao ceo niz odeljenja koja su se bavila praćenjem sankcija uvedenih mnoštvu država?
Dogodilo se to još u oktobru. Ali, kome je do tih odeljenja, ako je razbijen, u suštini ceo Stejt departman u kojem se ukida 2000 radnih mesta?
Čak se nameće pitanje: kako ćemo mi ostali (tj. svet) živeti sa smanjenom verzijom američke diplomatije?
Jasno je: živećemo, najverovatnije, dobro, a i samoj Americi biće od toga bolje.
Sindikat američkih diplomata – American Foreign Service Association – proteklih nekoliko dana je organizovao moćnu kampanju protesta. Za to je koristio pre svega glavne medije demokrata. Pogledajmo zato ključne publikacije, pre svega fakte iznete u New York Times i strašni redakcijski tekst na istu temu.
Ispostavlja se da se Tilerson nije šalio kada je obećavao da će smanjiti budžet Stejt departmana za 31 odsto. Jer, on to sada i realizuje, a počeo je od – kadrova.
Pokazati vrata dvema hiljadama diplomata – to je oficijelni cilj koji on ima nameru da ostvari do oktobra 2018. godine. Međutim, Stejt departman je već sada ostao bez vrhuške.
Od 44 najviša položaja u tom ministarstvu SAD – trenutno je popunjeno samo deset. Ponajviše zato što na upražnjena mesta Tilerson nikoga nije predložio.
Tilersona, razumljivo, zato već optužuju za nanošenje štete državi. Navodi se da je u toku „korejska kriza“, a da nema zamenika državnog sekretara za Istočnu Aziju, kao ni ambasadora u Južnoj Koreji. Dodaje se da je sasvim nejasno šta će se dalje raditi u Siriji, a da Tilerson nema ni zamenika za Bliski Istok i da nije popunio mesta ambasadora u Saudijskoj Arabiji, Turskoj, Jordanu, Egiptu i Kataru.
Ova kampanja ima čisto američke akcente: Tilerson se ne zaustavlja ni pred nezamislivim – otpušta iz službe i žene i crnce, čak i crnkinje. Doći do njegovog kabineta nije moguće jer izbegava da se sreće sa bilo kim od potčinjenih.
Pogledajmo sada na šta ukazuje druga strana, uzmimo za primer autorski tekst u profesionalnom magazinu Foreign Policy.
U njemu je i ovakva interesantna ocena: odavno je trebalo rasturiti tu instituciju (Stejt departman), pošto su mnoga od nedavnih krahiranja američke spoljne politike bila plod neadekvatnog razumevanja lokalne političke situacije i stanja stvari u pojedinim delovima sveta.
U istom tekstu se ukazuje da je Stejt departman – umesto da se pozabavi greškama i da forsira profesionalce – ustanovio desetine pozicija globalnih koordinatora za borbu sa sidom i terorizmom, za ljudska prava i zavođenje demokratije.
Sada upravo na tim funkcijama nema nikoga.
U istom autorskom tekstu se navodi da je poslednji američki državni sekretar kojeg bi imalo smisla nazvati istaknutim diplomatom bio Džejms Bejker (1989-1992). A sve ostale, uključujući Hilari Klinton, američke diplomate niti su volele niti su uvažavale.
Druga je stvar što ni Tilerson u mnogo čemu nije u pravu, ali za njega treba imati razumevanja, jer radi sa predsednikom koji se u spoljnu politiku nimalo ne razume, ali misli da se razume.
Slušati tišinu pravo je zadovoljstvo. Stiče se utisak da sada u SAD postoji ako ne baš dobra, ono sigurno postoji spoljna politika koja se može trpeti.
Epicentar iz kojeg se nameću sankcije preselio se u američko Ministarstvo finansija i nekoliko drugih državnih institucija, uključujući Kongres SAD.
Jedna od optužbi koja ide više na Trampovu adresu jeste da smanjuje finansiranje Stejt departmana a da istovremeno povećava budžet Pentagona.
Teško je reći šta će dalje biti sa američkom diplomatijom.
Međutim, više je nego dobro što su obećanja o promenama počela od menjanja kadrovskog sastava Stejt departmana. Što se već vuku konkretni potezi…